StoryEditorOCM
ForumBRZO ĆE TA 2023.

Imamo li razloga za strah od uvođenja eura: hoće li sve poskupjeti? Što će biti s kreditima i štednjom? Evo što kažu stručnjaci...

Piše Hrvoje Prnjak
24. siječnja 2021. - 08:56

Prvi dan siječnja 2023. trebao bi biti "taj dan". Kad ćemo kavu u kafićima – do tada bi trebali biti svi otvoreni i raditi punom parom - plaćati u eurima.

Bez obzira na sve nepredvidivosti koje posljedice pandemije tek mogu donijeti u ekonomskom smislu, i ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić su optimisti.

Dakle, blizu smo ostvarenja važnog plana Vlade Andreja Plenkovića koji od početka svog prvog mandata na čelu izvršne vlasti inzistira na što bržem ulasku Hrvatske u eurozonu. Nećemo sad o povijesnoj važnosti, jer nas od viška važnih i povijesnih datuma koji to nisu postali odavno boli glava, ali uvođenje eura bi uistinu moglo biti prekretnicom u nekakvom razvojnom smislu, ne samo simbolična kruna europskih integracija Hrvatske.

Zanimljivo, u međuvremenu su nekako utihnuli i dežurni protivnici, od Miroslava Škore i mostovaca koji su tražili raspisivanje referenduma na tu temu, pa do antieuropski nastrojenog Živog zida i EU-skeptične (doduše, iz socijalnih, a ne suverenitetskih razloga) Radničke fronte na krajnjoj ljevici.

Doduše, isto bi im bilo i da se trse oko toga – iz Vlade su podsjetili da je referendum za ulazak u EU davno održan – 22. siječnja 2012., kada se 66,3 posto glasača koji su pristupili referendumu (a takvih je bilo 43,5 posto od tada ukupnog broja birača) izjasnilo za članstvo RH u EU-u – što podrazumijeva i pristanak na uvođenje eura.

U to su društvo, od tranzicijskih zemalja, prije nas ušle Slovenija (2007.) Slovačka (2009.), Estonija (2011.), Latvija (2014.) i Litva (2015.).

'Zaokruživanje' cijena

Uostalom, Republika Hrvatska je u međuvremenu ušla u europski tečajni mehanizam (ERM II), što je ključan korak u procesu uvođenja eura. Hrvatska narodna banka uspostavila je blisku suradnju s Europskom središnjom bankom i time postala dijelom jedinstvenog nadzornog i jedinstvenoga sanacijskog mehanizma i prije pridruživanja RH europodručju.

Građani se, logično, prije svega pribojavaju – hoće li uvođenje eura značiti i "zaokruživanje" cijena, odnosno, hoće li sve preko noći poskupjeti? Ako hoće, koliko točno? Mnogi se zbog predstojeće konverzije brinu i za svoje kreditne obveze i štedne uloge. Pa se pitaju hoće li tu biti na gubitku; znači li to da bi bilo pametno "prebaciti sve u eure" i prije prelaska na novu valutu...

image
Guverner Vujčić i ministar Marić
Goran Mehkek/Cropix


Nekako se čini da sve to još uvijek nije dovoljno iskomunicirano u javnosti, a kako se već mjesecima mediji prvenstveno bave samo svim aspektima pandemije, na što se nadovezao i potres, prvo u Zagrebu, onda i ovaj razorniji u Petrinji, i uvođenje eura doživjelo je sudbinu ostalih ekonomskih, a životno važnih tema. Dakle, kao da je postalo manje važno.
Ali razloga za paniku nema – tečaj će biti unaprijed poznat i sve će se konvertirati po tom paritetu. Sve drugo vodilo bi u pad konkurentnosti – a to nam je ionako bolna rana – i pogodovao bi tek eventualno onima koji mešetare s uvozom.

A kako je poznati ekonomski analitičar Velimir Šonje, ujedno i autor knjige "Euro u Hrvatskoj: za i protiv", u više navrata upozoravao, "euro za sadašnje i potencijalne dužnike može donijeti mnoge dobre stvari". Od "dugoročno nižih kamatnih stopa nego što bi bile da se euro ne uvede", preko "bolje ponude kredita s fiksnom kamatnom stopom (jer se u eurima lakše štititi od kamatnog rizika nego u kunama)", pa do "veće stabilnosti u krizama (jer je kapacitet Europske središnje banke za upravljanje krizom veći od kapaciteta Hrvatske narodne banke)", što bi na koncu trebalo pospješiti i gospodarski rast.

E sad, zaokruživanje cijena... Stručnjaci se slažu da je "u prvom valu" to moguće očekivati (govori se o prosječnom rastu cijena od 0,25 posto), ali isto tako ukazuju da ponuda i potražnja čine svoje, zbog čega se podrazumijeva i da iste robe i usluge danas ne stoje jednako u svim zemljama unutar europodručja. A to što su negdje cijene manje ne znači nužno i da ljudi tamo bolje žive, da imaju bolji standard.

Pozivanje na suverenitet kao emocionalno uporište protivnika eura i općenito više eurointegracija također ne zvuči pretjerano uvjerljivo za sve koji ne žele ostati na kavanskoj razini lamentiranja o temi. Osim, jasno, ako pod suverenitetom u 21. stoljeću ne shvaćate postavljanje topova na granice, uz protekcionizam ili barem jačanje državnog monopola u ekonomskom smislu.

Zato ćemo opet citirati Šonju: "Čak i najmoćnije države svijeta nisu apsolutno suverene. Svatko reagira na svačiji ekonomski, politički, sigurnosni, kulturni ili kakav drugi potez. U umreženom svijetu, u igri svakoga sa svakim, suverenitet nije apstraktna kategorija. Za male zemlje osobito vrijedi da delegiranjem ('ulaganjem') suvereniteta u nadnacionalne institucije u nekim stvarima mogu postići bolje učinke za svoje građane nego ako suverenitet koriste same".

image
AFP

Također, porezna politika ostaje u rukama Vlade, a HNB se ne ukida, nego postaje dio Eurosustava središnjih banaka, u kojem guverner HNB-a ima pravo glasa. Naposljetku, i tijekom pandemije smo mogli čuti kako bismo mogli računati na više pomoći iz euroizvora da smo već sada dio europodručja (baš kao što HNB nema pristup instrumentima financiranja Europske središnje banke).

Dakle, kako kaže Šonje, "pravo pitanje ne glasi zašto se odričemo suvereniteta kad smo ga tek stekli, nego mogu li građani imati više koristi od suvereniteta ako ga koristimo sami ili ako ga udružimo u veću moć s drugim suverenim državama". Kazat će neki, ako u euru svoj interes vide i velike europske nacije poput njemačke ili francuske, zašto onda ne bi i male poput hrvatske iznašle način da u čitavoj priči budu u plusu?!

'Zasoljene' izjave

Jasno, ukidanje kune i dalje će biti zahvalna tema za ovdašnje političke populiste, koji tradicionalno pokušavaju "mobilizirati" birače emocionalno "zasoljenim" izjavama kako Hrvatska uvođenjem eura, eto, "gubi monetarni suverenitet", a kao što je znao govoriti Miroslav Škoro, "srljamo, a znamo što se dogodilo s jugodinarima".

"Hrvatska kuna posljednja je obrana suvereniteta države!", poručivali su gordo Hrvatski suverenisti, najavljujući prikupljanje potpisa za organiziranje referenduma o kojem u zadnje vrijeme glasa čuti nije...

Svemu tome, Škoro zna, onako kako se u jela dodaju začini, dodati i malo elemenata teorija zavjere kroz izjave poput: "To će samo nekome pogodovati, i samo ćemo dobiti neke nove bogataše"...

O dubini ekonomske argumentacije takvih primjedbi govori nešto i to što Škoro i ekipa u pravilu nikad ne iznose eventualno pozitivna (makroekonomska) iskustva iz Poljske, Češke ili Mađarske, koje svojom voljom nisu u zoni eura. Još rjeđe euroskeptici govore o mogućim koristima koje nam može donijeti Europski mehanizam stabilnosti (ESM), poznat i kao europski MMF. A to znači pravo korištenja sredstava u slučaju ozbiljnih financijskih i ekonomskih poremećaja, što je dosad koristila Irska za vrijeme svoje najveće krize, kao i Španjolska, Cipar, Portugal i Grčka, koja jedina ta sredstva nije iskoristila za istinski izlazak iz krize. Pri čemu je itekako važno naglasiti da euro ni u kojem slučaju nije bio uzrok višegodišnje ekonomske drame u Grčkoj...

Zagovornici eura često ističu već naglašenu euriziranost hrvatske ekonomije, otprilike onako kako smo nekad bili vezani uz njemačku marku (DEM).

Naime, prema podacima o strukturi vlasničkih ulaganja, više od dvije trećine izravnih ulaganja u Hrvatsku stiže iz zemalja europodručja.
Uvođenje eura bi se, ističu analitičari, trebalo pozitivno odraziti na turizam jer 70 posto ukupnih prihoda od turizma i 60 posto ukupnog broja noćenja dolazi nam iz europodručja.

"Dostupna empirijska istraživanja uglavnom potvrđuju pozitivne implikacije uvođenja zajedničke valute na turističku potrošnju unutar monetarnih unija", tvrde u svom radu "Uvođenje eura u Hrvatskoj: mogući učinci na međunarodnu razmjenu i ulaganja", objavljenom u izdanju HNB-a, Maja Bukovšak, Andrijana Ćudina, Nina Pavić.

"Na pojedinačnim primjerima Slovenije i Grčke istraživanja su pokazala da prevladavaju pozitivni učinci uvođenja eura", konstatiraju autorice na temelju empirijskih podataka, napominjući da su u Grčkoj nakon uvođenja eura turističke cijene čak i porasle, ali se to ipak nije odrazilo na tamošnje prihode od turizma.

image
Stephanie Pilick/AFP

Guverner HNB-a Boris Vujčić znao je istaknuti kako prelazak na euro uklanja valutni rizik za građane, a vodi i do smanjenja kamatnih stopa. Napokon će i izvoznici ostati bez povoda za kuknjavu zbog "precijenjene kune", što – kako kaže poznati refren iz te "pjesme" - ide na ruku "uvoznim lobijima"...

Statistike pokazuju da je, konkretno, u Sloveniji i Estoniji nakon uvođenja eura izvoz u zemlje europodručja porastao, i to snažnije od izvoza u ostale zemlje.

Ali, naravno da uvođenje eura samo po sebi neće značiti da ćemo u roku od 24 sata početi živjeti bolje i da će nam ekonomija samo zbog toga postati konkurentnija.

Ekonomija i euforija

Ekonomija i euforija, poznato je otprije, ne idu u istu rečenicu. Bez strukturnih reformi o kojima stalno, a pogotovo pred izbore svi govore, nema veće produktivnosti, dodane vrijednosti i veće konkurentnosti ekonomije, na što je upozoravao i Josip Budimir, gospodarski strateg Stranke s imenom i prezimenom uoči prošlih parlamentarrnih izbora. Srećom, neke od njih su ugrađene i u uvjete koje treba ispuniti na putu do uvođenja eura (od

jačanja okvira za borbu protiv pranja novca do smanjivanja administrativnih i financijskih opterećenja za gospodarstvo, itd.), čime kao da, eto, nadomještamo tradicionalnu površnost u reformama koje niti jedna vlast, pa ni ova, nije spremna provesti "do kosti", svjesna da bi tako mogla ostati i bez dijela vlastite izborne baze. Pri tom ciljamo na radikalne reforme od javne uprave pa nadalje...

Ipak, ono što zvuči kao dobra vijest u startu, kako zaključuje autorska trojka Bukovšak-Ćudina-Pavić, "bez obzira na sva ograničenja, promatrano iz makroekonomske perspektive, uvođenje eura trebalo bi povećati transparentnost i stabilnost cjelokupnoga gospodarskog okružja, što bi moglo imati pozitivne učinke na jačanje konkurencije u izvoznom sektoru i rast trgovinske razmjene".

A napokon bi i toliko priželjkivane investicije mogle doći na dnevni red: "Zajednička bi valuta mogla ohrabriti ulagače smanjivanjem tečajnih neizvjesnosti i ostalih neformalnih prepreka ulaganjima. U empirijskoj literaturi može se pronaći potvrda da korištenje eura pozitivno utječe na tokove izravnih ulaganja, većinom zasnovana na iskustvu starih zemalja članica (...). No, kao i u slučaju trgovine, postoje velike razlike u veličini i važnosti procijenjenog učinka", istaknut će autorice istraživanja koje je objavio HNB. Na kraju citirajmo i ovo: "Uvođenje eura bi smanjenjem valutnih rizika moglo poboljšati poslovnu klimu i potaknuti inozemna ulaganja"...

Jer, brzo će ta 2023. godina. Velika očekivanja, barem ovoga puta, ne bi trebala jednakom brzinom postati velika razočaranja.

image
Julian Stratenschulte/AFP
26. studeni 2024 11:22