Gost ovotjednog izdanja HRT-ove emisije 'Nedjeljom u 2' bio je predstojnik ureda predsjednika Vlade Zvonimir Frka Petešić. Govorio je, između ostalog, o sljedećim potezima Vlade u suzbijanju koronakrize te može li i kako doći do poboljšanja odnosa između premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.
Na početku emisije je rekao da je jako dugo imao grižnju savjesti jer nije branio Hrvatsku "s puškom u ruci". U rat nije išao zbog, kako tvrdi, problema s ramenom.
- Što sam otpratio veliki broj svojih vršnjaka iz Pariza koji su otišli kao dobrovoljci u rat. 23 muškarca i tri cure i moj rođak Danijel Grbin u Salima na Dugom otoku je također poginuo u operaciji Maslenici. I to su stvari koje vas jednostavno obilježe. Ja sam imao potrebu, na način na koji sam mogao dati svoj obol i mislim da koliko god dugo radili na tome nikad se nećemo dovoljno odužiti onima koji su dali sve za Hrvatsku. Koji su proveli te najteže dane. I sav rad koji mi možemo pružiti i dati je neusporediv s onim što su oni dali. I to mi je svakodnevna motivacija, istaknuo je.
Objasnio je što je mislio kad je rekao da nam u borbi protiv pandemije nijedna mjera neće pomoći ako se svatko ponaosob ne počne odgovorno ponašati.
- Virus se širi na tri moguća načina. Fizičkim kontaktom, od čega se branimo fizičkom distancom. Drugi način je kapljični prijenos, od čega se štitimo maskama i također fizičkim odmakom. Treći način je aerosol - to su puno manje kapljice koje prolaze kroz masku i maska nas od toga djelomično štiti te otvoreni prozori i prozračivanje prostora. Te tri stvari ne može nijedna mjera države osigurati ako se na razini svakog od nas, ponaosob, ne budemo toga pridržavali, istaknuo je.
- Treba preživjeti i smanjiti broj zaraženih do proljeća. Mi ni psihički ni gospodarski ne možemo preživjeti, biti šest mjeseci zatvoreni, ustvrdio je napominjući da je, u pogledu novih mjera, najteže odlučiti što pridodati onima postojećima a da to ne postane lockdown.
- Ta crta je sve uža, ocijenio je.
- Ovdje je jako važno donositi mjere na razini države koje će osigurati da nemamo velikih okupljanja na kojima se širi epidemija. Međutim, isto tako netko može reći da, ali 500 ljudi koji su se okupili na jednom mjestu i udaljeni su dva metra i ne miču se nema šanse da će virus skočiti s jedne osobe na drugu. No ako vi to ograničite na 10 ljudi i tih 10 ljudi ne nosi masku, grli se, ljubi se, rukuje se - svi će se zaraziti ako je jedan zaražen. Sve se na kraju svodi na osobnu odgovornost. I treba jako dobro kombinirati jedno i drugo. Dakle ovo je borba i države i društva, ne samo države, istaknuo je.
Na pitanje zašto Ivan Đikić nije član Vladina Znanstvenog savjeta, rekao je da je čak i bio u planu, ali da su u konačnici odabrani oni najbolji.
- Pozvani su ljudi koji su vrhunski stručnjaci u nekoliko disciplina, imamo virologe, infektologe, stručnjake javnog zdravstva. Tu smo uzeli najbolje, Miroslava Radmana i Nenada Bana, koji su od naših znanstvenika vrh u svom polju. Nije stvar u tome da Đikića nismo htjeli zvati. Ja sam u prvoj varijanti čak i računao na gospodina Đikića, u prvom nacrtu Znanstvenog savjeta se i premijer složio s tim, ali trebalo je reducirati broj i sačuvali smo samo one najbolje i u tom segmentu se činilo da su Nenad Ban i Miroslav Radman vrhunski stručnjaci, što ne umanjuje bitnost gospodina Đikića, izjavio je.
Komentirao je sukob između Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića rekavši da premijer ne može prešutjeti neistinu. - Mislim da se uvukao u sukob ne svojom željom i inicijativom. Plenković teško prihvaća neistine čak i kad ga to politički košta. Ponekad u našim razgovorima mogu reći 'nema veze', ali njegova potreba da nešto što je neistinito ne ostane u eter,u da ostane samo zbog mira, jako teško prelazi preko toga i tu mu nije važno hoće li on imati štete od toga, rekao je.
Usporedio je koronavirus sa španjolskom gripom i rekao da je to scenarij kojeg se cijela Europa najviše bojala.
- I zato je važno naglasiti da ovo nije sprint. Ovo je maraton, treba preživjeti. Treba smanjiti broj zaraženih i preminulih do proljeća, a ne do mjesec dana. Mi nismo u mogućnosti, psihološki, kao društvo, a i gospodarski, a to je važno jer se zdravstveni sustav ne može održati ako nema gospodarstva koje ga financira. Dakle, ne možemo preživjeti šest mjeseci zatvoreni. Mi moramo pronaći vrlo ciljane, djelotvorne, efikasne mjere koje će nam omogućiti da zdravstveni sustav ne kolabira. On je sad jako opterećen, ali daleko je od kolabiranja i to je jako važno znati, istaknuo je.