Dorothea Helen Puente bila je američka serijska ubojica. U 1980- ima je vodila pansion u Sacramentu u Kaliforniji i ubijala starije osobe i osobe s mentalnim poteškoćama te bi unovčila njihove čekove socijalnog osiguranja. Izgledala je poput simpatične bake – no izgled često zna prevariti. Puente je počinila najmanje devet ubojstava u svom pansionu a mediji su je nazvali "gazdaricom kuće smrti", piše National Geographic.
Između 1982. i 1988. beskućnici, stari i bolesni koji su živjeli u kući Dorothee Puente nisu ni slutili da ih ona truje. Neke je čak i utopila, zatim ih zakopala na svom imanju i unovčila njihove čekove. Godinama su nestanci tih ljudi, koji su živjeli na marginama društva, prolazili nezapaženo.
Dorothea Puente rođena je kao Dorothea Helen Gray 1929. u Kaliforniji. Bila je šesto od sedmero djece - i nije odrasla u obitelji punoj ljubavi. Otac joj je umro od tuberkuloze kad je imala osam godina, a majka, alkoholičarka koja je svakodnevno zlostavljala svoju djecu, umrla je u nesreći na motoru godinu dana nakon oca.
Dorothea i njezina braća i sestre bili su razdvojeni, raspršeni kod udomiteljskih obitelji i rodbine. U dobi od 16 godina već je radila kao prostitutka. Puente je ubrzo našla muža. Udala se za Freda McFaula 1945., iste godine kada ga je upoznala. Ali, njihov brak trajao je samo tri godine. Već tada su se mogli naslutiti problemi. Dorothea Puente je u braku imala dvoje djece, ali ih nije odgajala. Jedno je poslala kod rođaka, a drugo je dala na posvajanje. 1948. McFall je podnio zahtjev za razvod, a Dorothea je otišla u južnu Kaliforniju.
Bivša prostitutka
Tamo se bivša prostitutka vratila starom životu. U San Bernadinu provela je četiri mjeseca u zatvoru kada je pokušala unovčiti ček bez pokrića. Zatim je otišla u San Francisco. Tamo se 1952. udala za svog drugog supruga Axela Brana Johanssona. Novi par često se svađao zbog Dorotheina opijanja i kockanja. Kad je Puente ponudila seks policajcu na tajnom zadatku u bordelu, njezin ju je muž poslao u psihijatrijsku bolnic, piše National Geographic.
S drugim suprugom bila je u braku do 1966. godine. I iduća dva Dorotheina braka bila su kratkog vijeka - jedan je trajao šesnaest mjeseci, a drugi samo tjedan dana. Ova žena je vjerovala da je sposobna biti njegovateljica. Sedamdesetih godina otvorila je svoj prvi pansion u Sacramentu. Socijalni su radnici sedamdesetih s divljenjem gledali na Dorotheu Puente i njezin pansion. U svoj pansion je primala ljude koji su se smatrali "teškim slučajevima" - alkoholičare, ovisnike o drogama, duševne bolesnike i starije osobe. Ali- i tu je pokušala unovčiti lažni ček pa je otkrivena.
U osamdesetima je drogirala ljude i pljačkala ih, odslužila je tri godine u zatvoru i izašla na slobodu s dijagnozom shizofrenije. Također, mišljenje psihologa je bilo da je lišena savjesti i osjećaja odgovornosti pa je treba nadzirati. Unatoč tome - ona otvara novi pansion. Vrlo brzo se vratila svojim starim trikovima. Puente je prihvaćala ljude s margine. Zatim su neki od njih počeli nestajati. Međutim, nitko to nije primijetio.
U travnju 1982. 61-godišnja žena po imenu Ruth Monroe uselila se u kuću Dorothee Puente. Monroe je ubrzo umrla od predoziranja kodeinom i acetaminofenom. Puente je rekla policiji da je Monroe bila u depresiji zbog terminalne bolesti pa je smrt proglašena samoubojstvom. U studenom 1985. Puente je angažirala je majstora Ismaila Floresa zbog nekih renovacija, ali, zatražila je i izradu velike kutije "za skladište". Na putu do skladišta, Puente je zamolila Floresa da stane uz obalu rijeke i gurne kutiju u vodu. Nakon nekog vremena kutiju, koja je podsjećala na lijes, primijetio je lokalni ribar i o tome obavijestio policiju. Istražitelji su u kutiji pronašli tijelo starijeg muškarca koje je bilo u fazi raspadanja.
Međutim, trebale su tri godine prije nego što su vlasti uspjele identificirati tijelo. Bio je to jedan od stanara iz kuće Dorothee Puente. Tek su se 1988. godine pojavile prve sumnje u njenu rabotu. Tada je opet nestao jedan od njezinih stanara, 52-godišnji Alvaro Montoya, beskućnik. Bio je upućen u kuću Dorothee Puente zbog njezine dobre reputacije. No, za razliku od mnogih koji su prošli kroz pansion, o Montoyi se netko brinuo. Socijalna radnica postala je sumnjičava kada je nestao. Nije prihvatila objašnjenje koje joj je Dorothea dala - da je otišao na godišnji odmor. Obavještena je policija, Puente je ponovila svoju priču a jedan stanar, John Sharp sve je potvrdio.
‘Tjera me da lažem‘
Međutim, dok dok se policija pripremala za odlazak, Sharp im je dodao ceduljicu na kojoj je pisalo: "Tjera me da lažem za nju." Policija je potom pretražila kuću. Kako nisu ništa našli, tražili su dozvolu za prekopavanje dvorišta. Puente im je čak im je dala i dodatnu lopatu, pitala može li otići popiti kavu - i pobjegla u Los Angeles. Uhvaćena je za nekoliko dana. Novinarima koji su je pratili tijekom transporta tvrdila je da nikoga nije ubila i da je uvijek bila jako dobra osoba. John O‘Mara, tužitelj, pozvao je na suđenje više od 130 svjedoka. Tužiteljstvo je, piše National Geographic tvrdilo da je Puente svoje stanare uspavljivala tabletama, gušila ih, a zatim zakapala u dvorištu. Kod svih ekshumiranih tijela pronađen je lijek za spavanje.
Tužitelji su rekli da je Puente jedna od "najhladnokrvnijih i najproračunatijih ubojica koje je zemlja ikada vidjela". 1993. godine porota je donijela presudu. Dorotea Puente osuđena je za tri ubojstva, zbog čega je osuđena na doživotni zatvor.
Puente je do kraja života govorila da je nevina, da se dobro brinula za ljude koji su živjeli s njom. Ova žena, koja je za sebe i izgledom kreirala imidž dobroćudne sredovječne osobe u kostimu i s velikim naočalama za vid poručivala je:
- Bili su zdravi jedino kada su živjeli u mojoj kući. Tjerala sam ih svaki dan da se presvlače, da se kupaju i da jedu tri obroka dnevno... Kada bi došli kod mene, bili su toliko bolesni da nitko nije mislio da će dugo živjeti.
Gazdarica kuće smrti umrla je u zatvoru prirodnom smrću 27. ožujka 2011. godine u 82. godini života.
