StoryEditorOCM
ForumTKO JE KRIV?

Domovi su krcati, zato ne izuzimamo djecu iz obitelji, udomiteljstvo u Dalmaciji gotovo uopće nije razvijeno, liječnici se ponašaju kao svete krave!

Piše PSD
6. travnja 2021. - 18:35

- Sve je to individualno, od slučaja do slučaja. Kad u Centru za socijalnu skrb (CZSS) prime dojavu, ne ide se odmah direktno u obitelj, nego najprije krene propitkivanje. Zovu se škola, vrtić, liječnici....

Ako socijalni radnici utvrde da ima osnova za postupanje, stavljaju obitelj pod nadzor. Ako se utvrdi da je bilo zlostavljanja djeteta, ide prijava prema policiji i sudu. Socijalni radnici inače ne mogu ući u stan ako ih netko ne pušta unutra, jedino u pratnji policije - opisuje nam, želeći ostati anoniman, jedan bivši socijalni radnik kako funkcioniraju stvari unutar sustava za socijalnu skrb u slučaju prijave o zanemarivanju ili zlostavljanju malodobnog djeteta u obitelji.

Potresen tragedijom koja se dogodila u Novoj Gradiški - smrću dvoipolgodišnje djevojčice, preminule na Uskrs u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj od ozljeda za čije su nanošenje osumnjičeni njezini biološki roditelji, pokušava pronaći odgovor na pitanje: "Je li se smrt nevinog djeteta mogla spriječiti?" Jer baka preminule djevojčice je prije tragedije anonimno prijavila da se s njezinom unukom nešto događa od trenutka kad je od udomitelja vraćena u obitelj, a nakon njezine smrti sudac istrage Županijskog suda u Slavonskom Brodu Mile Soldo odredio je mjesec dana istražnog zatvora za njezine roditelje. Majku se, uz ostalo, tereti da je udarala dijete neprimjerenom silom zbog čega je došlo do ozljeda zbog kojih je završilo u bolnici.

Tko je zakazao, pita se ovih dana javnost, tražeći odgovornost onih koji su napravili propust i pri tom najčešće upire prstom u Centar za socijalnu skrb Nova Gradiška.

Bakina prijava

- U slučajevima poput ovoga, kad je baka prijavila da se s djetetom nešto događa u trenutku kada je vraćeno u obitelj, trebalo je krenuti ispitivanje unaokolo da roditelji ne primijete da postoji sumnja. Ako se ustanovi osnovana sumnja, ide se prema policiji. Oni su ti koji dolaze utvrđivati činjenično stanje. O procjeni policije ovisi sud. Sud je najodgovorniji, jer donosi odluku na osnovi motrenja socijalne službe i policije. A u ovom konkretnom slučaju mi se, nakon svega što sam pročitao, čini da je bila riječ o krivoj procjeni - primjećuje naš sugovornik s iskustvom rada u Centru za socijalnu skrb. A procjena rizika povratka djeteta biološkim roditeljima, dodaje, je na socijalnom radniku i psihologu.

"Centar za socijalnu skrb Nove Gradiške gotovo je tri godine pratio obitelj. Djevojčica je dvije godine provela kod udomitelja. Biološkoj obitelji vraćena je u studenome, na zahtjev roditelja koji su se u međuvremenu vjenčali i dobili još dvoje djece. Izvješće iz ožujka svjedoči da se znalo za nasilje", rekao je sudac Mile Soldo.

Ravnatelj nadležnog Centra za socijalnu skrb Branko Medunić u međuvremenu je smijenjen, rezultati stručnog nadzora Komore socijalnih radnika i Hrvatske psihološke komore trebali bi biti gotovi sutra (najkasnije prekosutra), a tek se treba obaviti razgovor sa socijalnom radnicom koja je bila angažirana na slučaju preminule djevojčice, jer je trenutno na bolovanju, i to navodno zbog koronavirusa.

“Čuo sam da se radi o COVID-u, vidjet ćemo kako ćemo s njom razgovarati”, izjavio je Antun Ilijaš, predsjednik Komore socijalnih radnika.

"Voditeljica mjere primjećuje na djetetovom obrazu ogrebotinu a na čelu plavicu koja već prolazi..(..) vidljivo je da se baka djeteta žali voditeljici da je djevojčica počela opet slabije pričati te da manifestira čudno ponašanje, baka tvrdi da je djevojčica povremeno autoagresivna te je primijetila kako si čupa kosu i grebe se po vratu. (..) Baka moli voditeljicu da se provjeri situacija u obitelji ali ne želi da se ona spominje jer joj ne trebaju sukobi i problemi sa sinom (..) Voditeljica mjere zaključuje da je dijete potrebno što prije odvesti na pregled kod psihologa", piše, između ostalog, u izvanrednom nalazu Ministarstva rada i socijalne skrbi čiji je ministar Josip Aladrović, jučer od novinara upitan za grafit "Ubojice!" na zgradi Centra za socijalnu skrb Nova Gradiška, kazao: "Reforme se ne događaju linčem”.

Koje su, Obiteljskim zakonom propisane, mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb (druge su u nadležnosti suda), objašnjava mag. iur. Dunja Roić.

Upozorenje

- Prva mjera je upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, druga se odnosi na stručnu pomoć i potporu u ostvarivanju skrbi o djetetu, treća na intenzivnu stručnu pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, dok je četvrta žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji. Navedene mjere izriču se prvenstveno roditeljima, međutim mogu se odrediti i osobama kojima je povjerena svakodnevna skrb o djetetu (npr. skrbniku, udomitelju) - navodi pravnica Dunja Roić, koja je svojedobno radila u jednom zagrebačkom Centru za socijalnu skrb. Problematika joj je više nego bliska. Tumači nam kako socijalni radnici po prijavi najčešće odmah izlaze na teren, po Zakonu o općem upravnom postupku članak 42. Riječ je o postupku po obavijesti, pri čemu se pristupa ispitivanju, a kako će to socijalni radnik izvesti, ovisi o njegovoj slobodnoj procjeni. Može izići na teren, zvati obitelj na razgovor ili poslati poziv. Sve ovisi o karakteru obavijesti.

- Kako bi se uopće odredila neka od navedenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, CZSS prvo mora saznati da se nekom djetetu povrjeđuju prava, odnosno da postoji sumnja u povredu djetetovih prava te dolazi u pitanje njegova dobrobit. S obzirom na navedeno, propisana je obveza svakog građanina prijaviti CZSS-u povredu djetetovih osobnih i imovinskih prava, odnosno sumnju na povredu navedenih prava (tjelesno ili mentalno nasilje, spolne zlouporabe, zanemarivanje ili nehajno postupanje, zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta). Odmah nakon primitka navedene prijave, CZSS je dužan ispitati dobivene navode o povredi prava djeteta te po potrebi poduzeti odgovarajuće mjere za zaštitu djetetovih prava. Zato je, osim navedene osobne odgovornosti svakog građanina (što podrazumijeva i roditelje i ostale članove obitelji), vrlo bitna suradnja policije, škole, dječjih vrtića, zdravstvenih ustanova, državnog odvjetništva te drugih tijela i ustanova, kako bi se CZSS upoznao sa situacijom u kojoj se dijete nalazi i pravodobno reagirao - ističe Roić.

Koju mjeru je u konkretnoj situaciji potrebno odrediti, odlučuje stručni tim CZSS-a, koji se sastoji od socijalne radnice/socijalnog radnika i psihologinje/psihologa, uz potrebnu pravnu pomoć pravnice/pravnika. Po potrebi u stručnom timu sudjeluju i socijalna pedagoginja/socijalni pedagog ili edukacijski/a rehabilitator/ica. Ono što je bitno prilikom određivanja jedne od predmetnih mjera je to da se stručni tim CZSS-a treba voditi načelom razmjernosti, odnosno treba voditi računa o tome da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta. Slijedom navedenog, izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo iznimno, i to ako se nijednom blažom mjerom ne mogu zaštititi prava i dobrobit djeteta.

- Najstroža mjera koju CZSS može odrediti je žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji. To je jedina mjera koja dopušta Centru za socijalnu skrb da odmah nešto napravi i da brzo reagira. Svi moraju brzo reagirati, i centar i sud, rokovi su jako kratki. Riječ je je o mjeri koja se izriče ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, odnosno od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi. O navedenoj mjeri se također donosi rješenje te ga je, s obzirom na ozbiljnost mjere, moguće donijeti i usmeno uz otpravljanje pisanog primjerka rješenja u roku od 72 sata. Žalba na predmetno rješenje također ne odgađa njegovo izvršenje. U navedenom slučaju dijete se privremeno smješta kod druge osobe koja zadovoljava pretpostavke za skrbnika, kod udomiteljske obitelji, ustanove socijalne skrbi, odnosno druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost socijalne skrbi - navodi Dunja Roić.

Oduzimanje djeteta

Mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji može trajati najdulje petnaest dana od dana oduzimanja djeteta te je CZSS dužan u roku od 72 sata od oduzimanja djeteta dostaviti sudu prijedlog da donese rješenje o privremenom povjeravanju skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji, ustanovi socijalne skrbi, odnosno drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne skrbi, ili koju drugu mjeru, ako je to potrebno. O navedenom prijedlogu CZSS sud mora odlučiti u roku od deset dana od dana pokretanja postupka. Mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji prestaje važiti ako CZSS u roku od 72 sata od trenutka oduzimanja djeteta ne podnese sudu gore opisani prijedlog ili ako sud ne odluči u propisanom roku o prijedlogu CZSS-a. Iznimno, ako sud ne donese odluku u propisanom roku, a i dalje postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta, CZSS će produljiti trajanje žurne mjere izdvajanja djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi, a najdulje za dodatnih osam dana od dana isteka trajanja mjere. O prijedlogu CZSS-a sud odlučuje u propisanom roku bez obzira na to je li strankama dostava poziva za ročište bila uredna.

Predstojnica ZG centra za socijalnu skrb: ‘Domovi su krcati, zato ne izuzimamo djecu iz obitelji‘

– Ovo što se dogodilo svima nam je opomena. Ono na čemu moramo poraditi jest međusektorska suradnja, između centara, liječnika, prosvjete..., svih onih koji su uključeni u odrastanje i odgoj djeteta. Treba poraditi i na kapacitetima domova, prepuni su.

Znate zašto ne izuzimamo djecu iz obitelji? Jer nemamo kamo s njima, pa molimo da ih uzmu u krcate domove. Znaju to i u ministarstvu. Pa to ptice na granama pjevaju. Mjesta u domovima nema, a ni broj udomitelja ne udovoljava potrebama. Nedostaje ih i za djecu i za odrasle. Najviše udomiteljskih obitelji je u nekim područjima oko Zagreba. Vrbovec, Čakovec, Koprivnica...

Udomiteljstvo u Dalmaciji gotovo da uopće nije razvijeno. Ni u Istri, zapravo cijelom obalnom pojasu. Pa tko će se time baviti pored turizma i iznajmljivanja apartmana. Nije to baš neki biznis – kazala nam je predstojnica jednoga zagrebačkog centra za socijalnu skrb. Ne želi imenom i prezimenom u javnost niti bi voljela, samo na osnovi informacija iz medija, procjenjivati jesu li kolege u Novoj Gradiški pogriješili. Jedino, veli, zna da nije sve crno ili bijelo, a da svi samo upiru prstom u centre.

– Muče nas prostorni i kadrovski uvjeti. Premalo je djelatnika, previše korisnika. Posebna priča su liječnici, koji se ponašaju kao svete krave. Kao neka uzvišena kasta. Od njih često tražimo mišljenja, ali nam ih šturo dostavljaju ili to ne čine, ili im za takvo što treba puno vremena. A mi nastojimo što prije rješavati problem. Međutim, sve to usporava proces rada – govori, osvrćući se i na priču o posvojiteljima.

– Svi znaju, nije to nikakva tajna, da najčešće ne žele odrasliju djecu, a posebno ne romsku. Romske obitelji su u našem poslu inače problem za sebe. Često su mnogočlane, a djeca bi trebala biti zajedno i, hajdemo biti iskreni, nitko ih ni ne želi uzeti. S druge strane, romske obitelji uglavnom su brojne i zbog primanja raznih vidova pomoći. Nemojmo se lagati, romska djeca se dobrim dijelom rađaju i zbog novca koji dobiju njihovi roditelji – otvoreno će voditeljica zagrebačkog centra.

18. travanj 2024 09:45