- Da točno je, kao pravni zastupnik Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, u utorak ću predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću preko Ministarstva pravosuđa uputiti molbu za njihovo pomilovanje - potvrdio nam je u petak zagrebački odvjetnik Anto Nobilo.
Perkovićev i Mustačev zahtjev za pomilovanje svojim pismom upućenim predsjedniku Milanoviću podržala su šestorica hrvatskih ratnih generala, i to general-pukovnici Ante Gotovina, Ivan Čermak i Ljubo Ćesić Rojs, general bojnik Marinko Krešić, general zbora Pavao Miljavac te admiral Davor Domazet Lošo. Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu.
Doživotne kazne
Prema njemačkoj presudi, osuđeni su jer su pripremili i organizirali ubojstvo jednog od tadašnjih direktora Ine, Stjepana Đurekovića, koji je 1982. emigrirao u Njemačku. Mustač je osuđen da je kao šef jugoslavenske Službe državne bezbednosti (SDB-a) dao nalog načelniku hrvatskog Odjela za suzbijanje neprijateljske emigracije, Josipu Perković, da pripremi Đurekovićevu likvidaciju u Njemačkoj. Đureković je ubijen 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu.
Nakon izricanja doživotne zatvorske kazne, Perković i Mustać iz njemačkog su zatvora prebačeni na izdržavanje kazne u Hrvatsku. Budući da hrvatski kazneni zakon ne poznaje doživotnu zatvorsku kaznu, pri transferu u Hrvatsku kazna im je prilagođena pa je hrvatski sud Mustaču odredio kaznu od 40 godina zatvora, a Perkoviću od 30. Obojica kaznu izdržavaju u kaznionici u Glini, a odvjetnik Nobilo ističe da dugotrajne zatvorske kazne, Mustaču je 80, a Perkoviću 76 godina, u njihovu slučaju znače doživotni zatvor.
- U zatvoru su već osam godina, od 2014. U Njemačkoj su deklarativno osuđeni na doživotni zatvor, ali u praksi, u njemačkom kaznenom sustavu, stranci osuđeni na doživotni zatvor, ako nisu recidivisti opasni za okolinu, već nakon sedam i pol godina izdržane kazne puštaju se iz zatvora i protjeruju iz Njemačke u matičnu državu. Dakle, da su ostali izdržavati kaznu u Njemačkoj, još bi prošle godine bili pušteni i protjerani u Hrvatsku - kaže nam Nobilo. - Da su njemački državljani, bili bi nakon 15 godina izdržane kazne pušteni na uvjetnu slobodu - dodao je.
Pri prevođenju njemačke kazne doživotnog zatvora u hrvatski pravni sustav, hrvatski su sudovi, ističe Nobilo, primijenili sadašnji Kazneni zakon, a trebali su primijeniti onaj koji je bio na snazi 1991. jer to je onaj zakon koji je bio na snazi 1983. kad je počinjeno djelo koje im se stavlja na teret, samo što je iz njega snagom hrvatskog Ustava iz 1990. izbrisana smrtna kazna. Najveća zatvorska kazna koja se mogla izreći 1991., ističe Nobilo, kazna je od 15 godina zatvora.
U pismu upućenom predsjedniku Milanoviću šestorica ratnih generala upozoravaju na "tragičnu sudbinu brigadira Josipa Perkovića i Zdravka Mustača" i mole ga da on okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlasti sanira "tu nepravednu situaciju koja se ne može razriješiti redovitim pravnim mehanizmima". U pismu šestorica navedenih generala Perkovića i Mustača nazivaju suborcima i ističu da pri izricanju sankcija "sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir njihov prijašnji život, tj. doprinos Perkovića i Mustača uspostavi Republike Hrvatske, njihov doprinos Domovinskom ratu u obrani nezavisnosti i cjelovitosti RH te odlikovanje koje su dobili od predsjednika Tuđmana.
Test dosljednosti
"Da im se sudilo u Hrvatskoj, to su okolnosti koje bi svaki sud, na zakonom predviđeni način, cijenio", ističu generali. U pismu Milanoviću naglašavaju da se "dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu Republike Hrvatske nalaze na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda (koji su ih izručili op. a.) i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust".
Predsjednik Milanović još je u kampanji za izbore 2019. izjavio da neće nikoga pomilovati i da institut predsjedničkog pomilovanja treba ukinuti. Od 18. veljače 2020. kad je stupio na dužnost do danas, Ministarstvo pravosuđa, kako su nam potvrdili iz te institucije, uputilo je Milanoviću 274 molbe za pomilovanje. Nije odgovorio ni na jednu.