Prema epidemiologu Marcu Lipsitchu s Harvarda, posve je vjerojatno da će od 20 do 60 posto svih odraslih na planeti biti zaraženo virusom Covid-19. Dosad je 80 posto slučajeva na globalnoj razini bilo blago, ali ako je prosječna stopa smrtnosti svih zaraženih oko 1 posto, i to podrazumijeva nekoliko desetaka ili stotina tisuća smrti, kako u Europi, tako i u SAD-u.
Brzina kojom se virus širi izuzetno je važna za njegove posljedice. Ono čega se epidemiolozi najviše plaše je preopterećenost zdravstvenih sustava iznenadnom eksplozijom bolesti zbog koje će biti potrebno hospitalizirati više ljudi nego što bolnice to mogu podnijeti. U tom će slučaju puno više ljudi umrijeti, jer neće biti dovoljno bolničkih kreveta i respiratora koji bi ih održali na životu.
Zaštitne mjere, koje su u većem ili manjem obujmu dosad proglasile virusom napadnute zemlje, zapravo se poduzimaju kako bi se izbjegli katastrofični scenariji nagle prepunjenosti bolnica. Zatvaranje škola, otkazivanje masovnih okupljanja, rad od kuće, samoizolacije i izbjegavanje gužvi pomažu u ratu s epidemijom jednako kao što izbjegavanje grupiranja građana na ulici tijekom granatiranja umanjuje ubojitost svake ispaljene mine. Epidemiolozi ovu strategiju sprječavanja velikog i naglog skoka krivulje zaraženih u nekom društvu nazivaju "ravnanjem krivulje“.
Čak i ako ne smanjite ukupan broj zaraženih, usporavanje stope epidemije može biti presudno, objavio je na Twitteru Carl Bergstrom, biolog sa Sveučilišta u Washingtonu. Grafikon je postao viralan uz pomoć hashtaga #FlattenTheCurve.
Izravnavanje krivulje znači da se mjere društvenog distanciranja ne usmjeravaju toliko prema sprječavanju bolesti, već primarno prema usporavanju brzine kojom se ljudi inficiraju.
Posebno je važno da se mjera redukcije kontakata i samoizolacije pridržavaju osobe starije od 60 godina i oni s kroničnim bolestima: njihova hospitalizacija je nužnost i oni će najbrže pridonositi gužvama na odjelima intenzivne njege. No, čak i ako ste mladi i zdravi, jednako ste se obvezni pridržavati mjera društvene distance kako biste zadržali epidemiju u usporenom kretanju.
Čuvajući se od druženja i nepotrebnih izlaganja virusima, svi mi zapravo čuvamo prazan bolnički krevet za nekoga kojemu će on sutra doslovce značiti disanje ili gušenje; život ili smrt.
Zabrinutost zbog brzine širenja koronavirusa vidljiva je iz dana u dan u susjednoj Italiji, no još je više potencirana iz američke perspektive i jako se problematizira u tamošnjim medijima. Postoje ozbiljne sumnje u sposobnosti američkog sustava da podnese veliku epidemiju.
Covid-19 je respiratorna bolest i u svojim najozbiljnijim fazama zahtijeva da se pacijenti s upalom pluća priključe na respirator, a raspoloživi broj respiratora koji se mogu staviti u pogon u SAD-u je tek oko 160 000. Kapaciteti udovoljavaju teoretskim potrebama u slučaju usporenoga širenja bolesti, no ako koronavirus naglo eksplodira, mnogi će ostati bez zraka.
U situaciji razmjernoj pandemiji španjolske gripe, oko 743.000 Amerikanaca, prema vladinim procjenama, trebalo bi pomoć u disanju, a aparata nema ni približno toliko. Američke bolnice raspolažu i s tek oko 45 tisuća kreveta na odjelima intenzivne njege, no to je puno manji problem od respiratora pošto se bolnički odjeli, za razliku od njih, mogu i improvizirati.