Prošle su 22 godine od najgore nesreće u hrvatskom zdravstvu: u jednom tjednu umrlo je 23 ljudi, izbila je velika afera

U samo jednom tjednu u listopadu 2001. u nekoliko hrvatskih gradova umrlo je 23 ljudi na hemodijalizi ili neposredno nakon nje. Umrli su uslijed neispravnih filtera dijalizatora kroz koje prolazi otopina za dijalizu krvi. Tragedija je zapamćena kao "afera Baxter", piše vecernji.hr. 22 godine kasnije detalja se prisjeća i dugogodišnja Večernjakova novinarka Diana Glavina, koja je otkrila aferu Baxter pa je 14. listopada 2001. Večernji list prvi objavio tekst o toj najgoroj nesreći u hrvatskom zdravstvu. Diana je za taj tekst dobila nagradu Hrvatskog novinarskog društva.

– Bila je subota, sjećam se da sam imala slobodan vikend i vratila sam se s trčanja kad me nazvao kolega Renić s deska. Ispričao mi je da je njegova žena na Rebru čula da je nekoliko ljudi umrlo na dijalizi. Hm, pomislila sam pomalo skeptično, u velikoj bolnici ljudi, nažalost, često umiru. Nazvala sam tadašnju ravnateljicu prof. Santu Večerinu kako bih provjerila tu informaciju, a ona mi je odgovorila da je baš u tom trenutku na sastanku s ljudima koji rade na dijalizi i diskuturaju o tome što se dogodilo! Praktički mi je potvrdila da su se dogodile neočekivane smrti, a kazala je pritom i da se isto dogodilo u jednoj drugoj bolnici – prisjeća se kolegica Glavina.

Bolnice su koristile dijalizatore proizvedene u američkoj kompaniji Baxter koje je uvozila tada najveća hrvatska farmaceutska kompanija Pliva pa je Diana nazvala tadašnjeg predsjednika uprave Plive, Željka Čovića.

Zahvaljujući stručnjacima bili smo uz bok SAD-a i Velike Britanije, a po nečemu i jedni na svijetu

– I on je rekao da je na sastanku na kojem se raspravlja o dijalizatorima i tada sam shvatila da se zaista radi o nečem ozbiljnom. Potvrdio mi je to potom i jedan visoki izvor. Rekao je i da su ljudi umirali i tokom tog dana te da su u tom trenutku zbrajali koliko je pacijenata ukupno tog tjedna umrlo na dijalizi – navodi Diana Glavina i nastavlja:

– Sjećam se da je kolegica Mladenka Šarić bila na desku i tokom dana smo u nekoliko navrata u tekstu mijenjale broj umrlih pacijenata, kako je taj broj rastao, sve dok novine nisu poslane u tiskaru u subotu kasno navečer. Do zaključenja broja bilo je 21 preminuli pacijent, kasnije su se zabilježena još dva smrtna slučaja, ukupno 23.

U nedjelju ujutro tadašnja ministrica Zdravstva Ana Stavljenić Rukavina sazvala je konferenciju za novinare. Večernji list u tom trenutku već je objavio detalje tragedije.

Ministarstvo zdravstva potvrdilo je da u preminuli pacijenti liječeni u bolničkim centrima za hemodijalizu. Pokazalo je da su pacijenti umirali čitav taj tjedan. U petak je već bilo izgledno da je uzrok nesreće u dijalizatorima. Međutim, u pulskoj bolnici u subotu je umrlo šestero pacijenata. Uslijedila su prebacivanja odgovornosti između Ministarstva zdravstva i bolničkih uprava.

Tadašnji zamjenik ministrice zdravstva, Rajko Ostojić, kazao je kako nijedna bolnica nije nazvala Ministarstvo zdravstva i da je Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o događajima obaviještena tek u petak navečer, nakon čega je informacija o umrlima na hemodijalizi proslijeđena Ministarstvu.

Ravnateljica KBC Zagreb prof. Večerina tada je izjavila:

"Od prvih saznanja u petak 12. listopada ujutro o tragičnim događajima u Centru za hemodijalizi KBC Zagreb poduzela sam sve da se doznaju uzroci. Već u petak na večer imali smo informaciju koja je ukazivala na dijalizatore kao mogući uzrok tragedije. Ta informacija, kao i vijest iz bolnice u Požegi o četiri nagle smrti, omogućili su zaključak da su uzrok smrti sporni dijalizatori. Ministarstvo je tu informaciju imalo u petak na večer, i to je trebalo spriječiti smrti u Puli. Slijedi pasivan odnos Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a krivnja se pokušava prebaciti na KBC".

Članovi Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika proizvali su zdravstveni sustav za nemar i neorganiziranost.

Predstavnici vodećeg svjetskog proizvođača dijalizatora, Baxtera, došli su u Zagreb. Potvrdili su da je riječ o istim dijalizatorima koji su dva mjeseca ranije povučeni u Španjolskoj nakon smrtni dvanaestero tamošnjih bubrežnih bolesnika na dijalizi, ali i rekli da na povučenim dijalizatorima nakon peterostrukog testiranja nisu nađene greške.

Ministarstvo zdravstva zabranilo je da se hrvatskim bolnicama do daljnjega isporučuju Baxterovi dijalizatori koje je Pliva uvozila unazad 12 godina, a Baxter je zaustavio prodaju spornih dijalizatora u cijelom svijetu, dok se ne okonča istraga u Hrvatskoj. Policija je iz hrvatskih bolnica isporne dijalizatore izuzela.

MUP-ova analiza izuzetih dijalizatora već u siječnju je dala neočekivane rezultate. U Centru za kriminalistička ispitivanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u smrtonosnim su dijalizatorima otkrili perfluoroizobutilen – bezbojni, vrlo toksičan plin koji se koristi kao bojni otrov, objavio je Večernjak 6. siječnja 2002.. MUP je svoj nalaz dostavio Državnom odvjetništvu RH. Međutim, ostalo je nejasno kako se bojni otrov uopće našao u dijalizatoru za bubrežne bolesnike. Nakon što su se uključili i američki odvjetnici koji su ponudili obiteljima preminulih hrvatskih bolesnika svoje usluge, Baxter se s obiteljima preminulih nagodio i isplatio im milijunske odštete, o čijim se točnim iznosima samo nagađa jer su potpisani uz klauzulu tajnosti.

Ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina, u koalicijsku Vladu Ivice Račana imenovana iz redova HSLS-a, zbog ove je najveće nesreće u hrvatskom zdravstvu podnijela ostavku. Godinama se ponavlja kako je to bio njen moralni čin, međutim, na ostavku ju je prisilio premijer Ivica Račan.