Kada smo prije godinu dana pratili vijesti o odlasku pet timova Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa (HUOPP) u Albaniju kako bi pomagali u potrazi za preživjelima u katastrofalnom potresu s desecima mrtvih, stotinama ozlijeđenih i razorenim zgradama, te svjedočili njihovu povratku nakon uspješno obavljenog posla, nadali smo se kako se takva kataklizma neće dogoditi u Hrvatskoj...
Ali katastrofa se i nama dogodila, da nam do kraja upropasti još jednom tragedijom netom završenu preludu korona-godinu. Hrvatski potražni psi krenuli su obaviti posao za koji se odabiru od malih nogu i obučavaju cijeli svoj radni vijek. Pristižu u Petrinju i okolna mjesta sa svojim vodičima i pomažu spasiocima u potrazi za preživjelima.
Potražni psi Kluba za obuku službenih i sportskih pasa "Zagreb" prvi su krenuli u kataklizmičko okružje susjedstva metropole.
Mnogi bi ranije pomislili kako se među četveronožne junake mogu uključiti samo superiorni psi s elitnim "plemićkim" pedigreom i višemjesečnom obukom iza sebe poput belgijskih ovčara malinois, omiljene pasmine službi koje koriste pse, poput policije, vojske, HGSS-a i vatrogasaca, da se koriste psi koji pobjeđuju na domaćim i međunarodnim kinološkim smotrama, ali stvarnost je malo drugačija.
Osim malinoisa, njemačkih ovčara, labradora, među potražnim psima ima i malenih hiperaktivnih terijera, ali dosta je i "najobičnijih pasa", mješanaca, od kojih su neki kao štenci regrutirani iz azila.
Najvažnije je da znalci otkriju kod psa njegovu srčanost i predanost zadatku koji obavlja, a sposobnosti se bruse svakodnevnim treninzima i vježbama uz parafrazirani titovski moto: Nadajmo se da naša intervencija nikada nikome neće biti potrebna, ali spremajmo se odazvati kao da će tragedija biti sutra.
Hrvatska udruga za obuku potražnih pasa kao kinološka udruga na razini Republike Hrvatske osnovana je 14. lipnja 2004., no prvi spasilački koraci i rad njezinih članova počinju u ljeto 1999. odlaskom na međunarodni tabor potražnih pasa u Sloveniji. Članovi HUOPP-a su aktivni pripadnici specijalističkih postrojbi civilne zaštite od 2005. godine; potražni timovi HUOPP-a sastavni su dio Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite MUP-a RH - Modul za traganje i spašavanje iz ruševina. Udruga je članica International Search and Rescue Dog Organizationa (IRO-a), koja je krovna globalna organizacija za potražne pse.
Odabrani psi uključuju se u ranoj dobi u trenažni proces. Obuka je naporna, nema mjesta za improvizacije. Psi sa svojim vodičima moraju biti spremni krenuti u akciju spašavanja u trenu i što prije obaviti posao bez greške, jer za čovjeka koji je možda još živ pod ruševinama, koje spasioci nisu mogli raščistiti i pregledati, jedina šansa za spas je potražni pas.
Samo pas ima toliko razvijena osjetila njuha i sluha, a neki bi rekli i specifično šesto osjetilo, da može otkriti čovjeka pod gomilom betona, željeza, drveta i stakla.
Potražni pas zamjenjuje, ovisno o situaciji, do 20 ljudi na terenu tijekom akcije traganja i spašavanja, pri čemu je obučen da pretraži do 1000 četvornih metara prostora za 20 minuta. Ni jedan ljudski tragač ne može biti tako učinkovit.
Naporne vježbe pasa i vodiča obavljaju se u napuštenim zgradama, prostorima bivših vojnih poligona, kakvih, hvala Bogu, u Hrvatskoj ne nedostaje, a psi se u potrazi za "unesrećenima" moraju provlačiti kroz uske cijevi, rupe, puzati, trčati s kata na kat. Unesrećene, naravno, glume živi ljudi, markiranti, koje psi moraju pronaći i za uspješno obavljen posao dobiti nagradu od svoga vodiča.
Ako čovjek stoji na nogama, pas ne reagira, nema nagrade, ali ako leži i zapomaže, pas mu krene pomoći i za to dobiva nagradu od vodiča.
Rad sa psima u ruševinama specifičan je i traži mnogo višegodišnjeg truda i odlazaka na trenažne poligone i međunarodne vježbe.
I zato je posao vodiča potražnih pasa način života; sa psom, koji se savršeno mora razumjeti s čovjekom, živi se u kući, 24 sata, a kada dođe poziv za pravu intervenciju, sve se ostavlja i ide na teren.
Jedan od najvažnijih postulata u potrazi za ljudima koji vlada i u HGSS-u i ovdje je isti - akcija se treba u svakom trenutku provoditi tako da se ničim ne ugrozi život vodiča i psa. Da ne bude potrebno spašavati spasioce.