Prvo su zatvoreni kafići, restorani i teretane. A javna okupljanja drastično ograničena. Onda su srednjoškolci poslani da nastavu prate online. Na koncu je u predbožićno vrijeme došla i zabrana kretanja među županijama.
Obruč se sve više steže. Hrvatska korača prema sve čvršćem lockdownu. Financijski stručnjak i profesor na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta dr. Andrej Grubišić uvjeren je da to nije dobar put.
-Nemam ništa protiv lockdowna kada bi postojali nedvojbeni dokazi da on rješava problem epidemije – kaže u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju ovaj ekonomist. I upozorava da brojke ne opravdavaju zatvaranje.
-Proljetos je na južnoj polutki bila zima, dio zemalja u Južnoj Americi bio je u lokdownu, no on nije riješio njihove probleme. U Europi smo zadnjih 7 ili 8 mjeseci vidjeli različite pristupe, od liberalnog u Švedskoj, do tvrdog zatvaranja u nekim drugim zemljama. No ne vidim niti jednu državu koja je riješila problem – upozorava Grubišić. Kaže da se „manipulira podacima kako bi neki dokazali svoje teze“. Upravo to se, prema njegovim riječima, događa i u Hrvatskoj.
-Pad broja zaraženih dva ili tri dana nakon uvođenja novih ograničenja ne treba automatski proglašavati uzročno-posljedičnom vezom. Ne samo zbog toga što se u tako kratkom vremenu ne mogu vidjeti stvarne posljedice mjera, nego i zbog toga što nemamo odgovor na pitanje što bi se dogodilo da tih novih mjera uopće nije bilo: bi li broj novozaraženih i onda padao –pita se naš sugovornik.
Slovenija i Austrija su, prema njegovim riječima, već tjednima u lockdownu. Slovenija je najavila popuštanje iako im brojke ne padaju. Grubišić je siguran da će slično uskoro napraviti i Austrija.
-Nisam siguran da je lockdown rješenje. Ovo pitanje naprosto nije crno-bijelo, jer da jest, podržao bih da se svi 10 tjedana zatvorimo u domovima i okončamo epidemiju. No to tako ne funkcionira. Imali smo različite pristupe, a problem je ostao. Izmijenila su se godišnja doba na polutkama, a problem se ponovno pojavio čak i u nekim zemljama poput Južne Koreje koje su tvrdile da su obuzdale epidemiju – analizira Grubišić. Politici je, kaže, puno teže prihvatiti strategiju po kojoj ne treba ništa napraviti. Za njih je to percepcijski problem.
No povlačeći poteze koji nisu dobri mogu, upozorava on, napraviti više štete nego koristi.
-Smatram da bi svi trebali imati mogućnost raditi uz poštivanje epidemioloških mjera, bez zabrane rada jer ona apsolutno dovodi do diskriminacije. I zemlju i njezine građane osiromašuje. Najmudrije i najmanje bolno rješenje je da sve ostane otvoreno, a da se građani ponašaju odgovorno. Kao što pogledamo lijevo i desno kad prelazimo preko ulice, kao što znamo da možemo dobiti gripu, kao što se vežemo pojasom kad sjedamo u auto. Ne trebamo zbog toga zabraniti vožnju autom ili praviti lockdown – poručuje Grubišić.
Gleda li naš sugovornik stvari više ekonomski, nego zdravstveno?
-Apsolutno je lakše boriti se sa bolesti kada ste financijski jaki, nego kad ste slabi, a resursi su nam potrebni da normalno funkcioniramo – decidirano odgovara Grubišić.
Lockdown koji bi potpuno zatvorio sve u zemlji na mjesec dana teoretski bi nas koštao, procjenjuje on, do 5 posto BDP-a. A, procjenjuje Grubišić, problem sa epidemijom bi i dalje ostao.
Jedan od mitova, prema njegovim riječima, je i priča o preopterećenosti zdravstvenog sustava. Strože se mjere uvode kako bi se taj pritisak smanjio.
-Ovdje se radi o tome da zdravstveni sustav treba osposobiti, a ne ljudima zabraniti kretanje. Nama ne fali ni respiratora ni zdravstvenog osoblja. Jako puno ljudi radi u zdravstvenom sustavu i nisu svi preopterećeni. Nekoliko stotina ljudi je izrazito opterećeno, ali ne svi. Tamo gdje zdravstvenih djelatnika nedostaje, treba ih prebaciti iz drugih sredina. Osigurati im tri puta veću plaću i smještaj. To bi pomoglo puno više od politikanstva kojeg gledamo – uvjeren je Grubišić. Dijelu znanstvenika zamjera što vuku vodu na svoj mlin, a da za to, upozorava on, često nemaju dobrih argumenata.
-To što su neki ljudi išli u školu ne znače da su obrazovani, a to što su obrazovani za neko područje ne znači da o svemu znaju sve. Pa mi smo na 80 ili 100 zaraženih imali strože mjere nego ih imamo sa 3 ili 4 tisuće zaraženih. U tom postupanju naprosto nismo konzistentni. Situacija, ponavljam, nije crno bijela. Ne bih volio ideologizirati oko toga. Želim biti objektivan, a objektivnost mi sugerira da nitko tko je postupao na rigidan način problem nije riješio. I zato mislim da lockdown nije rješenje – zaključuje Grubišić.