Svima je jasno da nešto ne valja. Živimo u strahu od sutra i pripremamo se za najgore. SF serije i filmovi su isključivo distopijski, a Zvjezdane staze su bile zadnji model napredne civilizacije - prije skoro 50 godina. Ideja o tome kako idemo ne postoji, 'bolja budućnost' se koristi samo u marketinškom riječniku, a ideali su odavno mrtvi. Društvo funcionira po kodiranom principu 'snađi se druže' i svak 'stvara' za sebe (i svoje). Posao pokreće svijet, a u poslu nema prijatelja. Solidarnost je pometena s polica skupa s wc papirom i dostavljena u obliku cjepiva na adrese bogatih i moćnih.
Ljudi se više ne pozdravljaju na ulici, nego gledaju u mobitel ili pod. Nepoznati su prijetnja. Djeca ne znaju kako izgleda planina, vrba ni magare. Skupljači boca su nišni freelanceri, a beskućnici smrde. Jedino su dobri za olakšavnje od kovanica, a kao bonus dobijemo 24-satnu titulu 'dobar čovjek'. Prostitucija je 'najstariji zanat na svijetu' i jedina diskusija je 'treba li se legalizirati', a nikad 'zašto se događa'. Radoholizam, koji rastapa jezgru obitelji i bombardira zdravlje, je pojam 'časti'. Prijatelji i susjedi su ili depresivni ili neurotični ili im je oko glave spiritualni akvarij pun 'živim svoj život' tekućine, a stvarnost ona koju su 'sebi stvorili'; dok svaka druga osoba koju znaju umire od raka. Organiziraju se konferencije na kojima se raspravlja o tome kad točno ćemo uništiti planet.
Ali naš najveći problem je cjepivo koje, sve na stranu, spašava živote.
Ljudi su nezadovoljni. Ljudi su odbačeni. Ljudi su ljuti. I napokon su dobili nevidljivog protivnika, a protulijek za taj lijek je 'sloboda'. Nažalost, nitko od onih koji tu i takvu slobodu zahtijevaju, ne razumije kako ona funkcionira. Sloboda nije prostor u kojem pojedinac radi sve ono što se pojedincu radi. Sloboda je 'zamahivanje šakom do vrha tuđeg nosa' tj. ono što ne ulazi u osobni prostor slobode drugoga. Život u društvu nije sloboda - on je negacija slobode. Prolazak kroz crveno nije konzumiranje slobode, on je (potencijalno) oduzimanje slobode na život nekom drugome. Društvo su pravila, nepravila su kaos.
Poanta ovog izlaganja nije da se itko obvezan cijepiti, nego samo da, ako se ne cijepi (pod uvjetom da cjepivo zaista izvršava što tvrdi) - je sebičan. No, ovo je, u gore opisanom današnjem društvu - normalno tj. simptom prilagodbe uvjetima. Ono što je glavni problem u cijeloj priči je što većina ne vidi ili ne želi vidjeti da pandemija nije stvarni pokretač općeg gnijeva i frustracija. Koronavirus je samo trešnja na šlagu na torti od sedam katova različitih nadjeva na čijoj koštici čovječanstvo ovih dana lomi zube. Tekuća globalna kriza je kriza povjerenja, jer vlade nisu tu da služe narodu - vlade su tu da narod iskoriste za orgijanje povlaštene manjine. A što se tiče slobode, Louis Brandeis je rekao: 'Možemo imati demokraciju ili možemo imati bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine - ali ne možemo imati oboje.'
2.750 milijardera sada kontrolira 3 posto svjetskog bogatstva, u odnosu na 1 posto iz 1995. godine - što ih čini bogatijima od polovice planeta, prema novom izvješću grupe koju je osnovao ekonomist Thomas Piketty. U međuvremenu, u 2020. je 100 milijuna ljudi potonulo je u ekstremno siromaštvo, dok najbogatijih 10 posto sada posjeduje 76 posto globalnog bogatstva, a najsiromašnija polovica samo 2 posto.
Jaz u bogatstvu je otprilike jednako velik kao što je bio prije više od jednog stoljeća kada je industrijalizacija i stvaranje kapitalističke klase vlasnika sredstava za proizvodnju dovelo do golemih razlika između bogatih i siromašnih, utvrdio je Svjetski laboratorij za nejednakost. Studiju su koordinirali Piketty, stručnjak za nejednakost poznat po svojoj knjizi 'Kapital u dvadeset i prvom stoljeću', kao i kolege stručnjaci za nejednakost Emmanuel Saez i Gabriel Zucman sa Sveučilišta Kalifornija na Berkeleyju.
U SAD-u su jazovi u bogatstvu između bogatih i siromašnih Amerikanaca 'bliski onima koji su uočeni početkom 20. stoljeća', ističe se u studiji. Najsiromašniji Amerikanci zaostaju za svojim kolegama u drugim zemljama. Iako je prosječno bogatstvo kućanstva u SAD-u više od tri puta veće od onog u Kini, polovica najsiromašnijih Amerikanaca posjeduje manje bogatstva od najsiromašnije polovice građana Kine, otkrili su istraživači.
Ova podjela nije uvijek bila američka stvarnost. U desetljećima nakon 2. svjetskog rata, udio prihoda koji je uživalo prvih 10 posto pao je pošto je progresivno oporezivanje preraspodijelilo novac. Između 1944. i 1981. najviša porezna stopa za Amerikance s najvećom zaradom iznosila je u prosjeku 81 posto, u usporedbi s 37 posto danas.
Ostali čimbenici, uključujući pad sindikalnog sudjelovanja i povećanje privatizacije, pridonijeli su jazu u bogatstvu i prihodima koje Amerikanci doživljavaju, pri čemu je udio dohodak donjih 50 posto u ukupnom dohotku pao sa 19 posto iz 1980. na 13 posto danas, navodi se u izvješću.
'Ako postoji jedna lekcija koju treba naučiti iz globalne istrage provedene u ovom izvješću, to je da je nejednakost uvijek politički izbor', rekao je Lucas Chancel, su-direktor Svjetskog laboratorija za nejednakost Pariške škole ekonomije i glavni autor izvješća.
Naravno, Svjetski laboratorij za nejednakost nije prva skupina koja ukazuje na povećanje nejednakosti u bogatstvu i dohotku. Ali globalni pristup izvješća naglašava izazove suočavanja s krizama kao što su COVID-19 i klimatske promjene u vrijeme ekstremne koncentracije bogatstva. Doista, prema podacima izvješća, vlade postaju sve siromašnije.
Javno bogatstvo – ili javno vlasništvo nad infrastrukturom kao što su škole i bolnice, kao i financijska imovina (minus javni dug) – iznosilo je između 15 posto i 30 posto ukupnog bogatstva početkom 1980-ih. U međuvremenu je to je palo na 'gotovo 0 posto u većini bogatih zemalja', a u SAD-u je zapravo i negativno. 'Trenutna slaba imovinska pozicija vlada ima važne implikacije na njihovu sposobnost da se izbore s nejednakošću u budućnosti, kao i na ključne izazove 21. stoljeća kao što je suočavanje s klimatskim promjenama', navodi se u izvješću.
Od 1995. godine svjetsko stanovništvo povećava svoje bogatstvo za oko 3,2 posto godišnje, od čega najbogatijih 1 posto uzima trećinu, a donja polovica samo dva posto. 0,000001 posto najbogatijih, poput Jeffa Bezosa i njegovih 51 kolega najbogatijih milijardera, povećavali su svoje bogatstvo za više od 9 posto godišnje tijekom tog vremena, pokazalo je istraživanje. 'U SAD-u je povratak nejednakosti u odnosu na najbogatije bio posebno dramatičan, s 1 posto onih koji posjeduju oko 35 posto u 2020., približavajući se razini 'pozlaćenog doba' s kraja 19. stoljeća', u usporedbi s manje od 25 posto u 1970., tvrdi izvješće.
Pandemija COVID-19 samo je ubrzala akumulaciju bogatstva ultrabogatih, a u izvješću se navodi da je 2020. obilježila najveći porast udjela u globalnom bogatstvu milijardera ikad zabilježen. Američki milijarderi su trljali ruke dok se njihovo ukupno bogatstvo penjalo za 70 posto - što je ekvivalent od veći od 2 bilijuna dolara - od početka pandemije, prema Inequality.org. Grupa procjenjuje da američki milijarderi sada zajedno imaju bogatstvo od 5 bilijuna dolara, što iznosi više od četvrtine američkog BDP-a.
Najbogatijih 10 posto stanovništva sada uzima 52 posto globalnih prihoda, a najsiromašnija polovica samo 8 posto. Europa je bila najravnopravnija regija na svijetu po prihodima, s 10 posto najbogatijih koji su zarađivali 36 posto ukupnih prihoda. Bliski istok i Sjeverna Afrika su najneravnopravniji, tamo 10 posto najbogatijih svaki mjesec u džep stavlja 58 posto prihoda.
U isto vrijeme, pandemija je izazvala financijski odgovor vlada koji je bio bez presedana u mnogim zemljama. SAD i EU su pružale fiskalnu potporu obiteljima niže i srednje klase što je pomoglo u smanjenju siromaštva tijekom 2020., iako je prosječno kućanstvo smanjilo prihod zbog utjecaja pandemije. 'Ovo pokazuje da su politike povezane s Covidom bile ključne za suzbijanje porasta nejednakosti te da trajno siromaštvo nije neizbježno: njemu se doista može suprotstaviti hrabrim socijalnim politikama', navodi se u izvješću.
Ovi podaci dolaze u trenutku kada demokratski zastupnici u SAD-u žele povećati poreze za bogate i korporacije, tvrdeći da bi to omogućilo državi da plaća socijalne programe poput predškole i skrbi o djeci. No, prijedlog zakona Build Back Better nailazi na protivljenje republikanskih zakonodavaca, a njegova budućnost još je nejasna, izvještava CBS.
Za kraj, jedan prijedlog za promišljanje. Zamislite da živite u zemlji u kojoj država stvarno brine za vas, u kojoj nitko nije gladan, u kojoj nitko ne spava na ulici, u kojoj se ne prodaje tijelo ili život u zamjenu za preživljavanje. I onda tu divnu zemlju sretnih ljudi napadne opasni virus. Kako se obraniti? Naravno, ljudski rod ne poznaje drugi štit doli cjepiva - to je jedino rješenje. Da vam u takvoj nedosanjanoj fantaziji država pošalje molbu u kojoj piše: 'Ekipa, situacija je zajebana, moramo se svi cijepiti' - bi li to napravili?
Cjepivo nije problem - cjepivo je kap koja je prelila čašu.