U strašnom potresu magnitude 7.6 koji je na Novu godinu pogodio Japan poginulo je najmanje 48 ljudi, a da se tako razoran potres dogodio na našem području žrtve bi bile nesagledive.
Potresi u Japanu se događaju svakodnevno i po pitanju potresnog inženjerstva Japanci su vodeći u svijetu. Njihova protupotresna gradnja iznimno je sigurna i prilagođena jakoj trešnji, međutim unatoč visokim standardima gradnje u ovom se potresu urušilo na desetke zgrada i kuća. Značajno je stradala i prometna infrastruktura, ceste i željeznice, a nakon potresa su i cijeli redovi zgrada izgorjeli u požaru. Čak oko 200 zgrada, uključujući trgovine i kuće, spaljeno je oko popularne turističke ulice Asaichi. Prema japanskoj Upravi za geoprostorne podatke, potresi su pomaknuli tlo u regiji Noto do 1,3 metra prema zapadu.
„U Hrvatskoj je fond zgrada uglavnom star i nije spreman za ovakve potrese. Prekretnica u propisima u potresnoj gradnji bila je 1964. godina. Prvi ozbiljniji propisi vezani uz protupotresnu gradnju doneseni nakon skopskog potresa. Nakon toga je u nekoliko desetljeća, 1981. godine pa i 2000.-ih uveden i europski standard. Od šezdesetih godina nadalje može se pričati o relativno sigurnoj gradnji u Republici Hrvatskoj” – izjavio je izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i član Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo Mario Uroš za HRT.
Kaže kako su brojni višegodišnji potresi u Japanu srušili stare objekte te da je njihov fond zgrada relativno nov.
"To je najveća, glavna razlika između Japana i Hrvatske. Hrvatska je puna starijih zgrada, a posebno su stare bolnice i škole. - navodi Uroš.
U stara vremena gradilo se od materijala koji se imalo na raspolaganju, i te su kuće jako osjetljive na trešnju, a nakon potresa u Zagrebu i Petrinji prvi put imamo pojam konstrukcijske obnove, koja prije nije kao takva postojala. To je dosta važno jer sam povratak na prvobitno stanje građevine nije dovoljno jer se ona ne bi ni oštetila u potresu u tolikoj mjeri da je bila kvalitetno napravljena. Profesor Uroš napominje da bi se protupotresna obnovu zgrada trebala intenzivirati ne samo u Zagrebu i okolici, nego i na obali pogotovo na području Dubrovnika i Splita gdje je potresna opasnost veća. Prema procjenama seizmologa maksimalna magnituda potresa koji može zadesiti Hrvatsku je do 7 stupnjeva po Richteru, a takvi potresi upravo su najčešći na području Dalmacije. S uvođenjem europskih normi gradnje zgrade bi morale izdržati potrese od 7 stupnjeva po Richteru.
Što se tiče gradnje nije samo problem u starim zgradama koje su napravljene prije protupotresnih zakonskih direktiva, nego i u nekim novima gdje se zbog štednje ili fušeraja zaobilaze pravila. Isto tako ozakonjeni su brojni bespravni objekati čija je sigurnost upitna.
A kako građevinski zakoni i uredbe mogu biti mrtvo slovo na papiru svjedoči i nedavni tragični primjer Turske, gdje su se za vrijeme potresa iz veljače ove godine, jačine 7.8 stupnjeva, nove zgrade urušile kao kule od karata. Turska je, kao Hrvatska i ostale tadašnje jugoslavenske republike, sredinom 60-tih i 70-tih godina napravila kvalitetne propise za projektiranje i građenje stambenih zgrada. Međutim, glavni problem u Turskoj bila je primjena tih zakona odnosno loš nadzor u izvođenju radova i podilaženje investitorima. Veliki problem u Turskoj bila je kultura gradnje u smislu konstrukcijskog sustava koji je dosta popularan. To su uglavnom armirani betonski elementi okvira, a takvi su prostori zanimljivi investitorima jer u prizemlju pružaju priliku za ugostiteljske objekte i trgovine ali za sobom to vuče seizmičku fragilnost. Ako se to izvede traljavo događa se efekt mekanog kata - što znači da je prizemlje zgrade velik otvoren prostor bez zidova, samo sa stupovima. Inženjeri građevina ukazuju također da, ako pri izvedbi, primjerice, nije dobro postavljena armaturna mreža, hidroizolacija ili kontrapad, također dolazi do problema.
Problem je što danas vrlo često stručne poslove u građevini obavljaju univerzalni majstori koji oderu klijente, a posao sfušaju pa imamo slučajeva da se balkoni ruše i bez potresa.
Na potresna oštećenja nastala na nekoj lokaciji mogu, osim jačine i udaljenosti od epicentra, utjecati i efekti lokalnog tla (građa tla, svojstva tla...). Dokaz je tome i stonski potres iz 1996. koji je dosegnuo jačinu 6 po Richteru, a srušio je pola mjesta. Svojstva tla mogu prouzročiti povećanje amplitude gibanja tla. Najpoznatiji primjer utjecaja svojstava lokalnog tla je potres magnitude 8.3 iz 1985. godine koji se dogodio u Meksiku. Područje s najvećim oštećenjima bilo je udaljeno čak 400 km od epicentra potresa, a izgrađeno je na mekim sedimentima prahistorijskog jezera. Meki površinski sedimenti prouzročili su povećanje amplitude podrhtavanja tla. Zanimljivo je da se nekoliko kilometara dalje od epicentra, na području izgrađenom od vulkanskih stijena, potres jedva osjetio.
