Odvjetnik Marijan Hanžeković, preminuo je jutros u Zagrebu u 66. godini života.
Ja sam odvjetnik po vokaciji. Jedan od onih dosadnih koji je još u osmogodišnjoj školi znao što hoće. Ali sam mislio da je to romantičniji poziv, da je to borba za pravdu. No, pravo i pravda su dva različita pojma. Pravde ima koliko i ljudi. Svatko ima neku svoju pravdu. Ona je osobna, a pravo je čista logika - kazao je o sebi u jednome od rijetkih intervjua Marijan Hanžeković.
Rođen je 18. siječnja 1952. godine u Zagrebu. Majka Nada bila je liječnica, a otac Marijan sveučilišni profesor. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju, a 1975. Pravni fakultet u Zagrebu. Povijest njegove obitelji ga je na neki način obavezivala i određivala. Pradjed mu je bio rektor zagrebačkog sveučilišta, djed je bio mason, otac Mačekov tajnik u ondašnjem HSS-u, a stric Boris istaknuti pravnik. Otac mu je nakon Drugog svjetskog rata nastavio karijeru ekonomista koja ga je odvela do položaja profesora koji je predavao i u Velikoj Britaniji, SAD-u i Češkoj te, na kraju, na položaj prvog ministra financija u RH.
Marijan Hanžeković je u svemu bio tipičan mladić iz dobrostojeće građanske obitelji. Na početku studija je, zbog burnih odnosa s ocem preselio u vrtnu kućicu. Bila bi riječ o detalju da ne govori o njegovu karakteru jer se sam izdržavao tijekom studija. Radio je preko student servisa, od vožnje rent a cara do lijepljenja plakata, bio je noćni čuvar, fizički radnik na Velesajmu, čime je financirao svoj studij, ljetovanja i skijanja. Nitko od prijatelja nije pomišljao da troši svoj novac, a ne džeparac. Tada intenzivno igra košarku, uz nju je proveo srednjoškolske i studentske godine haklajući doslovno svagdje, od ulice do školskog terena Klasične gimnazije. No, kako su rekli njegovi frendovi, više je volio košarku no što je imao talent za nju.
Bio je uporan i vjerovao da može biti najbolji.
– Da kopam kanale, moji bi bili najbolji – rekao je opisujući svoj karakter.
Pravo je završio u roku, u prvi od dva braka je ušao još na faksu i 1978. otvorio odvjetničku pisarnicu, ali je trebalo proći nekoliko godina dok posao nije krenuo.
– Nisam dobivao poslove – kazao je jednom prilikom. – Dao sam si još godinu dana i napravio plan kako ću se, ako se u tih godinu dana nešto ne promijeni, zaposliti u nekoj tvrtki i otplaćivati dug iz odvjetništva – ispričao je.
Kako je objasnio, svi su zaobilazili odvjetnika koji je imao tek 26 godina, a on je toliko vjerovao u sebe, ali mu nitko nije davao priliku. A kad je krenulo, išlo je dobro. Početkom 80-ih je bio angažiran u velikim predmetima gospodarskog kriminala, u vezi s Inom, Kajfežom, Belupom.
Odvjetnički ured
Odvjetničko društvo Hanžeković, Radaković & Partneri osnovao je s kolegama 1994. godine nakon što je uspio nagovoriti poznatog odvjetnika, civilista Milana Radakovića da zajedno otvore ured. Kasnije je preimenovano u Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri i danas je najveća odvjetnička kancelarija u Hrvatskoj koja zapošljava dvjestotinjak ljudi. Tijekom cijelog radnog vijeka Marijan Hanžeković bio je angažirani član Hrvatske odvjetničke komore, a od 1994. do 2000. godine njen predsjednik.
Uz odvjetništvo Hanžeković je imao još niz drugih preokupacija. Uvijek je pratio biznis. U njegovom vlasništvu bila je štedionica Zlatni most, a u jednom je trenutku ušao i u vlasničku strukturu Dinersa za koji je do tada radio kao odvjetnik. Htio se dokazati i kao menadžer – Cijeli sam život pratio „velike dečke“ i u jednom sam trenutku odlučio ući u ring. Novac nije bio primaran, interesirala me igra, svojevrsni poslovni larpurlartizam – opisao je. Godine 2007. je prodao svoj udio u Dinersu, a 2008. od Plive je preuzeo tvrtku Veterinu koja se bavi proizvodnjom lijekova za životinje. Veterina 2009. godine mijenja ime u Generu d.d., a Hanžeković je u kolovozu 2015. godine prodaje britanskoj tvrtki Dechra.
U svibnju 2014. godine Hanžeković od Hypo banke preuzima vodeću medijsku tvrtku EPH, koja se tada nalazi u predstečaju. Tvrtka koju čine Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Globus, Gloria te još brojni mjesečnici i portali, u srpnju 2016. godine mijenja ime u Hanza Media.
Prisutan i u politici
Marijan Hanžeković bio je prisutan i u politici. I to mu je dio obiteljskog naslijeđa. Otac, Marijan Hanžeković je prije Drugog svjetskog rata bio istaknuti HSS-ovac. Za vrijeme NDH svi su iz obitelji završili po zatvorima. Djeda su kao masona ustaše uhitili i odveli u Staru Gradišku. Otac je bio u Jasenovcu i Lepoglavi. Kad su ga zbog bolesti pustili iz Lepoglave, zajedno s njegovom majkom pobjegao je u partizane. Stric, Boris Hanžeković je kao domobranski oficir koji pruža pomoć partizanima bio uhićen, odveden u Jasenovac i tamo strijeljan. Boris Hanžeković bio je jedan od najboljih atletičara tadašnje države prije 2. svjetskog rata i u spomen na njega u Zagrebu se održava atletski miting. Iako su bili u partizanima, roditelji mu nikad nisu postali članovi Komunističke partije. Sedamdesetih mu je otac bio aktivan u Hrvatskom proljeću i pisao za Hrvatski tjednik. Zbog svega toga, rekao je svojedobno o svom životu Marijan Hanžeković, politika je u kući bila zabranjena tema.
Po osamostaljenju Hrvatske otac Marijan Hanžeković se odazvao pozivu Franje Tuđmana i preuzeo dužnost ministra financija, a sin Marijan Hanžeković je bio bliži HNS-u i HSLS-u. “Godine 1993. pokušao sam ostvariti ideju da se spoje HNS i HSLS. To je bila utopija, ali sam tada mislio da je sličan profil ljudi u jednoj i drugoj stranci”, kazao je jednom o tom svom neuspjelom pokušaju. Godinama je bio u HSLS-u, vjeran toj stranci i tijekom njezinih raznih promjena i političkih kretanja prema lijevim i desnim političkim idejama.
Posvećen sportu
Osim advokature, biznisa i politike, Hanžeković je bio posvećen i sportu. Uz košarku, obožavao je jedrenje u koje ga je 1987. godine uveo Goran Štrok i to tako da mu je prvo putovanje jedrilicom bilo preko Atlantika. Od tada je svako ljetovanje provodio pod jedrima. Jednom je prilikom, opisujući putovanje preko Atlantika, kazao kako je tada naučio da je za život uistinu potrebno samo malo hrane i malo vode. Toliko mu je bilo na raspolaganju na jedrilici i tu je stekao tu pouku koja se, realno, teško mogla spojiti s njime budući da je uvijek odavao dojam da ne zna za financijske probleme. Oni koji su ga poznavali u mladosti znaju da je prvi od svoja dva braka započeo lijepeći tapete u dvosobnom stanu kako bi imali gdje useliti. Od 2000. godine Hanžeković je bio predsjednik Košarkaškog kluba Zagreb, bio je osnivač Hrvatskog košarkaškog saveza, a angažiran je bio i oko Dinama.
Bavio se društveno korisnim radom, kao odvjetnik je besplatno zastupao ženske aktivističke grupe, donirao je u raznim prilikama.
Nije skrivao da je mason i član Trilaterale. “Nema tu ništa tajnovito. To je grupa mislećih ljudi koji raspravljaju koji su problem u svijetu i kako ih riješiti”, kazao je koncem 2016. godine u inervjuu HTV-u. Istaknuo je da Slobodni zidari imaju dugu tradiciju u Hrvatskoj, te da je familijarno član toga udruženja u kojemu su bili njegov djed i pradjed. U istom intervjuu je progovorio i o svojoj bolesti.
Kolekcionar i mecena
Hanžeković je nadograđivao obiteljsku zbirku umjetnina. Bio je kolekcionar i mecena. Prošle godine je u Zagrebu i Osijeku bila postavljena izložba Zbirke Hanžeković, zbirke koja traje kroz tri naraštaja. Zbirka sadrži gotovo sva relevantna slikarska i kiparska imena hrvatskog stvaralaštva s kraja 19 i cijelog 20 stoljeća, od Bukovca, Medovića, Crnčića, Sesije, Trepeša, Uzelca, Gecana, Babića, Tartaglie.
Jednom je, na pitanje koja mu je svrha kolekcionarstva Hanžeković odgovorio da mu je namjera sačuvati na jednom mjestu dio nacionalnog kulturnog blaga. “Imam dvije odrasle kćeri. Vjerujem da će one nastaviti čuvati i popunjavati zbirku. Mi nastavljamo živjeti kroz svoju djecu”. Kćeri Ana i Dora su pravnice, Ana je članica Uprave Hanza Medije, a Dora radi u odvjetničkom društvu „Hanžeković & partneri“.