Budući da nažalost ni danas, osamdeset godina od uspostave Nezavisne Države Hrvatske, mnogima nije jasan karakter te zločinačke, kvislinške tvorevine, spomen na jedan od brojnih ustaških zločina, onaj na Baniji prije točno osam desetljeća, trebao bi nekima otvoriti oči.
Kako piše portal Novosti, ustaše su od 11. do 13. svibnja kod Gline ubile nekoliko stotina Srba. Tekst se zasniva na svjedočenju više osoba pred Okružnom komisijom za ratne zločine Banije, a osobito na opsežnom svjedočenju Petra Erenta iz Prekope, koji je taj 41-godišnji Hrvat dao pred komisijom u Jukincu.
- Bilo je to čini mi se 11/V 1941. u sumrak istoga dana kada su ustaše Ivan Gajdek, Stjepan Mulac, Mate Kihalić, Josip Lipak, Pavao Hajčić, svi iz Prekope, koji se sada nalaze u Petrinji, zatim Ivan Avedić, iz Prekope, sada u Đakovu, ustaša, i Nikola Lipak zvani Čuklje, koji je poginuo u borbi sa N.O.V., Ivan Šantek, Šafar Nikola i Stevo Rohak, svi iz Kihalca, prva dvojica su poginuli a posljednji tj. Stevo Rohak, nalazi se sada u Petrinji kao žandar, pošli selom i prisiljavali sve muškarce moga sela da uzmu lopate i motike i da pođemo na križanje sela Prekope, a ko neće ići da će ga ubiti. Skupilo nas se oko 15 na križanju, odatle smo pošli preko mosta Gline pod Hadjer gdje smo počeli kopati jame, ali pošto je bilo tvrdo vratili su nas odatle natrag preko mosta rijeke Gline u tako zvani Čukljin tuk, gdje smo zatekli seljake iz Jukinca, Hadjera i Kihalca, tako da nas je ukupno bilo oko 50. Oko nas je bila straža i tako opkoljeni počeli smo sa kopanjem jama" - izjavio je Erent.
- U samu zoru idućeg dana iskopali smo 3 jame veličine u kvadrat 3 puta 2 metra i duboke do 2 metra. Iza toga su nas pustili sve kući. Uveče kad smo došli na te jame odgovorio je Stevo Mulac, psujući majku to je za Srbe i komuniste a biće ih par i iz Prekope u tim jamama. Na veče 12/V u sumrak došle su u selo gore navedene ustaše i počele opet tjerati seljake iz mog sela da idu na ista mjesta gdje i prošlu noć. Kad sam došao kod jama koje smo prošlu noć kopali vidio sam još jednu iskopanu jamu i to četvrtu koja je bila najveća duga 8 metara, široka 4 metra, duboka 2 metra. U jednoj od 3 manje jame bili su trgovac Letić Ilija iz Gline i njegova 2 pomoćnika, koji su ubijeni u Glini i tu doveženi. Oko 10 sati naveče stigao je prvi kamion iz Gline natovaren Srbima Glinjanima koji je stao kod mosta pod Hadjerom na rijeci Glini…. iz kamiona su vadile ljude ustaše Nikola Lipak zvani Čuklje iz Prekope i Ivan Šantek iz Kihalca … i dodavali su svakom ustaši po jednu žrtvu a ovi ih odvodili držeći ih za vrat do jame. Tu su stajali Janko Kihalić, ustaša iz Kihalca, sada u Zagrebu, Lipak Stjepan iz Prekope, sada u Petrinji i trojica Dalmatinaca, rekao je Petar Erent, misleći pod Dalmatincima na ustaške povratnike iz emigracije i pripadnike Poglavnikove tjelesne bojne, koje je predvodio ustaški oficir Ivica Šarić, a među ubijenima bio je i glinski paroh i proto Bogdan Opačić.
SVIREPO I ZLOČINAČKI
- Oni su odvedene žrtve ubijali na taj način što je svaka žrtva morala najprije leći a zatim bi jedan od njih ispalio metak žrtvi u zatiljak. Ubijanje su vršili dvojica, trojica na izmjence tako kad jednima dosadi onda su ubijanje vršili druga dvojica od gore pomenutih koji su vršili ubijanje. Žrtve su od kamiona dovodjene u grupama od 10-15 ljudi u svakoj grupi. Kad se jedan kamion isprazni dodje drugi pun ljudi jer su prevoženje vršila 2 kamiona. Žrtve koje su se bunile bile su na zvjerski način klanjem ubijane. … Ubijene u jami je slagao Stjepan Šoštarić, iz Hadjera sada u Petrinji.
U zoru 13/V 1941. završeno je ubijanje i seljaci medju kojima i ja zatrpavali smo posljednju jamu i to najveću iz koje je jame jedan čovjek čije sam ime zaboravio vikao – Što radite ljudi ne dao vam Bog što će moje petoro djece. Na njegovo zapomaganje došao je Nikola Vidaković ustaša iz Gline (ustaški tabornik, organizator i egzekutor genocidnog terora u Glini i glinskom kotaru 1941. – op. a.) skočio u jamu i dotukao ga iz pištolja. Žrtve su u jamama posute najprije živim krečom u prahu koji je dovožen na volovskim kolima iz Gline istu veče kada je počelo ubijanje. Kamioni su tu noć svaki oko 15 puta dovezli ljude. Osam dana iza ubijanja hvalio se Nikola Lipak zvani Čuklje, da je tu noć poubijano 417 ljudi", među ostalim je rekao Petar Erent u svojoj potresnoj izjavi koja je dio opsežne dokumentacije o masovnom ubojstvu u Prekopi.
Pet godina nakon zločina, 1946. godine, održan je pomen na grobovima žrtava, nekoliko mejeseci poslije delegati glinskog kotara donijeli su plan "za prekop žrtava ustaškog terora, koje leže u 3 velike jame u Hadžeru kod Prekope" kako bi osigurali dostojanstvenu sahranu za posmrtne ostatke ubijenih.
Poslije dobivenog odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske, u prosincu 1947. otpočele su ekshumacije posmrtnih ostataka, koji su preneseni na pravoslavno groblje u Glini, na mjesto kapele sv. Đurđa, koju su ustaše porušile u ratu. Tu je uređena spomen kosturnica i podignuta spomen ploča, koju je 27. srpnja 1951. svečano otkrio Kotarski odbor Saveza boraca Glina. Odlukom Skupštine općine Glina od 27. travnja 1964., 13. svibnja proglašen je "Danom žrtava fašističkog terora". Međutim mjesto stradanja glinskih Srba ostalo je neobilježeno.
Kako se zaključuje u Novostima, izjava Petra Erenta koja se danas čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, ostaje vjerodostojan izvor ne samo za povijesnu rekonstrukciju genocidnog masakra u Prekopi noću s 12. na 13. svibnja 1941. godine, nego i otkrivanje stvarnog karaktera zločinačke ustaške NDH.