StoryEditorOCM
ForumOD GUNJE DO PETRINJE

Vapaji iz Banovine zapravo su poziv u pomoć svih zaboravljenih dijelova Hrvatske. Hoće li morati čekati neku novu katastrofu da ih se opet sjetimo?!

Piše Hrvoje Prnjak
8. siječnja 2021. - 15:18

Gotovo da u ovim stresnim danima nakon razornog potresa nije bilo TV priloga iz Petrinje, Siska i okolice koji nije tjerao suze na oči. Ipak, nekako bi me najviše dotukli oni trenuci kad bi ljudi koji su ostali bez krova nad glavom, iskreno i kroz plač zahvaljivali na kamp-kućicama i kontejnerima. U kojima će tko zna koliko dugo boraviti i živjeti svoje prisilno reducirane živote.

Ali, vidjeli ste, ti tihi i radišni ljudi i ne traže puno. Navikli su na život u skromnim uvjetima. U nekim selima i zaseocima Banovine nisu imali uličnu rasvjetu i asfaltirane prilaze ni prije potresa.

U samoj Petrinji, u danas razrušenom centru grada, i lani je zlokobno bila istaknuta žuta tabla s natpisom koji je upozoravao prolaznike na opasnost od urušavanja. Jer su sve te stare zgrade, koje vizualno čine samo srce grada, i tada vapile za temeljitom obnovom...

A onda su postali vijest. Tzv. prijelomna.

I, eto, Hrvatska je "otkrila" tamo neku Banovinu. I ljude kojima su Petrinja, Sisak ili možda baš Glina, a to treba duboko poštovati, "najlipši grad na svitu". 

S entuzijazmom i valom dobrote koji je krenuo prema tom dijelu Hrvatske odmah nakon potresa nije se rugati na bilo koji način, ali moramo priznati i da smo svi na neki način zapravo ispali - licemjerni. Jer smo prethodnih godina svi olako zaboravili na taj dio Hrvatske. I malo je koga uopće bila briga za tešku sudbinu tih ljudi.

Nije to jedini primjer. Ima "tih Petrinja" i u Dalmatinskoj zagori. Lici, Slavoniji, Podravini... Nerazvijenih, zapuštenih, iseljenih, prepuštenih agoniji tihog odumiranja...

A složit ćete se, čak i ako niste ekonomski stručnjak, Hrvatska je premala zemlja i prekrhka ekonomija da bi si dopustila luksuz očito neravnomjernog razvoja nekih svojih dijelova. Jesmo li već zaboravili na ne tako davno medijski ispričane priče o selima bez struje?! Odnosno, ostavljaju li nam sve takve nedaće ikakvu pouku?

image
Matko Begović/ Makarska Kronika

 

Ispada da se mora dogoditi nešto poput razornog potresa, koju godinu ranije i poplave poput one koja je poharala Gunju; da bismo se, eto, sjetili tih naselja koja u kolektivnom pamćenju inače stanuju tek možda u novinskim križaljkama.

Uostalom, zar nismo već na isti način - dok traju žustra prepucavanja na temu tko je prvi stigao na Banovinu, a tko je zakazao - zaboravili i na Kokoriće, kao najsvježiji primjer nevolje koju tamošnje stanovništvo još živi, iako se voda povlači...

Kad ste samo u prolazu i zapravo vas ne zanima previše kako žive tamošnji stanovnici, takva ćete područja prepoznati - po slabom signalu za mobitel. I to će toga dana biti vaša jedina asocijacija na taj kraj. Iako je to, jasno, tek dio problema kojeg imaju ljudi koji žive u hrvatskim provincijama.

I zato su apeli, na trenutke i nervozne emotivne reakcije lokalnih čelnika Petrinje i okolice koje ovih dana gledamo u javljanjima TV-reportera zapravo iskreni vapaj odumiruće provincije, koja negdje duboko u sebi teško može povjerovati da je Hrvatska opet neće zaboraviti, otprilike onog tjedna kad novinari prestanu svakodnevno odlaziti na Banovinu. 

To je apel u pomoć svih zaboravljenih dijelova Hrvatske. Hoće li stvarno morati čekati neke nove katastrofe da ih se opet sjetimo, i državne institucije i javnost podjednako?

Jer oni iz iskustva strahuju kako će im biti kad na terenu više ne bude volontera velikog srca, ali i onih koji ovih dana besramno "udaraju" selfije ispred ruševina ili se kao najveći udarnici obnove fotografiraju s obrocima koje neumorno spravljaju chefovi u improviziranim kuhinjama na otvorenom... 

Živimo u tržišnoj ekonomiji, uz sve manjkavosti u praksi i pogotovo mentalitetu, ali stanje na Banovini pravi je povod da se malo zamislimo i nad temom o ulozi države u gospodarstvu.

Netko će kazati, pa imaju tamošnje županije na raspolaganju mogućnost povlačenja znatnih europskih sredstava, neka se tu malo i "lokalci" pokažu – i bit će pritom u pravu. Iz Vlade su još prvog dana najavili da početnih 120 milijuna kuna za pogođene potresom predstavljaju tek početak pomoći... Ali Banovina i sve naše banovine traže veću, sustavniju brigu države.

Taj vapaj Hrvatska jednostavno ne smije prečuti.

image
Robert Fajt/Cropix
24. studeni 2024 03:58