„Moj brat je poginuo kao HOS-ovac. Nakon što je zamijenio ubijenog Paradžika i on je ubijen u sačekuši, kod Novske, kada se vraćao iz Jasenovca. Želim da se zna da ni on, kao ni ja, nismo bili ustaše, no, na žalost, i njegovo je ime upisano na toj nesretnoj ploči iz Jasenovca, pa njegovu smrt danas iskorištava nekakav šljam za svoju korist i političke probitke“, kaže bivši branitelj iz Slavonije Damir Martinovski za portal 100posto.
Ogorčen domoljubljem na kojem je istaknuta cijena, svima onima kojima je „rat bio brat“, a država ih već dva desetljeća „ljulja u krilu“, preko Facebooka je oštro poručio:
Ratni profiteri i plaćenici
„Gospodo "branitelji" uzimate budućnost ove države, isisavajući sve što možete iz državne blagajne, zbog vas i vaše lakomosti, silnih povlastica, vila, automobila ili kladionica, mladi nam odlaze i država odumire, a vi još tražite neko poštovanje. Da ste ono za što se predstavljate, poštovanje bi odavno imali i ne bi ga morali tražiti. Poštovanje se ne stječe slovom zakona, nego stvarnim djelima, a vaša stara, zaslužna djela izbrisana su vašim sramotnim ponašanjem nakon rata. Tko poštuje plaćenike i ratne profitere, u koje ste se vi pretvorili?
Dragovoljac sam iz 1991., dao sam domovini koliko sam mogao i ništa ne tražim od nje, jer je istinski volim, iako ne ljubim zastavu, a vi? Eto vam vaše povlastice i novci, koje niste zaslužili, uživajte u tom vašem imaginarnom svijetu i pljujte po svima koji vas kritiziraju, ali moje poštovanje nemate, niti me itko na to može natjerati. Jedino mi je krivo što ste uništili domoljublje u meni, jer se za takvu državu nisam borio“, poručio je privilegiranoj braniteljskoj manjini, Damir Martinovski, koji se iz rova vratio na svoje radno mjesto te i danas još uvijek radi na nadzoru pruga.
Nije krenuo u bitku za privilegije
„Čim su u proljeće 1991. godine došli prvi, tzv. Špegeljevi, kalašnjikovi prijavio sam se u dragovoljce, dobio oružje te bio u ophodnjama po županiji, a potom sam se priključio 131. županjskoj brigadi. Razočaran time što se nisu borili, nego su samo organizirali straže, u kolovozu sam napustio postrojbu te sam se, s bratom, priključiti vinkovačkom HOS-u. No, ubrzo sam dobio poziv s posla za radnu obavezu. Te sam ratne godine radio na nadzoru pruga, no kad god bih bio slobodan išao sam u akcije s HOS- ovcima, sudjelovao u obrani Posavine, skupljao i prebacivao oružje“, prisjeća se ratnih godina Damir, jedan od onih branitelja čiji se glas ne čuje, jer, nakon rata, nisu krenuli u bitku za privilegije, odlučni da svoju mirovinu zarade radom, a ne ratom.