Poznata zadarska umjetnica Silvijana Dražović, kao i mnogi drugi sugrađani, sa zanimanjem naše tekstove i borbu koju vodimo za Dom županije kako bi ta vrijedna zgrada na atraktivnoj lokaciji ostala u javnoj funkciji i nakon odlaska županijskih odjela.
Čitajući ideje predsjednika MO Poluotok, Frane Brajkovića, Silvijana je odlučila javno progovoriti i priznati kako se ne slaže s idejom da se dio zgrade ustupi Glazbenoj školi, a ostatak pretvorili u umjetničku akademiju za domaće i inozemne studente.
- Zadar samo na Sveučilištu broji oko 6.000 studenata! Ti studoši i baš kao i studoši Glazbene, Plesne, Glumačke i inih škola nisu uspjeli od Zadra napraviti niti grad (niti državu!) nauka i kulture niti će poboljšati turizam. Ovakve se stvari ne ostavljaju slučaju, na tome rade malo veći umovi i to grade kulturno-menadžerski urednici. No realno je da kulturu ovog grada, uz čast izuzecima, drže amateri. Velika aktivnost pjesnika i pisaca općenito, fotografa, slikara autodidakta, hobistra čine krvotok ovog grada. Akademska zajednica je spora, mlitava, samoj sebi dostatna. Primjer za to je naš HDLU: gotovo 70 članova, a aktivnih niti 1 do 4 – istaknula je Silvijana i dodala kako mi već imamo kampus, onaj Sveučilišni, od kojeg pak zaista treba napraviti kampus.
- Primjer je i što za kritičarski posao nitko ne preuzima odgovornost, a za kazališnu, likovnu, glazbenu, plesnu, kostimografsku, scensku, scensko-tehničku, muzeiološku i galerijsku, bilo kakvu kulturnu scenu grada, kompetencije vodi politika. Korjenite promjene čekaju neke druge generacije, mi nismo uspjeli... – istaknula je Silvijana.
Kad smo ju upitali što ona vidi na atraktivnoj lokaciji Doma županije, kao iz topa je odgovorila: Kuću kulture!
- Pri tom ne mislim da kulturu od koje nemamo ništa, kulturu koju se isključivo konzumira pogledom ili sluhom. Smatram i vjerujem kako možemo napraviti odličan kompromis: povezala bi uživanje i edukaciju s komercijalnim aspektom. Ova zgrada o kojoj pričamo ima itekakvu simboliku prošlosti, koju treba poštovati, no ne trebamo se kao slijepci držati toga. Ovo govorim za sve one koji vjeruju u demokraciju kulture za progresivni Zadar – priča nam Silvijana te započinje svoju viziju Kuća kulture.
- Ona bi se otvarala u prizemlju s velikom informativnom recepcijom u prednjem južnom djelu, te restoranom s prelijepim vrtom na sjeveru, gdje ima dosta hlada, pa bi ljeti bilo stvoreno za uživanje. U Kući kulture imali bi kulinarsku akademiju: osim što obučavali mlade snage i stvarali gotov kadar, mogli bi upravo u kući imati komercijalnu svrhu pa prodavati njihove kulinarske kreacije. Bio bi uz restoran i lijepi bar s pogledom koji oduzima dah... Zamislila sam da se u toj Kući kulture mogu održavati razni sajmovi, poput sajma vjenčanja ili vina. Također, u toj bi se velikoj sali, nazovimo ju sala za bal, svake godine novačili mladi za prvi ples, s obaveznim tečajem iz lijepog ponašanja. Bontona nam ipak nedostaje – govori nam Silvijana uz osmijeh te istaknula kako treba misliti globalno dok djelujemo lokalno.
U dvorište bi, osim terase kafića i restorana, smjestila razne montažne paviljone koji bi se prema potrebi mogli micati, sklapati ili pak sastavljati.
Nastavila je s opisom svoje Kuće kulture, govoreći što bi sve smjestila po etažama.
- Bili bi tu odjeli za povijest, religiju, kulturnu politiku, turizam, a tu bi se našla i glazbeno-koncertna dvorana, koja bi bila podložna dinamičnoj izmjeni instrumenata. No, uz sve to smjestila bi i prikladna prodajna mjesta, jer ako postoji dvorana za glazbu, zašto ne bi prodavali note? Ako postoji galerija, odmah do nje bila bi i suvenirnica. Na katu bi smjestila i malo kino, malu knjižnicu zadarskih autora s čitaonicom (ponovo, imali bi i prodajni dio), kao i prostorije za vježbe memorije, tečajeve pisanja i učenja kaligrafije, što bi se plaćalo. Dodala bih i ekološki kutak gdje bi se održavali razni seminari i gdje bi se educiralo mlađe naraštaje. Otvorila bih i mjesta za mini teatar sa školom glume, kabarea te garderobu za kostime, ali i šivaonicu istih – nabraja Silvijana.
Istaknula je kako je nužno zadržati dva salona za predstavnike kulture i Grada i Županije kako bili na vrelu događanja.
- Partneri bi naravno bili Ministarstvo kulture, Grad Zadar, Zadarska Županija, kao i drugi razni sponzori, donatori, fondacije, dijaspora sličnih interesa, a nešto i vlastita produkcija Kuće Kulture Zadar koju bi vodio jedan kulturološki supervizor, koji bi više bio menadžer nego nužno osoba iz kulture – naglasila je te za kraj dodala:
- Zamislite sad: slobodan vikend možete provesti u Kuću kulture i dan "potrošiti" učeći uz razne seminare, slušajući koncerte, zanimljiva predavanja, čitajući, plešući, slikajući ili šivajući... Možete napraviti pauzu uz kavu s pogledom ili ručak koji su vam spremili mladi polaznici kulinarske akademije. I eto kako ste savršeno iskoristili vikend: radeći divne stvari na jednom lijepom mjestu u centru našega grada – zaključila je Silvijana.