Eto, je li to bilo tako teško? Mislim, to da se na nekoj važnoj obljetnici ili komemoraciji u kontekstu dnevno-političkih prepucavanja ne spominje i sibirske tigrice i "miris okota ugroženih životinja"; da se pritom druge političare proziva kao "kupljene" ili "ucijenjene", a za ministricu kulture, primjerice, postavlja pitanje: "Je li ona stručnjak za kulturu nacije ili za kulturu gljivica i virusa?"...
Sve smo to mogli čuti nakon nedavnog komemoriranja žrtvama Jasenovca, odnosno, na godišnjicu proboja posljednjih zatočenika ustaškog logora. Politička logoreja potpuno neprimjerena na mjestu nekadašnjeg logora smrti. Ako je i od predsjednika Republike, previše je, reklo bi se. U danima koji su uslijedili, Milanović se posvetio prepucavanju s premijerom Plenkovićem i Vladom oko protokola za obljetnicu "Bljeska", očito iživciran zbog odvojenog polaganja vijenaca, čemu je ranije i sam bio sklon.
Iako su iz Vlade opetovano poručivali da, nakon svih uvreda, ne žele sudjelovati u takvoj predstavi, dajući do znanja da su u njihovom fokusu prvenstveno žrtve, ipak nisu odoljeli da i sami nekim svojim reakcijama daju svoj obol nastavku sapunice koja kod tzv. prosječnog birača može samo pojačati prezir prema političkim elitama, odnosno uvjerenje da se ljudi na vlasti prvenstveno bave sami sobom... Ili se, u boljem slučaju, bave protokolom i tumačenju slova Ustava i zakona, recimo na temu ima li predsjednik ovlasti zapovjedanja vojskom i u miru kao i u ratnim uvjetima, što je odjednom - jasno, zbog protokola - postalo silno važno, ne bi da nam opet prijeti nekakav agresor!
I makar je predsjednik Milanović najavljivao "Pripremite se na cirkus u Okučanima, tu će biti veselja i radosti", otvarajući pitanje uz koga će pri polaganju vijenaca biti najviši predstavnici HV-a, dočekali smo i to da je odavanje počasti hrvatskim braniteljima poginulima u VRO "Bljesak" prije 26 godina – ipak prošlo bez incidenata i dijeljenja lekcija onom lakoćom kojom se ispisuju statusi na Facebooku. Pa makar i uz odvojeno polaganje vijenaca.
Dakle, moguće je! A vijest je zato jer je prepucavanje, uz uvrede na osobnoj razini, postalo uobičajeno, toliko su nas na to navikli kad stanu pred mikrofone i kamere, da je, eto, pravo čudo kad je sve normalno.
I ne samo da nakon prisjećanja na stradale hrvatske branitelje nije bilo novih prepucavanja, nego smo od predsjednika Milanovića čuli i riječi poniznosti: "Mi, ostali smo bili na Zrinjevcu, Ženevi, kadrovskim službama, a ovdje se borio, i na drugim bojištima Hrvatske, mali broj ljudi. I njima vječna hvala i slava"...
Na novinarsko pitanje "održava li se obilježavanje obljetnice 'Bljeska' u sjeni sukoba između njega i predsjednika Republike', premijer Plenković je pak kazao kako nije trenutak da se o tome govori, ne propustivši primijetiti kako je "bitno da su danas ipak svi u Okučanima, za razliku od lani"... Ali na tome je i ostalo.
Brzo će nove važne godišnjice pa ćemo vidjeti je li ovo u Okučanima bio samo "bljesak" normalizacije ili su neke pouke ipak izvučene. Ako se već vijenci polažu odvojeno, navodno zbog epidemioloških mjera, red je da se povede računa i o političkoj higijeni. I da se makar ovakvi datumi više ne "prljaju" prizemnom retorikom i osobnim antagonizmima. Je li to stvarno tako teško?!