Ivica Škriljevečki za sebe voli reći da je – diplomirani turist. Rođen u Zagrebu, po završetku Hotelijersko-turističke škole preselio se u Zadar zbog studija Kulture i turizma koji je završio kao diplomirani turistički komunikolog. Turistički je vodič na engleskom i francuskom jeziku za Zadarsku, Šibensko-Kninsku i Splitsko-Dalmatinsku županiju, ima položen ispit za voditelja poslovnice, te je vlasnik turističkog obrta I Travel. Prije dvije godine dobio je priznanje Grada Zadra Nasmiješeno Sunce kao najbolji turistički vodič.
- Ukratko, ja sam diplomirani turist! Obožavam obilaziti „neotkrivene“ povijesne lokalitete skrivene u okolici Zadra poput Asserije, Kličevice i drugih, a zadnjih godina pokušavam pokrenuti obilaske grada zasnovane na daljoj i bližoj povijesti koja je u Zadru bila bogata, često i vrlo zamršena, pa i dramatična. Posebno pokušavam razviti program tzv. vojnog ili ratnog turizma Zadra, s obilaskom lokacija važnih za obranu grada u Domovinskom ratu, za što postoji sve veći interes turista – kaže nam Ivica.
Goste uvijek zanimaju pitanja o povijesti Zadra. Sve ih zanima, čak i Hrvatsko-mađarsko kraljevstvo, povijesni odnosi s Turcima, Venecijom… Sve to treba posložiti tako da ljudi shvate kontekst. Na ovim je prostorima uvijek bila neka granica, borba za prevlast, uvijek su se neki ratovi vodili. Dok ljudima ne sjednu malo bolje ti odnosi, teško je to sve shvatiti. Kad ima prigodu, voli goste dovesti na neke ključne lokacije i pokazati im povijesne činjenice na licu mjesta. Škriljevečki nas je poveo na Dračevac, jugoistočni dio Zadra koji je bio ključna točka obrane grada u Domovinskom ratu, na što nedvosmisleno ukazuje tenk bivše JNA kojega su hrvatske snage uništile u presudnim trenucima obrane od agresije.
Onesposobljeni tenk dugo je stajao na Dračevcu kao nijemi podsjetnik na dramatične trenutke bliže zadarske povijesti, a onda je konzerviran i pretvoren u jedan od spomenika obrane Zadra. Tamo se svake godine održavaju komemoracije, a u neposrednoj blizini nalazi se i bunker iz vremena talijanske vlasti koji je također korišten u obrambenim akcijama.
- Evo ovdje, na ovom mjestu u Dračevcu, imamo doslovce tri granice: Mletačku kulu koja je označavala granicu s Turcima, bunker kao razgraničenje Italije prema Jugoslaviji i uništeni tenk, nažalost, kao granica okupiranog teritorija u Domovinskom ratu i slobodnog Zadra. Kad turiste dovedem ovdje budu impresionirani. Jedne sam goste doveo zadnji dan njihovog boravka u Zadru, kad su imali svega par sati vremena za „ubiti“ do njihovog leta iz Zračne luke u Zemuniku. Rekli su mi da su bili tjedan dana u Zadru i u zadnji trenutak saznali su nešto više o povijesti. Nisu imali pojma da ima toliko toga zanimljivog, pa su najavili da će morati doći opet baš iz tog razloga – kaže nam Ivica.
Ture obilaska tzv. ratnog turizma dogovara individualno s gostima, ovisno o njihovim željama. Obično razgledavanje počinje u gradu, gdje im razloži povijest na Forumu gdje se vide svi slojevi grada, ali na žalost i tragovi Domovinskog rata. Tamo vide čitav presjek povijesti Zadra, a onda krenu u obilazak prema vanjskim dijelovima grada.
- U staroj gradskoj jezgri imamo kod Pet bunara Prolaz cara Augusta gdje je rimski zid, kasnoantički zid, srednjovjekovni zid i mletački bedemi. Imamo i Kneževu palaču koja je stradala u Domovinskom ratu, tragovi projektila još su vidljivi na susjednoj zgradi i crkvi Sv. Šime. Potom se uputimo prema Vidikovcu iznad grada i bunkeru C-47 koji je revitaliziran u sklopu projekta obnove. Tamo dobiju taj prvi pogled prema gradu i otocima. Nakon toga dolazimo ovamo na Dračevac gdje je pogled savršeno usmjeren prema Ravnim kotarima koji su uvijek bili ta zemlja razgraničenja i odavde idemo na brdo Križ, vrlo važnu točku za obranu grada u Domovinskom ratu. To je ta najuža tura, u sklopu nje može se otići i u Crno, na poziciju Travičina glavica gdje su bili najistaknutiji talijanski bunkeri prema Jugoslaviji, u blizini zračne baze. Imaju li gosti više vremena i žele više znati, u mogućnosti smo odlaska prema Škabrnji, Ražovljevoj glavici, Kašiću, Masleničkom mostu, napuštenoj vojnoj bazi u Petrčanama… To je već cjelodnevni izlet sa svim tim lokacijama – ističe Ivica.
Gosti postavljaju razna pitanja, baš danas pitali su ga kako smo uspjeli sačuvati hrvatski jezik pod svim tim raznim stranim vlastima, pogotovo u razdoblju Italije između dva svjetska rata kad su hrvatske škole bile zatvarane, uvodio se talijanski jezik, mijenjala prezimena zadarskih obitelji u talijansko nazivlje. Nije više bio Šime nego Simenone, Matešići su postali Matassi...
- Što se tiče uvijek aktualnih hrvatsko-srpskih odnosa, najčešće pitanje je kakvi su ti odnosi danas. Uvijek im odgovorim: ovisi o ljudima, na kraju sve ovisi kakav je tko čovjek. Tako je bilo i u ratu, ovisilo je kakav je tko čovjek i kako će se ponijeti u toj situaciji. Ne možemo generalizirati stvari, a na globalnom nivou najviše ovisi kakvi su trenutačno politički odnosi između zemalja, jer nažalost imamo primjere političara koji vole dizati tenzije poput srpskog predsjednika Vučića – objašnjava Škriljevečki.
Nakon Dračevca, produžili smo do brda Križ čijim su hrabrim zauzimanjem branitelji Zadra 1992. godine preokrenuli dramatičnu opsadu grada za kojega su srpski agresori bili uvjereni da će pasti u njihove ruke.
- Postoje snimke TV Prištine gdje srpski novinar razgovara na brdu Križ s vojnim zapovjednicima koji najavljuju osvajanje Zadra u nekoliko dana, čak par sati. Postoji u blizini još jedan tenk uništen u akciji Jaguar, a nažalost pred svakog talijanskog bunkera je i spomen obilježje nekog poginulog hrvatskog branitelja, jer je ovo bila doslovce zadnja linija obrane grada. Tenk je na Dračevcu zapravo već bio ušao među kuće i u zadnji trenutak je pogođen – kaže Ivica.
Posebna atrakcija za turiste su talijanski bunkeri kojih je 250 oko grada, ali se nažalost sve više ruše i uklanjaju.
- Netko kaže da se njihovim čuvanjem veliča fašistička prošlost. Mislim da je to pogrešna konstatacija. Govorimo o povijesnim činjenicama, a ne veličanju režima. Na kraju krajeva, ti su isti bunkeri korišteni u Domovinskom ratu za obranu Zadra od agresije, a danas mogu poslužiti kao mjesto turističkih tura jer su autentične povijesne građevine, vrlo atraktivne turistima, ističe.
Kako od takvih „ratnih tura” napraviti turistički proizvod, može li se to uopće učiniti i postoji li interes za takvo što? - pitamo vodiča Ivicu.
- Kao i svaki turistički proizvod i ovaj projekt treba svoj marketing. Postoji interes turista, zanima ih osobito ta novija povijest. U okviru djelovanja naše Udruge vodiča Donat, u planu nam je uspostaviti suradnju s časnicima Hrvatske vojske i organizirati predavanje za nas vodiče, kako bi nam malo podrobnije prenijeli svoja znanja što se sve zbivalo na ovim točkama. Nedavno su mi se javili ljudi iz Udruge veterana 4. gardijske brigade HV koji bi rado napravili projekt obilježavanja nekih ključnih lokacija gdje je sudjelovala 4. gardijska brigada. Jedan od tih bunkera na zadarskom području mogao bi se revitalizirati i staviti u prezentacijsku funkciju kako bi bio polazišna točka za odlazak na razne lokacije. Mi vodiči mogli bi im pomoći u kvalitetnijoj prezentaciji toga dijela hrvatske povijesti – kaže Škriljevečki.
Kad dovede goste na brdo Križ, ispriča im o akciji Jaguar koja je bila prva oslobodilačka akcija na području Zadra. Bila je dosta važna zbog osiguranja dominantne kote prema Zemuniku i Zračnoj luci za kasnije oslobađanje prostora u akciji Maslenica. Planiranje i operacija akcije Jaguar kao stvorena je za jednu dobru filmsku priču. U precizno osmišljenoj zasjedi najprije je uništena neprijateljska kolona od pet vozila kojoj je na čelu bio tenk T-34, a oklopno vozilo na začelju. Ljudstvo koje je trebalo preuzeti smjenu razbježalo se, a uporište Križ blokirano je. Nakon uspješne petodnevne blokade predalo se 48 neprijateljskih vojnika, a moćno uporište prešlo je u ruke hrvatskih snaga. Dobro pripremljenu akciju organizirao je bojnik Ivan Vitanović, zapovjednik 2. bojne 159. brigade, koji je vodio i pregovore o predaji ljudstva na brdu Križ.
- Na kraju je on osobno ušao u bunker i frajerski im poručio da se predaju čime je akcija uspješno okončana. Grad se odavde vidi kao na dlanu, ometana je komunikacija na Jadranskoj magistrali, a u dometu su bili i otoci i dobar dio zaleđa. Zbog toga je ta akcija bila vrlo važna. Nažalost, ništa ovdje nije uređeno za prihvat gostiju. U tom smislu je najbolje uređena spomenuta točka na Vidikovcu, ali na puno se mjesta u okolici grada može vidjeti tone odbačenog otpada u okoliš, iako postoje reciklažna dvorišta za puno lakše odlaganje tog istog otpada. To zbilja postaje veliki problem, a i smeta turizmu, jer kad gosti vide takve primjere, užasnuti su. Sve je više avanturističkog turizma i nikad ne znamo gdje će turist otići i što će sve vidjeti. Nažalost imamo slabu svijest o tome, divlje deponije sve nas ugrožavaju – upozorava na kraju Škriljevečki.