Nakon što je Zlatko Hasanbegović platformu Možemo nazvao „apologetima titoizma“ i „teoretičarima lezbijskog sindikalizma“, Miroslav Škoro ih u više navrata okarakterizirao „ekstremnom ljevicom“, a njegovi sljedbenici „bezvjernicima“ i „Jugoslavenima“, društvene mreže su ovih dana preplavili novinski isječci iz osamdesetih koji te strašne etikete vrlo vjerodostojno vraćaju na čelo samoga – Miroslava Škore.
Sredinom osamdesetih vođa Domovinskog pokreta bio je, naime, među povlaštenim miljenicima režima koji su nastupali na socrealističkim priredbama što su njegovale kult ličnosti mašala Tita, te slavile socijalističku Jugoslaviju. Takvo što, kao što znamo, nije bilo moguće bez dubinske sigurnosne provjere pjevačeve moralno-političke podobnosti.
Arhiva osječkog dnevnika Glas Slavonije zorno svjedoči kako je Miroslav Škoro 1986. godine, kad su već počeli nemiri na Kosovu, bio među pomno odabranim glazbenicima koji su nastupali na režimskoj komunističkoj svečanosti dočeka štafete mladosti u Osijeku.
„Od 22 sata do 3 ujutro na rasporedu su videospotovi, video-filmovi i nastup Miroslava Škore“, obavijestio je čitatelje osječki dnevnik 23. travnja 1986. o svečanom programu u kompleksu Studentskog centra. „Istovremeno, u izložbenim prostorima bit će otvorene izložbe fotografija „Štafeta u Osijeku“, te „Tito – mir – nesvrstanost“. „Odlazak Štafete mladosti iz Studentskog centra, u kojem će cijele noći trajati omladinsko veselje, predviđen je za petak u 7 sati ujutro“, pisao je Glas Slavonije u članku pod euforičnim naslovom „Uz štafetu cijelu noć“.
Noćenje štafete u nekom gradu, ultimativnog simbola bratstva i jedinstva te izraza vjernosti Josipu Brozu Titu, predstavljalo je tad posebnu čast svakom mjestu u Jugoslaviji, lokalnoj partiji i njenoj omladini, a naročitom laskom smatralo se odobrenje komitetskih struktura za nastup na takvom slavlju nekom bendu ili pjevaču.
Uz funkcionere Saveza komunista Jugoslavije i JNA glavešine, štafetu su na dolasku u Osijek svečano dočekali pioniri, socijalistička omladina, radni ljudi i građani općine Osijek. Nakon prigodnih govora, štafeta je odnesena u Studentski centar, gdje joj je počast na pozornici odao Miroslav Škoro uz tamburaški sastav Slavonski bećari, s kojima je tad svirao.
Sutradan je Glas Slavonije objavio izvještaj i s cjelonoćne „igranke“ iz Studentskog centra: „Smjenjivali se nastupi KUD-ova, zvuci slavonske tamburice miješali su se s baladama mladih osječkih akustičara. Iz disko-kluba odzvanjala je pjesma ‘Računajte na nas’. Svi ovi tonovi nosili su jedinstvenu poruku da i dalje ostajemo dosljedni na putu našeg najvećeg učitelja, druga Tita.“
U vrijeme kad je Miroslav Škoro „na zakletvu Titu pjevao stih“, njegov izborni rival u Zagrebu i navodni „apologet titoizma i lezbijskog sindikalizma“ Tomislav Tomašević imao je četiri godine. A kad je, tek nešto kasnije, prvi čovjek Domovinskog pokreta postao i predsjednik Komisije za kulturu pri Općinskom komitetu SSOH u Osijeku - što je još prije nekoliko godina objavio Jutarnji list - Tomislav Tomašević još nije bio ni blizu primanju u pionire.
