Karlovačka policija sumnjiči Petra Velića (59) i njegova tri sina, Igora (22), Ivana(34) i Dražena (29), da su počinili kazneno djelo trgovanja ljudima, odnosno da su oko godinu i pol na svom imanju maltretirali i ponižavali, baš poput roba držali Rasima Čufurovića.
Prošlog tjedna sva četvorica osumnjičenika su uhićena, a nakon što su dali iskaz u policiji, u tužiteljstvu i kod suca istrage na Županijskom sudu u Karlovcu, pušteni su na slobodu. Njihova navodna žrtva je u Općoj bolnici Karlovac, gdje je zaprimljen, kako doznajemo, teško pretučen. Ako su točne informacije koje smo dobili od izvora sa suda, policije i od prestrašenih susjeda, Rasim Čufurović je na imanju ove obitelji u Draganiću nedaleko od Karlovca, koje je od Stare karlovačke ceste udaljeno tristotinjak metara, proživio pravi pakao.
Radio za ručak i cigarete
- Nitko ovdje ne zna točno odakle je taj Rasim došao, no jednog dana se pojavio i ponudio je ljudima da im radi u vrtu u zamjenu za ručak ili za kutiju cigareta. No, umjesto ručka, radije je htio popiti čašicu rakije. Mogao je imati oko 35 godina, ali je izgledao znatno starije jer je bio strašno mršav i zapušten. Uglavnom, tako je jednog dana ušao i u njihovo dvorište, a onda više nitko od susjeda s njim nije htio imati posla. Znate kako je, ne samo da je za njih radio na polju i čuvao im ovce, već je radio i druge stvari koje su od njega tražili, a u koje ne bi smo htjeli ulaziti - pričaju nam susjedi kojima smo morali jamčiti anonimnost zbog straha od osvete Velića.
Opis Rasimove, ili kako ga u Draganiću zovu, Ratkove svakodnevice u ovom dvorištu, u kojemu osim Petrove supruge žive još supruge i djeca dvojice njegovih starijih sinova, izgledao je, kaže nam svjedok, zastrašujuće.
- Tretirali su ga doslovno kao roba. Jednom su dovezli neki crijep kući i istovarivali ga, a Rasim im je pomagao. Onda su odjednom počeli drukati jednog dječaka iz svoje obitelji, koji je tada mogao imati pet godina, da ga tuče štapom i psuje. Rasim je i dalje mirno slagao te predmete, a maleni ga je udarao i vrijeđao. Jednom su imali neku feštu, pa bi se skupili neki njihovi prijatelji i tako bi svi skupa pijančevali, a onda bi nekome palo na pamet da bi mogli tući Rasima.
I tako bi ga tukli i šamarali, što bi ostale silno zabavljalo. Tako bi ga zašutirali, a onda bi mu nudili pivo do kojeg bi dopuzao poput psa. Ljeti bi uglavnom čuvao ovce po cijele dane, a u večernjim satima bi došao u dvorište i morao zabavljati njihovu djecu. Na primjer, vozio bi ih na biciklu, a ako ne bi bio dovoljno zanimljiv ili brz, dobio bi batina - priča nam susjed.
Susjedi zbog straha nisu ranije prijavljivali što se događalo, ali su sve potvrdili policiji te su njihovi iskazi, uz onaj Rasimov, koji je on dao istražiteljima u bolnici, bili ključni za pokretanje istrage. A tko zna bi li se išta doznalo i ovoga puta da Rasim nije završio u bolnici jer su ga pretukli jače nego ikada dosad.
- Prema onome što znam, strgali su mu rebra, lice mu je deformirano od batina, izbili su mu zube te čekićem polomili nokte. Dopuzao je do drugih Roma malo dalje u selu, kod kojih je znao također dolaziti. Navodno su ga upravo oni otpremili u bolnicu kako se ne bi njih povezalo s tom grozotom - kaže nam jedan od mještana vrlo dobro upućenih u slučaj.
Porijeklom iz Kladuše
Rasim Čufurović porijeklom je iz Velike Kladuše u BiH i biološki je brat Međide Čufurović koja je udomljena u Dugoj Resi u dobi od godinu i pol, gdje joj je ime promijenjeno u Maja Paola Setrić, a široj javnosti poznata je po nastupu u TV showu Big Brother. Brat Ešef, koji je pod imenom Ivan Filipović živio u Slunju, prije nekoliko je godina počinio samoubojstvo.
Tužiteljstvo traži istražni zatvor
Niti na jednom ispitivanju oni nisu priznali krivnju, tvrdeći da je kaznena prijava protiv njih proizašla od čovjeka koji im je otprije dužan 4000 eura (pretpostavlja se da je upravo on Rasima dovezao u bolnicu), a njihov branitelj je ukazao da nitko od njih do sada nije bio osuđivan. Tužiteljstvo je inzistiralo na istražnom zatvoru zbog iskaza same žrtve, fotodokumentacije ozljeda na Rasimovu tijelu, bolničke prijave i iskaza svjedoka. Sudac istrage smatrao je da se osnovanost sumnje temelji na iskazu oštećenika koji je u bolnici, pa se tako može može izbjeći direktan kontakt osumnjičenika. Slaže se da postoji njihova upornost i dugotrajnost u provođenju kaznenog djela, pa im je odlučio odrediti zaštitnu mjeru zabrane prilaženja žrtvi i svjedocima na 50 metara, zabrane bilo kakvog kontaktiranja te obaveznog javljanja u policijsku postaju jednom mjesečno.