StoryEditorOCM
ForumBERO BI JOŠ

Standard nam je na dnu EU-a, a po izdvajanju za zdravstvo smo na sredini ljestvice: prosječni radnik godišnje daje 20.000, a Berošu ni to nije dosta

Piše PSD
1. travnja 2021. - 07:32
Za zdravstvo se, prema DZS-u, u 2019. uplatilo 25 milijardi kuna doprinosa iz plaća plus 1,87 milijardi kuna dopunskog osiguranjaRonald Goršić/Cropix

Hrvatska po izdvajanju za zdravstvo nema loš rejting kakav ima po standardu stanovništva gdje je od dna čuva samo Bugarska, nego je više po sredini i sa 6,3 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) potrošnje drži 14. mjesto među 27 članica Europske unije.

Tako stvari stoje prema podacima Eurostata za 2019. godinu, a zna li se da je tada hrvatski BDP bio 54,3 milijarde eura, riječ je o 3,4 milijarde eura izdvajanja za zdravstvo. Europska statistika kaže da je te godine prosječna potrošnja za zdravstvo u Europskoj uniji bila sedam posto BDP-a i da su najviše svog BDP-a izdvajale Norveška i Austrija, i to 8,7 posto, odnosno 8,3 posto, dok, primjerice, Češka izdvaja 7,6 posto, Njemačka 7,4 posto, Slovenija sedam posto...

Skupa oprema

Zanimljivo je da je Hrvatska vrlo visoko rangirana po trošku medicinskih proizvoda, pomagala i opreme, treća je po 1,5 posto BDP-a, a više od nje i to po 1,7 posto svog BDP-a izdvajaju Njemačka i Luksemburg. Europski je prosjek 1,1 posto. Potrošnja za bolnice u Hrvatskoj također premašuje europski prosjek od 3,1 posto BDP-a. Hrvatski bolnički servis stoji 3,2 posto BDP-a i prema tom pokazatelju je na 15. mjestu u Europskoj uniji, a manje svog BDP-a troše Njemačka 2,8 posto, Finska 3,1 posto, Slovenija tri posto, Švedska 2,5 posto... Najviše 5,7 posto BDP-a na bolnički servis troše Danci, a Irci najmanje 1,8 posto.

Kada bi postojala statistika koja bi govorila koliko se za sve ove postotke i iznose dobije protuusluge to bi bila prava stvar. Jer to što se u Hrvatskoj izdvaja i koliko se izdvaja samo po sebi ne znači ništa i ne govori da su pacijenti koji leže u Kliničkom bolničkom centru Split tek nedavno dobili toplu vodu. Ne govori ništa ni listama čekanja, o sustavu u kojem je normalno da neki liječnici rade u javnom i privatnom sektoru, čime su ponekad sami sebi konkurencija... Sve je to javna tajna i ne objašnjava probleme u zdravstvu nego su to samo djelići veće priče.

Proteklih smo godina povećavali zdravstvene doprinose, u vremenima kada je Zoran Milanović bio premijer tadašnji ministar financija Slavko Linić spustio je doprinose za zdravstveno osiguranja s 13 na 15 posto, s namjerom rasterećenja plaća, pa se otvorila crna rupa koja se krpila zaduživanjem i doprinosi su pod hitno vraćeni na 15 posto.

Od prvog dana 2019. doprinosi za zdravstvo su povećani i to tako da su se ukinuli doprinosi za zapošljavanje i za zaštitu zdravlja na radu te je dio tog smanjenja otišao na povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje s 15 na 16,5 posto. Tada je ukupno opterećenje plaća doprinosima palo s 37,2 posto na 36,5 posto. Ni to podizanje doprinosa nije mnogo pomoglo zdravstvu, stvari su tekle po principu drži vodu dok majstori odu.

Trenutačni dug u kojem svoj "zub" ima i korona je premašio šest milijardi kuna. I opet je aktualna priča o tome kako su nam izdvajanja malena, a vjerojatno ćemo opet čuti i onu priču da se moramo naučiti da zdravstvo nije besplatno. Zdravstvo za koje se, recimo, u 2019. godini uplatilo 25 milijardi kuna doprinosa iz plaća plus 1,87 milijardi kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Teret na zaposlenima

Vili Beroš, ministar zdravstva, u više je navrata spominjao kako Hrvatska po europskoj statistici troši značajno manje od europskog prosjeka za zdravstvo. Ministar je ukazivao da po stanovniku trošimo 861 euro, da EU prosjek iznosi 3100 eura, da Slovenija izdvaja 1830 eura po stanovniku, dvostruko više od Hrvatske, a Italija 2533 eura, što je triput više od Hrvatske. Ono što ministar zdravstva nije rekao, a nije ni morao jer to nije njegov resor i briga, jest da je BDP po stanovniku Hrvatske gotovo na europskom dnu, jednako kao i standard. Veći je problem od tih rezultata i pokazatelja činjenica da malo zaposlenih plaća mnogo toga. Poreze, zdravstveni i mirovinski doprinos.

Dok zaposleni s plaćama od 3000 kuna ne plaćaju porez, plaćaju zdravstveni doprinos, odnosno za njih taj doprinos, jednako kao i mirovinski, uplaćuju njihovi poslodavci. Da bi se isplatilo 3000 kuna neto plaće, prethodno je potrebno državi uplatiti 618 kuna zdravstvenog doprinosa.

Na godišnjoj je razini to 7416 kuna ili 989 eura uplaćenog zdravstvenog doprinosa. Ispada da čak i onaj radnik koji zarađuje manje od minimalne plaće u godini dana plati više doprinosa od prosjeka izdvajanja kojeg spominje ministar zdravstva i kojeg se dobije jednostavnim dijeljenjem BDP-a s brojem stanovnika.

Radnik s prosječnom plaćom od 6979 kuna mjesečno plaća 1593 kune zdravstvenog doprinosa, što je godišnje 19.116 kuna ili 2548 eura u jednoj godini. A to je priznat ćete, značajno više od prosjeka izdvajanja za zdravstvo po stanovniku. Dodajte tome još 70 kuna dopunskog zdravstvenog osiguranja na mjesec dobit ćete 840 kuna godišnje ili još 112 eura. Eto, toliko košta besplatni zdravstveni sustav što se krpa podizanjem doprinosa ili zaduživanjem koje, nažalost, ne prate potezi koji bi sam sustav učinili učinkovitijim i bližim onima koji ga plaćaju.

15. studeni 2024 03:50