Mjesto radnje: internet, stvarno mjesto radnje: vjerojatno podrum ili tavan obiteljske kuće s dobrom internetskom vezom.
Glavni akteri: zlikovac, neostvareni leksikograf s mesijanskim kompleksom i paklenim planom nacionalinformacijske dominacije. Njegovi suparnici: šačica samoprijegornih odmetnika u borbi protiv njegove tiranije i za slobodu općeg znanja.
Stvarni akteri: vjerojatno visokoobrazovni državni službenici skloni pub kvizovima i članovi akademske zajednice s viškom slobodnog vremena. Oružje: bajtovi i bajtovi podataka. Cilj: informacijska prevlast.
Ovo je, ukratko, povijest hrvatske Wikipedije, domaće inačice mrežne enciklopedije i jedne od najposjećenijih stranica na svijetu. Naša je Wikipedija, od 15-ak godina koliko postoji, barem polovicu bila u rukama, kako se govorilo, radikalno desnih povijesnih revizionista predvođenih jednim čovjekom nepoznatog identiteta, piše Jutarnji.
Za njega, koji je poznat samo pod nadimkom Kubura, smatra se da je glavni administrator i ideolog cijele ideje domaće "nacionalwikipedije". A sve što se tamo u to vrijeme događalo, pobune, prevrati, svađe, uređivački ratovi i rovovske borbe informacijske gerile protiv Kubure i njegove klike, doista bi moglo poslužiti kao predložak za kakav sporogoreći špijunski triler.
Taj film o domaćoj internetskoj riznici znanja, koju danas manje-više svi koriste otkako su opće enciklopedije počele služiti kao podmetači za monitore, bio bi lišen spektakularnih akcijskih vratolomija, ali uz dobru dozu birokratskih obrata i univerzalnu priču - onu o pokušaju dominacije.
Ali, tu ne bi "negativac" bio onaj koji sjedi u polumraku kožnog naslonjača s mačkom u krilu i prstom na crvenom gumbu, nego je on erudit u polumraku ergonomske uredske stolice ispred monitora, koji zna da se dominacija danas ostvaruje kontrolom informacija, a ne bojevim glavama.
Nasuprot njemu su disidenti, nekolicina pobunjenika ustrajnih da hrvatsku internetsku enciklopediju izbave iz onoga što doživljavaju kao desni radikalizam. Doduše, nije to u hrvatskoj javnosti nepoznata priča. Posljednjih je godina o dvojbenim i iskrivljenim unosima u člancima hrvatske Wikipedije, koju je punila šačica suradnika, a odobravao administrator Kubura i njegovi pomagači poput SpeedyjaGonsalesa, s idejom da to bude "prava hrvatska" Wikipedija (iako bi trebala biti svjetska Wikipedija na hrvatskom jeziku), napisano dosta.
Pisao je Jutarnji list, portal Lupiga u članku "Razotkrivanje sramotne hrvatske Wikipedije", portal H-alter u "Nezavisna Wikipedija Hrvatska", potkrepljujući sve citatima iz članaka s Wikipedije, poput onoga o NDH, u kojem stoji da je "ustaški režim žrtva demonizacije", tezu da se na hrvatskoj Wikipediji promovira ustaštvo i veliča NDH.
Rezultiralo je to onda 2012. otvorenim ratom kada su prozvani "velikohrvatski" administratori predvođeni Kuburom na medijske kritike odgovorili novim unosom na Wikipediju pod imenom "Specijalni rat protiv Hrvatske 1995. - 2012.". Teza je bila da se protiv Hrvatske vodi specijalni ljevičarski rat, što su potkrijepili citatima iz Vijenca, s portala Dnevno.hr i ulomcima iz knjiga umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše.
U njemu se, među ostalim, navodi i lista neprijatelja, tzv. "pristaša desuverenizirane Hrvatske u Hrvatskoj". Osim novinara Borisa Dežulovića, Matije Babića i Miljenka Jergovića, koji su tada o Wikipediji pisali kritički, na popisu neprijatelja očekivano su se našli i Milorad Pupovac te Željko Jovanović, ondašnji SDP-ov ministar obrazovanja, koji je otvoreno pozvao studente da ne koriste Wikipediju. Našao se u tom društvu i pjevač Bob Dylan (zbog izjave "kao što Židovi mogu osjetiti nacista tako i Srbi Hrvata"), ali i ondašnji košarkaš Partizana Dušan Kecman (koji je pogodio odlučujuću tricu protiv Cibone prije desetak godina kada je Arena iz delirija pala u muk). Cijeli je članak u međuvremenu uklonjen.
No, to je samo jedna crtica cijele sage koja je godinama zamrla, a sada opet oživjela. Probudila ju je vijesti da je Zaklada Wikimedia, američka neprofitna organizacija koja upravlja Wikipedijom, raspisala natječaj za posao hrvatskoga "procjenitelja dezinformacija" (Disinformation Evaluator).
Traže oni, prosto rečeno, hrvatskog fact checkera koji bi osam sati dnevno kopao po hrvatskoj Wikipediji, pronalazio dvojbene unose i dezinformacije te o tome izvijestio središnjicu. Angažman traje od veljače do lipnja ove godine, a u oglasu piše da se radi na daljinu, 40 sati tjedno, traži se široko znanje i kritičko mišljenje (plaća nije navedena). No, posao nije lak.
Hrvatska Wikipedija trenutačno ima 224.878 objavljenih članaka, a pretpostavlja se da je najmanje stotinu spornih uglavnom vezanih za Drugi svjetski rat, uz još najmanje toliko u manje popularnim rukavcima kulture i sporta. Koliko je posao čupav, govori činjenica da su brojni takvi "problematični" članci faktografski ispravni, uz ispravno navedene izvore, ali su samo pristrano intonirani.
Kao, recimo, članci o Josipu Brozu Titu i Anti Paveliću. Ilustracije radi, Tito je u uvodu članka opisan kao "komunistički vođa", "diktator" i "deveti na listi najvećih zločinaca 20. stoljeća", a Pavelić kao "hrvatski političar i odvjetnik, vođa i osnivač Ustaškoga pokreta i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske".
Oba su unosa potkrijepljena izvorima, ali da ne znamo o komu se radi, lako bismo za potonjeg pomislili da je uvaženi gospodin i da pod njegovom vlašću nisu doneseni rasni zakoni. Pritom, pobunjenici i protivnici "desne struje" Wikipedije, koji su i pokušavali unijeti neke izmjene, izbalansirati priču, bili bi podvrgnuti mobbingu i isključivanju, kako su nam ispričali. Administratori su mogli davati tzv. žute i crvene kartone suradnicima koji, kako se to naziva u njihovoj terminologiji, "vandaliziraju" članke. Tako bi, čak i kad bi disidenti pokušali umanjiti ideološku obojenost nekog članka, redovito riskirali žuti ili crveni karton, što znači privremenu blokadu računa i nemogućnost unosa novih podataka na Wikipediju.
Takav je modus operandi administratora naše Wikipedije privukao pozornost američke središnjice. Kako su u samom oglasu za posao napisali, do njih je doprla "dugotrajna zabrinutost da su pojedini sadržaji i upravljačke strukture na hrvatskoj platformi posebno skloni dezinformacijama". Tko su točno te strukture, tko se skriva iza tih nadimaka i koliko je suradnika "na hrvatskoj pravedničkoj misiji", teško je znati. Hrvatska Wikipedija sama za sebe kaže da ima 249.072 registrirana suradnika, ali je aktivnih stotinjak (oni koji na mjesečnoj bazi naprave pet do deset unosa). Možemo stoga pretpostaviti da je najmanje polovica onih koji su uvjereni da bi članci na hrvatskoj Wikipediji trebali biti nacionalno intonirani.
Vladar iz sjene
No, sam angažman procjenitelja, za što su se domaći Wiki disidenti i pobunjenici borili godinama, sada je izlišan. Prekasno dolazi ova spora, ali dostižna intervencija iz američke središnjice, kako doznajemo od trenutnih suradnika hrvatske Wikipedije. Prevrat je već izveden.
Disidenti, nezadovoljnici "desnom strujom" Wikipedije, u prosincu su prošle godine preuzeli kontrolu nad Wikipedijom nakon svrgnuća vladara iz sjene - Kubure.
Taj je glavni administrator i, prema mišljenju mnogih, ključni ideolog hrvatske nacionalističke Wikipedije, kojeg mnogi opisuju kao onoga s "mesijanskim kompleksom", namjerenog da "širi svoju istinu" i gura narativ o "svjetskoj zavjeri protiv Hrvata", u studenom je dobio globalnu blokadu, odnosno zabranu da objavljuje na hrvatskoj, ali i bilo kojoj drugoj Wikipediji, do daljnjega.
Razlog pritom nije bila njegova ideološki pristrana politika niti članci u kojima stoji da "Ustaški pokret nije bio svjesno desno-radikalan, rasistički i totalitaran", da su "za pojavu ustaške ikonografije u modernoj Hrvatskoj krivi masoni", da je "antifašizam genetski poremećaj" te da se "u Hrvatskoj redovito organiziraju antifašističko-četničke proslave na račun poreznih obveznika".
Ne, Kubura, čiji identitet nije poznat, a vjeruje se da ga je skrivao i od svojih najodanijih suradnika, koristio se lažnim računima suradnika održavajući sebe i svoje istomišljenike "na vlasti". Uzgred rečeno, stvari su rijetko crno-bijele, pa valja spomenuti i da neki suradnici Wikipedije govore da Kubura u cijeloj priči nije bio najradikalniji, da je, zapravo, bio vrlo razuman i ugodan za razgovor, ali se okružio radikalima.
No, kako god bilo, prije same priče o svrgnuću desne garniture Wikipedije malo pojašnjenje Wikipedijine hijerarhije. Iako načelno svi registrirani suradnici, u Hrvatskoj njih više od 250.000, imaju pravo unositi i uređivati članke koje žele, administratori, koje zajednica suradnika bira glasovanjem, ipak uživaju malo veće ovlasti. Trenutno je na hrvatskoj Wikipediji 18 administratora, a njihov je posao, osim kontrole unosa suradnika, i zaštititi stranicu koja obrađuje osjetljivu temu i gdje dolazi do uređivačkog rata.
Primjerice, članak o koncentracijskom logoru Jasenovac znao je imati i po 200 izmjena mjesečno. Je li "sabirni", "radni" ili "koncentracijski" logor, jesu li zatvorenici imali "nogometne momčadi i posebne dresove" (je li to uopće važno) i jesu li ubijanja bila manja ili veća dolaskom i odlaskom upravitelja Maksa Luburića. Isto je bilo i za članke o Josipu Brozu Titu, jasenovačkom mitu, ustašama, Ivi Andriću, Dinamu, Franji Tuđmanu, Vukovaru i ostalim osjetljivim temama koje su sada zaštićene. Uglavnom, kako bi se takvi prijepori umanjili, administratoru je povjerena tehnička mogućnost da zaštiti sadržaj koji potom samo on može mijenjati, a da pritom ne mora tražiti odobrenje cijele zajednice. Te ovlasti, naravno, ne bi smio zlorabiti, nego bi trebao uređivati članke u "duhu zajednice".
Međutim, i tu je problem. Što ako je "duh zajednice" takav da podupire nacionalističku agendu? I što ako su zaštićene stranice ujedno i najosjetljivije teme hrvatskoga društva?
Kako kaže Inoslav Bešker, dugogodišnji suradnik hrvatske Wikipedije i redoviti profesor Filozofskog fakulteta u Splitu, hrvatska je Wikipedija samo odraz prevladavajućih stavova u hrvatskom društvu. No, iako su Hrvati u najvećoj mjeri i skloni nacionalističkom folkloru koji podupire uvriježene mitove, je li opravdano da se takav narativ prelijeva i na enciklopediju koju ne koriste samo Hrvati nego i cijeli svijet? Bešker kaže - ne.
- Enciklopedija koristi treće lice i podatke, ona mora biti ideološki neutralna. Ako je tema kontroverzna, onda se moraju staviti suprotstavljeni izvori. Tu se javlja i metodološki problem, a iste su bolje i na talijanskoj, kao i na srpskoj Wikipediji - govori.
Prema Beškeru, bez obzira na to što je riječ o online enciklopediji koju demokratski može puniti bilo tko, Wikipedija se mora povinovati enciklopedijskim pravilima kao da je riječ o ukoričenim izdanjima. Engleska verzija Wikipedije, kako sama navodi, tim standardima udovoljava 99 posto, a hrvatska 92 posto.
- Ključna je metodološka razlika što Wikipedija na hrvatskome, za razliku od izvorne, pokrenute na engleskome, nedovoljno koristi obvezatne metode, kao što su pozivi na navode iz pouzdanih izvora, zabrana iznošenja vlastitih zaključaka. To se ogleda ponajviše u temama iz moderne i suvremene povijesti te u biografijama ličnosti iz tog razdoblja. Ali, ima područja koja su kod nas fantastično i stručno pokrivena, primjerice botanika ili zoologija - kaže Bešker.
Uglavnom, u našem slučaju ispada da su administratori uistinu ti koji ispisuju povijest. Tko god da se uspne do statusa administratora, odlučuje, čini se, o narativu najosjetljivijih tema hrvatskog društva. Budući da je ta birokratska začkoljica postala najvažniji alat u nadmudrivanju suprotstavljenih skupina, Kuburine klike i disidenata, bilo je pitanje vremena kada će netko domisliti kako prevariti sustav. Prema riječima naših sugovornika, bivših disidenata koji su sada izvršili prevrat, prvo je to na pamet palo Kuburi.
- Dokazano mu je masovno korištenje sekundarnih računa. Prije blokiranja dokazano je korištenje njih 20, a naknadnom ih je analizom utvrđen još popriličan broj, pa smo trenutno na 75 blokiranih Kuburinih sekundarnih računa. Vjerojatno ih ima više od stotinu. To je strogo protiv politike Wikipedije, posebno ako se koristi za glasovanje - govori.
Sabotiranje izbora
Kubura je velik broj svojih različitih suradničkih računa na Wikipediji koristio kako bi glasovanja za administratore okrenuo u svoju korist. Izglasavao bi pomoću lažnih računa admine koji su prema njegovu ideološkom ukusu, a opstruirao izbor onih koji mu se suprotstavljaju.
- Otkriveno je da je 2014. sabotirao jedno glasovanje kada su disidenti pokušali progurati tri nova admina. Te su godine, 2014., tijesno izgubili, s nekoliko glasova razlike, a 2020. je otkriveno da je Kubura na tim glasovanjima iskoristio čak 18 sekundarnih računa - prepričava nam suradnik iz disidentske skupine.
Kubura je na koncu pao, odnosno dobio globalnu blokadu na Wikipediji, u maniri Ala Caponea, ne zbog svojih istinskih grijeha, nego zbog formalno-birokratske sitnice. Pokušali smo kontaktirati Kuburu, ali s obzirom na to da je sada pao u anonimnost, da je njegov identitet dobro skriven, a svi računi blokirani, do njega je gotovo nemoguće doći. Kontaktirali smo i njemu bliske suradnike koji nisu bili raspoloženi za razgovor. Smjenom Kubure i razbijanjem njegova kulta ličnosti, kako doznajemo, i njemu bliski suradnici su se raspršili. Neki nisu aktivni već mjesecima, a drugi su interese preusmjerili na manje "zapaljive" teme.
Prema riječima suradnika, sada ih ipak čeka težak posao čišćenja.
- Jednostavno se ne može sve riješiti odjednom. Kubura je deset godina nesmetano haračio i napisao bezbroj vrlo pristranih članaka, a to se ne da odmah popraviti. Čak je i samo označavanje svih spornih članaka ogroman posao - kažu i dodaju da sada na nekim člancima, primjerice o pokolju u Bleiburgu, čitateljima u zaglavku ostavljaju upozorenje: "U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme". Osim onog o Bleiburgu, objavljen je cijeli popis članaka na koje većina suradnika ima zamjerke. U međuvremenu su neki i popravljeni, kao članak "Koncentracijski logor Jasenovac" ili "Evolucija", o kojem se burna rasprava vodi još od 2009.
Ukratko, jedni tvrde da je to konsenzusom prihvaćena znanstvena teorija, drugi osporavaju da je ikad dokazana. I tako ukrug. Pod upozorenjem su još neke teme, primjerice tema jugonostalgije, pod kojom se navodi da je "umjetno stvarana (...) od pojedinaca kod kojih je izražen kompleks niže vrijednosti zbog pripadnosti ili povezanosti s hrvatskim narodom, a imaju zapaženu medijsku moć... Pokretači jugonostalgičarskog projekta (...) Dubravka Ugrešić, Dejan Kršić i Ivan Molek". Također, tu su i teme antifašizma, lova na Gotovinu, lijevog ekstremizma u Hrvatskoj, rodne ideologije, Hrvata u Argentini...
Hoće li temeljito čišćenje hrvatsku Wikipediju dotjerati do prihvatljive razine objektivnosti, preostaje vidjeti, ali prema novopridošlici iz središnjice, domaćem "procjenitelju dezinformacija" na novom zadataku, svi su više-manje skeptični. Disidenti koji su sada na vlasti smatraju da on dolazi naprosto prekasno, a i prema riječima Borisa Badurine, profesora informacijskih znanosti s Filozofskog fakulteta u Osijeku, koji je 2015. sudjelovao u istraživanju "Wikipedija u akademskom okruženju", teško da ta osoba može riješiti sve probleme.
- Osoba u toj ulozi može reagirati i ispravljati pogrešne činjenice, ali pitanje je kako će i smije li utjecati na interpretacije. Ipak, živimo u vremenu kada su pojmovi poput 'alternativne činjenice' i 'postistine' uobičajeni. Bojim se da intervencija iz bilo koje središnjice može samo biti pokušaj ublažavanja problema, ali ih ne može i riješiti - smatra Badurina.
Prema njegovu mišljenju, a i prema rezultatima istraživanja iz 2015., Wikipedija je sveprisutan izvor koji redovito u svojim radovima koristi više od polovice studenata (52 posto). Taj će postotak biti sve veći u budućnosti. Stoga korištenje Wikipedije ne bi trebalo obeshrabrivati, kaže, nego bi trebalo poboljšati kontrolu sadržaja istim mehanizmom koji nam je i sada na raspolaganju.
- Kontrola kvalitete sadržaja ne postiže se više znanstvenim autoritetom, nego to sada obavlja javnost. Svatko može ispraviti pogrešku i time sve prolazi kroz veliki filtar javnog znanja. Kada javnost kontrolira sadržaj, njegova kvaliteta ovisi o njezinoj veličini. Što je filtar veći to će lakše filtrirati pogreške. Zato će engleska Wikipedija biti pouzdanija od naše. Drugo, sadržaj odražava javno mnijenje. Ako je javnost ideološki podijeljena, to se odražava u sadržaju i ako ona ne može doći do neke razine većinskog javnog mišljenja, onda ni enciklopedijski sadržaj koji kreira ne može biti drugačiji - zaključuje.
