U novom duhu arhitekture hrvatskog Mediterana arhitekt Dinko Peračić nedavno je završio senzacionalni projekt koji se zove Kuća maslina, za otok Murter, mjesto Jezera. Kuću koja će prikazivati kulturu maslinarstva, proizvodnju i upotrebu maslinovog ulja te povezanu gastronomiju temeljenu na tradiciji.
- Imat će pročelje od suhozida. U unutrašnjosti zgrade na njenom krovu rast će velika maslina. Mater, majka maslina, božanstvo, čije će korijenje i zemlja mekano napupčiti strop javne dvorane koja se nalazi ispod, u prizemlju zgrade. Zgrada koja je iznutra mekih oblika sadrži javni prostor, kušaonicu i muzej maslinarstva. Unutrašnjost muzejskog postava ima dvije dvorane, svjetlu dvoranu Maslinika i mračnu dvoranu Uljare - opisuje Dinko Peračić.
Kompleksna ustanova
Zamišljena je kao mjesto susreta ljudi različitih interesa koje vezuje senzibilitet prema maslinarstvu, uživanje u maslinovom ulju i gastronomskoj kulturi Mediterana. Koncept Kuće maslina evoluirao je od prvotne ideje uređenja muzeja do stvaranja jedne kompleksne ustanove koja će biti edukacijski i informativni centar, mjesto razmjene i prodaje lokalnih proizvoda, nezaobilazna gastronomska točka, kušaonica, trgovina te mjesto na kojem će svaki posjetitelj moći saznati sve o maslinarstvu murterskog kraja. Lokalni proizvođači će ovdje plasirati svoje proizvode kroz suvenirnicu, trgovinu i kušaonicu.
Projekt na temeljima starog stvara novo lice kulture maslinarstva i gastronomije, novu sliku Mediterana.
- Dobili smo dobre reakcije jer su mještani i maslinari uočili da se projekt nastavlja na njihovu postojeću kulturu i običaje, ali želi ih predstaviti u novom svjetlu za budućnost. Maslinarstvo kod nas u kontekstu novog vremena bazirano je na guštima, nema tu velikog biznisa, ali ima puno strasti, gastronomskih užitaka. Maslinarstvo je u našem kraju u prošlosti vezano uz teški fizički rad u kamenjaru čijim se izguravanjem osvaja komad zemlje za sadnju. Otud pročelje od suhozida koje asocira na teški rad i koje će samo biti ručni rad. Teški rad za mali ekstrakt i kap gušta - kaže Dinko Peračić.
Nakon hvaljene i nagrađivane tržnice u Vodicama, Peračić je nedavno napravio projekt za tržnicu Gruž u Dubrovniku koji uskoro čeka realizacija. Riječ je o kompliciranoj lokaciji jer je jednim dijelom tržnica unutar ljetnikovca Gundulić
Riječki muzej
Jedna od tema o kojima Peračić promišlja je nova arhitektura Mediterana. Novo lice hrvatskog Mediterana kao što je i projekt Kuća maslina. Nakon hvaljene i nagrađivane tržnice sagrađene u Vodicama nedavno je napravio projekt za tržnicu Gruž u Dubrovniku koji uskoro čeka realizacija. Riječ je o kompliciranoj lokaciji jer je jednim dijelom tržnica unutar ljetnikovca Gundulić.
- S jedne strane trebalo je zaštititi baštinu, ali i dati važnost tržnici koju ona kao javni objekt zaslužuje. Pomiriti te dvije krajnosti. Projektom rekonstruiramo zid ljetnikovca, dok krovna struktura objedinjuje prostor tržnice i od nje stvara cjelovit prostor. Zadržan je karakter prodaje na otvorenom, ali zaštićen od sunca i kiše. Kako bi se krov smjestio do visine zida ljetnikovca, a zadržala prozračnost i svjetloća prostora, plohe krova se okreću i tako otvaraju - objašnjava arhitekt.
Jednostavna struktura krova od tendi na velikom rasponu pruža dobru zaštitu, a okretanjem može osigurati dodatno svjetlo i prozračnost. Pod tržnice je “živ”, šaren, od lomljenog kamena, podsjeća na površinu vode. Nalik je na kamene podove kakvi su se “slagali” 60-ih godina. Klupe tržnice su kamene i fiksne, kako bi što više bile prilagođene malim proizvođačima hrane iz okolice Dubrovnika, kako ih ne bi istisnuli veći štandovi s drugom robom. Klupe za vanjski dio tržnice su mobilne i prilagodljive.
- Bit će to jedan optimističan ambijent i novo javno lice grada, namijenjeno prvenstveno građanima. Ugodne atmosfere, koja nije okrenuta prošlosti, ali iz nje uči o kvaliteti života na Mediteran - opisuje on.
Arhitekt Dinko Peračić ovih dana radi na relaciji od Dubrovnika do Rijeke. Prema njegovom projektu u Rijeci se uređuje novi Muzej moderne i suvremene umjetnosti koji će se otvoriti već ovog ljeta u jednoj od zgrada nekadašnje tvornice Rikard Benčić, koji postaje okosnica Europske prijestolnice kulture 2020.
Arhitektu Peračiću povjeren je težak zadatak - kako s malo napraviti mnogo. Ipak, može se očekivati da će napraviti mnogo jer se radi o istom arhitektu koji je s kolegomRomanom Špilje prošli vikend u oštroj konkurenciji osvojio Medalju za arhitekturu za projekt Građevinskog fakulteta u Osijeku, nagradu koju od ove godine dodjeljuje Hrvatska komora arhitekata. Zgrada Građevinskog fakulteta ni po čemu nije prosječna. Svoje korisnike “potiče da budu bolji”.
Društveni angažman
- Najbolje kod fakulteta je to što smo stvorili dodatnu kvalitetu kroz zajedničke prostore, terase i mjesta za druženje studenata, što se nije tražilo u natječaju. To smo postigli širokim međuprostorima, vrtovima, tribinama koji se intenzivno koriste i koji pozivaju studente na boravak u zgradi, te se oni osjećaju u njoj dobro, neopterećeno. Cjelokupna zgrada je niz zanimljivih prostornih doživljaja, ni u jednom dijelu nije neosmišljena - opisuje D. Peračić.
Dinko Peračić uglavnom radi javne projekte, kojih je općenito malo. Pitamo ga zato za kraj kako mu to uspijeva i kako onda živi.
- Bez velikih materijalnih očekivanja i uz velika intelektualna očekivanja. Partnerica Mirana Veljačić i ja imamo dovoljno za osnovno, a onda kroz razne društvene angažmane radimo ono što nam donosi zadovoljstvo u životu - odgovara Peračić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....