StoryEditorOCM
ForumPONIŽAVAJUĆE

Potresna ispovijest: Ostavili su me na stepeništu, čučala sam u lokvi plodne vode i krvi. Tek kad je muž počeo lupati nogom, onda su me primili...

Piše PSD
11. svibnja 2022. - 14:46

Šire se ispovijesti žena koje su doživjele neugodna i krajnje ponižavajuća iskustva u hrvatskim bolnicama.

Jedna ispovijest je posebno dirnula žene i dijeli se mrežom:

- Sve što se ovih dana događa u Hrvatskoj oko nesretne Mirele Č. uzburkalo je moje osjećaje, vratilo me u noć u kojoj sam na Sv. Duhu rodila svoju kćer.

Trudnoću mi je vodio i kontrolirao dr. (...), koji je tada vodio ginekologiju na... Uz plaćanje, naravno, jer se to bez plaćanja moglo u pripadajućem Domu zdravlja, što ja nisam željela jer sam tamo doživjela neke baš neugodne primjedbe ginekologa kojem sam se jednom obratila za savjet. Doktor Rušinović bio je divan, no ja sam prešla termin za porod i 1.6. na pregledu naručio me je na ponovni pregled, bude li potrebno i inducirani porod, 3.6. u 8 sati.

Nevolja je bila u tome sto se moja V. odlučila roditi ranije tog istog 3.6. U bolnicu smo došli malo iza ponoći, već sam imala učestale trudove, no dežurna sestra nije me željela primiti i na moju tvrdnju da imam učestale trudove samo je odmahnula rukom uz "ah, čim vas malo zaboli, odmah mislite da ćete roditi!". U iduća 3,5 sata mučila sam se u prostoru između stepeništa i liftova, previjala i plakala, a oko pola dva uz plodnu vodu iz mene je počela curiti neka sluz i sukrvica. Čučala sam u lokvi toga, prestravljena do bola, u bolnici, no bez želje da mi se posveti i minuta pažnje. Kad je moj muž počeo po vratima nabijati nogama i rekao da će zvati policiju, nevoljko su me primili.

Prava agonija nastupa nakon toga: rađanje je već počelo, moja beba bila je na putu. Nastupila je panika, nije više bilo vremena za nikakav pregled, ni za čišćenje, odnijeli su me u rađaonicu i porodili. Bebu mi nisu dali ni da vidim, samo su mi rekli da je u redu. Potom su me uspavali i zašili. Probudila sam se ujutro u bolničkoj sobi, gole guzice u onoj njihovoj spavaćici, sva krvava. Oko mene su trčkarale sestre, jer sad je do njih stigla vijest da mi je trudnoću vodio njihov glavni šef ... Kad su mi donijeli moju V., vrištala sam tako da me je čula cijela bolnica.

Umjesto očiju, na njenom sam licu ugledala dvije krvave rupe, lice i čelo bili su joj išarani crvenim flekama, a lijeva strana njene glavice ulupljena kao da ju je netko udario daskom na tom mjestu. Kad je stigao liječnik objasnio mi je da su to sve popucale kapilare, a glavica je predugo bila natisnuta u mojoj uskoj zdjelici ... Iako je rekao da će se sve to vrlo brzo normalizirati, s obzirom na sve proživljeno, nisam mu vjerovala i osjećala sam se kao ranjena zvijer. I tu nije bio kraj!

Prije otpuštanja kući, pedijatrica me je ljubazno zamolila da pratim pokreće li moja kći desnu ruku. Kod poroda su joj iščašili rame, no nisu bili sigurni radi li se samo o ramenu ili je povrijeđen i živac. Eto, tako se prema trudnim ženama odnose na Sv. Duhu! Više veterinar suosjeća s kravicom koju porađa, nego medicinsko osoblje sa ženom koja rađa. Nikada mi više nije palo na pamet roditi dijete! - napisala je ta žena.

image

F B

21. studeni 2024 12:16