Za 1195 dana koje je neosnovano proveo u zatvoru država mora isplatiti 478 tisuća kuna odštete, ocu zadarske obitelji Antović, 57-godišnjem Tomislavu Tomiju, kojem se zajedno sa sinovima Karlosom i Aldom sudilo zbog udružene preprodaje marihuane i kokaina u Zadru.
Presudom sutkinje Općinskog suda u Zadru Maje Ivković država mu, uz odštetu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, mora nadoknaditi i parnični trošak u iznosu 46.250 kuna
Antović je 2016. u ponovljenom suđenju na Županijskom sudu u Splitu oslobođen USKOK-ove optužbe za udruženu preprodaju 70-ak grama marihuane i 20-ak grama kokaina dok su sinovi Karlos i Aldo osuđeni na zatvorske kazne.
Ranije ga je splitski sud bio osudio na pet godina zatvora, no Vrhovni sud je tu presudu ukinuo držeći da je donesena samo na temelju zatvorenog kruga indicija. Nije opravdao obrazloženje da je Tomislav obzirom da su mu Karlos i Aldo sinovi, bio autoritet i onaj kojeg se sluša, da je do sada više puta osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, te da je kod njega pronađeno 24.450 kuna, 390 eura i 20 USA dolara. USKOK je slučaj temeljio na snimkama prisluškivanja mobitela. Karlosove telefonske razgovore u kojima jednoj osobi govori da za to mora naći ‘Tomija‘ te da‘on nema, ali stari ima nešto‘, Vrhovni sud nije smatrao dovoljno eksplicitnima.
Antović je tužio državu nakon oslobađajuće presude jer je u pritvoru neosnovano bio od 17. studenog 2008. do 2. prosinca 2009. te od 1. ožujka 2010. do 22. svibnja 2012. odnosno 1195 dana.
- Nemam komentara. Ne želim o tome govoriti - rekao je u ponedjeljak u telefonskom razgovoru.
Od države je najprije u mirnom postupku zatražio naknadu štete, no ponuđeni iznos od 143.400,00 kuna, što je 120 kuna po danu provedenom u pritvoru, nije prihvatio. Zakonski zastupnik države potom mu je na ročištu od 6. listopada prponudio iznos od 334.600,00 kuna s kamatama, što je Antović odbio. Tražio je 400 kuna po zatvorskom danu što je na koncu i dobio.
U listopadu 2008.e doživio je prometnu nesreću u kojoj je pretrpio višestruki prijelom potkoljenice lijeve noge, te ozljedu šake lijeve ruke. Zbog tih je ozljeda bio podvrgnut operaciji u zadarskoj Općoj bolnici te mu je u nogu ugrađena šipka. Nakon što je svega par dana bio doma po njega je došla policija i odvela ga u zatvor te je u zatvoru boravio od 17. studenog 2008. do 22. svibnja 2012. uz prekid od dva do tri mjeseca. U zatvoru je imao organiziranu i pruženu zdravstvenu skrb na način da su ga vodili kod doktora na kontrole.
U tužbi je naveo kako je u zatvoru bio smješten u velikoj sobi u kojoj je boravilo još osam do deset osoba. Zbog svoje ozljede je trpio velike bolove pa su mu na njegov zahtjev davali lijekove.
Uvjeti su za njega bili jako loši i otegotni posebice zbog njegovog tadašnjeg stanja. U zatvoru je bio postavljen čučavac što mu je znatno otežavalo s obzirom na to da je u tom trenutku imao svježe operiranu nogu sa postavljenom šipkom i otvorenom ranom.
Mogao je hodati samo uz pomoć štaka pa mu je bilo otežano izlaziti u šetnju jer je do dvorišta bilo potrebno prijeći mnogobrojne stepenice zbog čega je trebao uložiti dodatan napor te često ne bi ni izašao. Bojao se i da ne padne jer je pod često bio mokar. Isti problem je imao i kad bi se trebao otići istuširati. U razdoblju od 2. prosinca 2009. do 1. ožujka 2010. je bio doma jer mu je bio ukinut pritvor, no i to razdoblje je proveo u kući s obzirom da se zbog pada imuniteta razbolio.
U zatvor se ponovno vratio u ožujku 2010. te mu je tijekom 2011. godine utvrđeno da mu se napravio "falši zglob" pa je upućen na operaciju u Zagreb. Najprije je boravio u zatvorskoj bolnici Svetošimunskoj, a nakon toga u civilnoj bolnici Klinici za traumatologiju u Zagrebu. Tamo mu je ponovno operirana noga. Nakon operacije se na jedno kratko vrijeme ponovno vratio u zatvorsku bolnicu, a nakon toga u zatvor.
Naveo je kako su uvjeti u zatvorskoj bolnici bili grozni, u bolnicu nije ništa ulagano. Higijena je bila na niskoj razini, a osoblje nije bilo voljno davati lijekove protiv bolova. Po povratku u zatvor bila mu je osigurana rehabilitacija, no na rehabilitaciju je išao svega deset puta. Nakon toga su mu propisane vježbe. U zatvoru je postepeno ponovno prohodao bez štaka. Iz zatvora je izašao 22. svibnja 2012. Nakon što je izašao iz zatvora nije mu bilo dobro, a nije mu dobro ni danas.
Istaknuo je kako se boji sproći i kroz crveno svjetlo kako ne bi slučajno ponovno završio u zatvoru.
Ovo nije bilo prvi put da mu je oduzeta sloboda. Bio je već tri, četiri puta u zatvoru.
U zatvoru je 2008. godine bio zaposlen liječnik opće prakse, a on je kontrole obavljao u civilnoj bolnici kod nadležnih doktora. Doktori ga prilikom kontrole nisu upozoravali na nikakve nepravilnosti, već su mu govorili da može hodati i bez štaka. Tek kasnije su mu doktori rekli da mu kost nije prihvatila i da mora na operaciju, a nakon čega mu je operacija i organizirana.
Rastavljen je još od 2008. godine i otac je troje punoljetne djece. Njegova djeca i svi ostali su znali da on ništa nije uradio, odnosno da nije ni trebao biti u zatvoru. I dan danas ima osjećaj nesigurnosti i boji se da će neopravdano završiti u zatvoru.
- U konkretnom slučaju trebalo je voditi računa o tome da je tužitelj Tomislav Antović bio u istražnom zatvoru puna 1195 dana, da je tamo trpio bolove srednjeg intenziteta prilikom obavljanja nužde na čučavcu, koji bolovi su bili jači i vremenski dugotrajniji zbog tužiteljeva boravka u zatvoru. Također, tužitelj se teže kretao po stepenicama što je dodatno otežavalo njegov boravak u istražnom zatvoru budući da iz tog razloga nije svakodnevno izlazio u dvorište te se bojao da ne padne. Nadalje, da je zbog tih bolova tužitelj bio anksiozan i imao nesanicu te da je i nakon izlaska na slobodu imao problema sa spavanjem, uz nemir i anksioznost- navodi se u dijelu obrazloženja presuda Općinskog suda u Zadru koji je utvrdio da je štetni događaj narušio ugled i čast tužitelja Tomislava Antovića.