Koronakriza u kojoj su velike zemlje tiskale novac bez pokrića, rat u Ukrajini koji je poremetio tržište energenata i inflacija s ozbiljno visokim stopama koja se iz svega toga izrodila, dovele su do znatnog povećanja troškova života, najvećeg od 1993. godine. I ako vas tješi, nije samo tako u nas, već i u svijetu.
S istim se problemima nosi cijela Europa, Amerika... No, nama je još konverzija kune u euro došla kao sol na otvorenu ranu jer su pojedini trgovci i pružatelji usluga iskoristili priliku, pa bezobrazno "zaokružili" cijene naviše.
Loš standard
Kako se sve ovo odrazilo na standard građana? Koliko je rast cijena, koji je brži i veći nego rast plaća i mirovina, pogodio prosječnu hrvatsku obitelj koja živi u velikom gradu: roditelje s dvoje školske djece? Koliko im treba da bi proživjeli mjesec kako spada, da im ništa ne nedostaje i da nikomu nisu dužni: bankama, rodbini, prijateljima...?
Teško je to pitanje. Sto ljudi, sto ćudi. Neki su spremni raditi više poslova istovremeno, drugi žive "samo od plaće", jedni se bolje pokrivaju s onim što imaju premda nisu bogataši, a ima i onih kojima ni iznimno visoka primanja za naše prilike nisu dosta pa su vječno u dugovima.
No, koliko god bila varljiva, državna statistika kaže sljedeće i treba je respektirati: prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2022., iznosila je 7583 kune, dakle, oko tisuću eura. Iako još nema pravih podataka za siječanj, izgleda da je dosegnula okruglih 8000 kuna. Može li dvoje roditelja s prosječnim plaćama i dvoje male djece, dakle, sa 16.000 kuna, ovdje normalno proživjeti mjesec?
– Kad gledamo kolikim tko dohotkom raspolaže, potrebno je imati na umu više kriterija: ima li obitelj svoj stan ili ga je unajmila, jesu li kreditno zaduženi ili ne, te koliko djece imaju i koje su dobi? Kad se sve to rezimira, dvije prosječne hrvatske plaće dovoljne su tek za osnovne potrebe: hranu, piće, režije, gorivo... Dakle, ako obitelj nema kredit i posjeduje vlastiti stan, s dvije tisuće eura mjesečno živi na knap, pa joj svaki dodatni, izvanredni trošak, predstavlja problem – kaže ekonomski analitičar dr. sc. Petar Vušković.
Koliko bi onda trebali imati na raspolaganju za jedan pristojan život?
– Jako je teško dati egzaktan odgovor na vaše pitanje jer su navike ljudi različite, međutim, mislim da je to barem dvadeset tisuća kuna ili nešto manje od 2800 eura mjesečno. S tim novcem bi obitelj koja se racionalno ponaša moga proživjeti mjesec bez većih financijskih problema. A to racionalno ponašanje znači da prate letke prodajnih lanaca, akcije, da dobro paze gdje i što kupuju, i da se na koncu ne daju prevariti. Jedini način da ih oni koji su u konverziji neopravdano podigli cijene ne vuku za nos, jest da njihove usluge više ne koriste. To im je najbolja kazna jer država u tržišnoj ekonomiji ne može sankcionirati trgovce za podizanje cijene, ali to svakako mogu učiniti potrošači – veli Vušković.
Male plaće
Vuškovićev stariji kolega Ljubo Jurčić, smatra da je uvođenje eura ogolilo našu ekonomsku situaciju do kraja. Sad je jasno koliko su nam niske plaće, naročito ako se uspoređujemo s razvijenim zapadnim zemljama Europske unije
– S obzirom na sadašnje troškove života, prosječna plaća u Hrvatskoj trebala bi biti 2000 eura neto, a minimalna 800 eura. Na troškove prehrane naša obitelj troši 40 posto svojih prihoda, a u bogatim europskim zemljama samo deset posto, i to zato jer su tamo plaće u prosjeku tri puta veće – napominje Jurčić, i kaže da postoji i onaj famozni "ali" zbog kojeg je naše stanje puno bolje nego to pokazuje službena statistika. Znači, summa sumarum, četveročlana obitelj bi za komotan život morala imati tisuću eura po članu kućanstva, a kako smo još daleko od toga, spašavamo se na sljedeći način.
– Nas izvlači siva ekonomija i bogatstvo koje smo naslijedili iz bivše države, te položajna renta kad su u pitanju nekretnine na Jadranu i u velikim gradovima. Hoću reći, mi imamo male plaće u odnosu na zapadne europske zemlje, ali nismo toliko siromašni koliko to statistika pokazuje. Ja sam proputovao Europu mimo autoputova, i ono što sam vidio po selima u Bugarskoj, Slovačkoj ili u baltičkim zemljama, podsjetilo me na srednji vijek. Mi od njih živimo bolje, ali ne zahvaljujući onome što stvaramo danas, nego onome što smo naslijedili iz bivše države – konstatira Ljubo Jurčić i dodaje da Europljani iz bogatijih zemalja od Hrvatske troše puno više nego mi ovdje, što također pogoni njihove ekonomije.
– U Austriji prosječna obitelj i po trideset puta godišnje provede vikend izvan vlastitog doma, a u krizi to napravi možda pet puta manje nego inače, dok u nas ima ljudi koji, nažalost, ne putuju i ne odlaze nigdje jer jednostavno za to nemaju novca. To je ta razlika u standardu i u plaćama koje su ovdje, u odnosu na te bogatije europske zemlje, ponavljam, manje čak tri puta – zaključuje Jurčić.
Prema službenim podacima, prosječna neto plaća u lipnju prošle godine, kad je val poskupljenja uhvatio maha, pokrivala je 85 posto troškova. To znači da su se građani s tolikim primanjima za ostatak morali zaduživati ili dodatno raditi da bi namaknuli potrebna sredstva.
Onima koji žive u iznajmljenom stanu, a s obzirom da su najamnine porasle u prosjeku oko trideset posto, puno je teže. Njima praktički treba nešto više od pola prosječne hrvatske plaće da bi podmirili sve troškove života, koji ne uključuju nikakav luksuz, tipa, skupa putovanja i garderobu, izlaske na večere, zabave..., ili posjedovanje drugog automobila što je u velikim gradovima, gdje dvoje ljudi u obitelji rade, prije nužna potreba nego pitanje komoda.
U Hrvatskoj je i dalje najskuplja hrana, što zorno govori o lošem životnom standardu. Na nju otpada gotovo četrdeset posto troškova, zatim stanovanje - 27, 60 posto, odijevanje 9,76 posto, obrazovanje i kultura 12,2 posto, prijevoz 9 posto, te higijena 5,2 posto od ukupnih troškova koje "stvori" prosječna obitelj.
Euro (ni)je kriv
Onima koji su na euro svalili svu krivnju za poskupljenja, evo podataka Državnog zavoda za statistiku koji već duže vrijeme bilježi rast cijena svih roba i usluga, uspoređujući ih na godišnjoj razini.
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u studenome 2022. u odnosu na isti mjesec 2021., u prosjeku su bile više za 13,5 posto dok su u godišnjem prosjeku više za 10,1 posto. Znači, inflacija nam jede novac jer plaće i mirovine rastu sporije od cijena.
Na godišnjoj razini najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama hrana i bezalkoholna pića, za 19,2 posto, restorani i hoteli za 17 posto, pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva za 16,6 posto, stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva za 16,5 posto te prijevoz za 13,3 posto.
Razna dobra i usluge "krešile" su za 11,6 posto, rekreacija i kultura za 9,1 posto, odjeća i obuća za 5,8 posto, alkoholna pića i duhan za 4,6 posto, zdravlje za 4,1 posto te obrazovanje za 2,3 posto.