Trebat će proći nekoliko generacija da se prilagodimo novoj, toplijoj klimi. I u poljoprivredi se treba okrenuti kulturama koje uspijevaju na visokim temperaturama, a drugima treba dati vremena za prilagodbu, tumači dr. sc. Ivan Güttler, klimatolog Državnog hidrometeorološkog zavoda.
Preživjeli smo vrhunac već četvrtog toplinskog vala ovog ljeta, temperature su prelazile i 40°C, mnogi su usjevi propali zbog suše, drugi zbog tuče.
Svjedoci smo klimatskih promjena u kojima i ne tako polako iščezavaju obrasci vremena na koje smo navikli. Što nas čeka u budućnosti? Je li čovjek sposoban prilagoditi se promjenama koje upravo osjećamo na vlastitoj koži?
Toplinski valovi poput četiri ovosezonska događaji su kakve očekujemo u klimatskim promjenama, a očekujemo i da će se češće događati. Svaki vremenski događaj tipa toplinskog vala rezultat je vremenske situacije u tom tjednu i tom mjesecu, a klimatske promjene iskazuju se kroz promjene u statistici takvih događaja kroz dulje vremensko razdoblje - objašnjava dr. sc. Ivan Güttler, klimatolog na Državnom hidrometeorološkom zavodu.
-To znači da bi se toplinski valovi događali i kad ne bi bilo klimatskih promjena i kad uopće ne bi bilo ljudi na Zemlji. No, zbog porasta emisije stakleničkih plinova, ne samo CO2, nego i metana, dušikovog oksida i ostalih, mijenjaju se kemijski sastav i svojstva atmosfere, pa je i više takvih događaja.
-Možemo reći da su većini događaja kao što je toplinski val u posljednjih desetak godina pridonijele ljudske aktivnosti. S puno se većom pouzdanošću mogu povezati temperaturni ekstremni događaji s klimatskim promjenama do kojih dolazi zbog porasta koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi. Malo je složenija priča kod ekstremnih oborina i ekstremnih suša, tu je čovjekov utjecaj oko 50 posto - nastavlja dr. sc. Güttler.
-Objašnjenje je da se u toplijoj atmosferi zadržava više vodene pare te je veća mogućnost nastanka oborinskih ekstrema, tuče primjerice. Međutim, potrebna su pažljivija istraživanja. Ne može se reći da je neki manji događaj, primjerice oluja iznad Krapine, nastao baš zbog klimatskih promjena. Tuče i oluje događale bi se i bez utjecaja ljudi, ali generalna slika jest da se zbog klimatskih promjena i toplije atmosfere zadržava više vodene pare u atmosferi, čime raste mogućnost za intenzivnije oborinske događaje.
Sinoptičari su primijetili da su pojave nagle promjene vremena, dakle izraženijih hladnih prodora s grmljavinskim nevremenima nakon duljeg vrlo vrućeg razdoblja, češća nego u ranijim godinama.
-Radili smo analizu u kojoj smo uočili trend da u Hrvatskoj unatrag 30 godina u toplijem dijelu godine, između svibnja i listopada, imamo veći broj dana s količinom oborina većom od 30 litara po četvornom metru u 24 sata u odnosu na prijašnje godine. To također ukazuje na određenu promjenu klime - navodi dipl. ing. Marija Mokorić, meteorologinja prognostičarka u DHMZ-u.
Je li čovjek sposoban prilagoditi se klimatskim promjenama?
-Činjenica je da ljudi žive i na rubovima Sahare, da postoje kulture čiji je način života prilagođen visokim temperaturama, a druga krajnost su kulture polarnih područja. Ljudi se mogu prilagođavati, međutim za to je potrebno nekoliko generacija. Ono što sada doživljavamo događa se dosta brzo, a i ljudski su sustavi inertni, pa se ne mogu tako brzo prilagoditi novim uvjetima. I u poljoprivredi se treba okrenuti kulturama koje uspijevaju na visokim temperaturama, a drugima treba dati vremena za prilagodbu - tumači dr. sc. Güttler.
-Moramo ublažiti klimatske promjene, tj. riješiti izvor problema. To znači smanjiti aktivnosti koje dovode do proizvodnje stakleničkih plinova: promijeniti način proizvodnje hrane i energije, transporta robe, upotrebe energije u industriji i domaćinstvima...
Nastavimo li s ovakvim ili još većim emisijama stakleničkih plinova, vrlo je izgledno da će se temperature u ovom stoljeću na cijeloj Zemlji povećati za nekoliko stupnjeva. Što se tiče oborina, uočava se obrazac da za sjevernu Europu postaje karakteristično sve više oborina, a za južnu sve manje, uz pretpostavku da se nastave ovakve emisije CO2. Svake godine emitiramo nekoliko desetaka gigatona stakleničkih plinova, otprilike polovica ostaje ih u atmosferi, a drugo se apsorbira kroz vegetaciju i oceane. Tu imamo više sreće nego pameti, no ni oceani to neće moći unedogled apsorbirati. Prema drugom scenariju, još ćemo pet-šest godina emitirati ovolike količine stakleničkih plinova, a nakon toga će se emisija početi agresivno smanjivati. Nije moguće preko noći ugasiti sve strojeve i elektrane niti promijeniti sve aparate u kućanstvima, ali iz godine u godinu moguće je sve značajnije smanjivati emisije plinova. Imamo slične primjere u povijesti, kaže dr. sc. Güttler. Najpoznatiji je onaj s plinovima koji su uzrokovali uništavanje ozonskog omotača. Kad je problem bio prepoznat i kad se uvidjelo da određeni plinovi uzrokuju nepoželjan kemijski proces u atmosferi, dogovoreno je da se njihova emisija smanji.
-Bio je to težak problem, ali puno manji od problema klimatskih promjena. Prepoznali smo da ljudska aktivnost mijenja kemijski sastav i svojstva atmosfere, no promjena života bit će vrlo teška jer smo zadnjih 150 do 200 godina ovisni o upotrebi fosilnih goriva. Moguće je prebaciti se na nove tehnologije, postoje neka rješenja, no nemamo puno vremena. Ne treba plašiti ljude time da će cijela Zemlja izgorjeti. Umjereni sam optimist i ne očekujem raspad civilizacije - kaže dr. sc. Güttler.
-Definitivno će se promijeniti temperature, nećemo više moći uzgajati neke poljoprivredne kulture, morat ćemo promijeniti životne navike. Prilagodba će biti skupa, to je sigurno. Klimatske promjene golem su rizik s kojim se čovječanstvo suočava, uz druge probleme okoliša i terorizam, a glavni je problem kod njih utrka s vremenom; budemo li previše odugovlačili, prilagodba će biti sve skuplja, a i klimatski sustav može otići u neko stanje na koje nismo navikli. U kritičnom razdoblju u sljedećih desetak godina trebali bismo što više smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bismo vratili kemijski sastav atmosfere u stanje u kakvom se naša civilizacija razvijala zadnjih desetak tisuća godina.
-Na vrlo velikim vrućinama zaista su ugrožene tri skupine ljudi: mala djeca, kronični bolesnici (osobito srčani i bubrežni) te profesije koje rade vani. Vidio sam kod nas puno male djece na suncu bez šeširića. Na Dalekom istoku to ne možete vidjeti. To je stvar navike, odnosno učenja i ponašanja primjerenog vremenu - kaže prim. Slavko Lovasić, spec. obiteljske medicine. Kronični bolesnici moraju biti oprezni zato što uzimaju diuretike, a po vrućinama bi trebali povećati unos tekućine, što se mnogi ne usude. Zato su potrebne česte liječničke kontrole i regulacija terapije, naravno i pojačana briga obitelji. Radnici na otvorenome pak trebaju piti puno vode, na svake tri litre vode barem pola litre mineralne (bez CO2) da nadoknade natrij izgubljen znojenjem.
-Naravno, trebaju se i zaštititi od sunca. Ne znam zašto se kod nas ne nose zaštitne kape s pokrivalom za vrat, zabranjuju li ih poslodavci? Te kape prije svega štite glavu od izravnog sunca, ali i čuvaju krvne žile na vratu koje su odgovorne za mogući toplinski udar - ističe prim. Lovasić. - Vruća razdoblja sve su dulja, treba promijeniti navike i ozbiljno razmisliti o siesti, kao u Španjolskoj. Poslodavci će se morati prilagoditi tome jer ljudi ne mogu intenzivno raditi po najvećim vrućinama. Morat će imati pauze za veliki dnevni odmor.
Prim. Lovasić podsjeća i da razlika vanjske temperature i one u prostoru u kojem boravimo ne bi trebala biti veća od sedam stupnjeva, a sve veće od deset pogubno je za zdravlje. Unos tekućine treba povećati bez obzira na to osjećamo li žeđ ili ne; mnogi i ne znaju da se neprimjetnim znojenjem u 24 sata može izgubiti više od dvije litre vode. Po vrućinama nitko ne bi trebao piti alkohol niti pića sa CO2 jer će se samo dodatno zagrijati.
Izrazito vruća ljeta: Vrlo topao zrak iz Afrike ostaje iznad našeg područja 10-ak dana
U Hrvatskoj je do sada zabilježeno nekoliko vrlo vrućih ljeta, 1988., 2003. 2012. i 2015. godine kada smo također imali više toplinskih valova. No, lani ih nije bilo. Toplinski valovi događali su se i dok se još uopće nije govorilo o globalnom zatopljenju; prema podacima DHMZ-a, apsolutni temperaturni maksimum u Zagrebu izmjeren je za jednog takvog vala 5. srpnja 1950. godine i iznosio je 40,4°C. Čime se objašnjava ovogodišnja učestalost toplinskih valova?
-Moguća je povezanost s klimatskim promjenama, uspostavlja se tzv. blokirajuća situacija u kojoj ojača termobarički greben iznad Sredozemlja koji se pruža preko naše zemlje i dalje preko središnje Europe. To znači da nam dođe vrlo topao zrak iz sjeverne Afrike i da ostaje iznad našeg područja nekoliko do desetak dana - kaže dipl. ing. Marija Mokorić, prognostičarka u DHMZ-u. Prema mjesečnim prognozama, srednja temperatura zraka za kolovoz u Hrvatskoj bit će viša od prosječne, a ukupno će biti manje oborina.