StoryEditorOCM
4 kantunaTRAČAK NADE

Tragom zadarskih znanstvenika: akvarij u Puli spašava perisku od potpunog izumiranja!

Piše Ivica Nevešćanin
3. listopada 2020. - 13:06
Pula, 011020. U pulskom akvariju perisle skoljke koje su izuzete iz mora odrzavaju se na zivotu u posebnim uvjetima. Na fotografiji: Milena Micic i Neven Ivesa nad bazenom s periskama u kojem se hladi voda.Goran Sebelic/Cropix

Ima li nade da se populacija plemenitih periski (Pinnae nobilis) sačuva u Jadranu od potpunog izumiranja?

Nakon što je Slobodna Dalmacija u srijedu objavila dramatične podatke, koje su prikupili znanstvenici s Odjela za ekologiju, akvakulturu i agronomiju Sveučilišta u Zadru, da je periska praktički izumrla u našem moru, tračak optimizma za ovu endemsku školjku na Mediteranu, koja može narasti i do 140 centimetara dužine, pronašli smo u Aquariumu Pula u Istri.

Tamo je njegova vlasnica dr. sc. Milena Mičić prošle godine pokrenula pionirski projekt uzgoja periski u bazenima s cirkulirajućim morem. U desetak velikih plastičnih bazena zapremine jednog kubičnog metra, ova iskusna morska biologinja i oceanologinja o svom je trošku izgradila sustav gdje pod posebnim uvjetima pokušava sačuvati populaciju plemenitih periski od potpunog nestanka.

Hoće li u tome uspjeti?

Oko 300 primjeraka

Krajem prošle godine u bazenima je imala oko 300 primjeraka, do danas ih je ostalo manje od trideset...

– Hoće li preživjeti? U ovom trenutku vam to nitko ne može pouzdano reći. Periske koje su još žive nisu zaražene i to donekle jamči da bi mogle preživjeti. S druge strane, još nikome nije pošlo za rukom da u ovakvim uvjetima održi periske na životu dulje od 18 mjeseci. Dodatan problem je što nikome nije uspjelo provesti razmnožavanje periski u akvariju, odnosno osiguravanje mlađi. Što će dakle biti, teško je predvidjeti – kaže nam Milena Mičić, koja je nakon 18 godina rada u Centru za istraživanje mora "Ruđer Bošković" u Rovinju odlučila u Puli otvoriti vlastiti akvarij. Akvarij je smješten u staroj austrijskoj utvrdi Verudeli, a u opremu za uzgoj periski uložila je oko 300 tisuća kuna.

– Pročitala sam što su kolege iz Zadra rekli u vezi uzročnika smrti periski i načelno se slažem. Smatram da je za pojavu patogena, odnosno parazita Hapolosporidium pinnae i bakterije iz roda Mycobacterium, od kojih najčešće ugibaju periske, najvjerojatnije neki virus bio "triger". Ono pak što zastrašuje jest brzina širenja bolesti, gotovo 350 kilometara u jednoj sezoni. Još početkom kolovoza ove godine na području Zambratije, gdje je bilo na tisuće periski, oko 50 posto populacije je bilo živo. Do kraja mjeseca smrtnost je narasla na sto posto. S takvom se pojavom još nismo nikad susreli, a prisutna je na cijelom Mediteranu – kaže Mičić.

image
Goran Sebelic/Cropix


U Španjolskoj, prema njezinim zadnjim informacijama, ima još svega deset živih primjeraka plemenite periske. Međutim, međusobno su toliko udaljene jedna od druge da među njima, iako su hermafroditi, ne može doći do prirodne oplodnje. To znači da je samo pitanje dana kada će i one umrijeti, a isto je stanje u Francuskoj, Italiji, Grčkoj...

Kad se bolest 2016. počela širiti iz Španjolske, Milena Mičić je kao europski kurator za akvarije pratila situaciju zajedno s kolegama iz Monaca i Valencije. U početku su svi mislili da su Baleari "hot-spot", primarno žarište, i da zaraza neće stići daleko te da neće biti tako smrtonosna. Prevarili su se. U manje od godinu dana patogeni su usmrtili cijele populacije periski u Francuskoj i Italiji, a na ljeto 2019. došli su do južnog Jadrana.

– Tražila sam tada dozvolu od ministarstva za izuzimanjem jedinki iz prirode kako bi ih prenijela u akvarij. Dakle, prije nego što je bolest stigla u naše more. Odobrili su mi izuzimanje 30 primjeraka i ja sam ih uz pomoć našeg vanjskog suradnika, biologa Nevena Iveše, iz akvatorija u okolici Pule prenijela u naše bazene. Pritom sam koristila protokole o uzgoju školjkaša koje su razvili moji kolege u Valenciji. To je bilo krajem rujna prošle godine. Međutim, do kraja godine pomrle su sve periske u Tršćanskom zaljevu. Tada sam, za potrebe razmnožavanja, zajedno s kolegama iz Monaca i Valencije, tražila dozvolu da izuzmemo još periski kako bismo što više jedinki, prije nego što ih dohvati bolest, sačuvali za razmnožavanje. Početkom ove godine dobili smo dozvolu, ali je došla korona i moji kolege iz inozemstva nisu mogli doći u Hrvatsku preuzeti školjke. Bilo je planirano da im mi ustupimo 50 posto školjki, oko stotinjak primjeraka. Zbog novih okolnosti "lockdowna", školjke su ostale kod nas, a usput smo dobili i oko sto jedinki koje su bile izvađene i presađene s jedne lokacije u Rovinju, s mjesta gdje su se odvijali građevinski radovi. Tako smo dobili koloniju od oko 300 jedinki – govori oceanologinja Milena Mičić.

image
Goran Sebelic/Cropix

Uginule su bile zaražene

S periskama u bazenima sve jer bilo u redu dok nije prošla zima. Kako je temperatura rasla, tako se i smrtnost među školjkama naglo počela širiti. Od ožujka do lipnja uginulo ih je 90 posto, a glavni uzročnik je bio parazit, a manjim dijelom bakterija.
– Mi smo te školjke iz mora vadili u veljači i početkom ožujka. Tada su bile žive i ispitivanja u Veterinarskom institutu su nam potvrdila da nisu zaražene. Kad su uginule, utvrdili smo da su ipak bile zaražene, odnosno pozitivne na parazit Hapolosporidium pinnae. Preživjele su samo one školjke koje smo prve izuzeli iz prirode i nekoliko primjeraka iz Rovinja. One za sada opstaju – govori Aleksandra Bel Dajković, voditeljica stručnog odjela pulskog akvarija.

Preživjele jedinke su u umjetnim uvjetima narasle u prosjeku oko 1,5 centimetara, gotovo isto koliko bi narasle u prirodnim morskim staništima. Akvarij Milene Mičić ne dobiva nikakvu državnu pomoć, zapravo ministarstvo im je pokrilo samo trošak izrade stručnih podloga u iznosu od 20 tisuća kuna.

– Problem je što nitko na Mediteranu nije uspio na vrijeme reagirati na pojavu masovnog mortaliteta periski. U počeku to nitko nije shvatio ozbiljno, ni znanstvenici ni državne institucije i tijela, a poslije nitko nije dovoljno brzo reagirao da bi preduhitrio rapidno širenje bolesti. Sada smo tu gdje jesmo, u situaciji kad na cijelom Jadranu još možda ima nekoliko primjeraka. Za nabrojiti na prste jedne ruke...

Stihijsko spašavanje periski

BIOLOG NEVEN IVEŠA

Magistar Neven Iveša, biolog s Odjela za prirodne i zdravstvene studije Sveučilišta "Juraj Dobrila" iz Pule, ipak gaji optimizam da bi se plemenita periska mogla sačuvati od potpunog izumiranja. Na području sjevernog Kvarnera i Venecijanske lagune još ima, kaže, nekoliko sačuvanih zdravih populacija ovog zaštićenog školjkaša.
– Ovaj dio Jadrana zovemo "mali Atlantik" zbog svojih specifičnih uvjeta koji u ovoj situaciji ne pogoduje širenju bolesti. Prije svega tu mislim na hladnije more koje usporava metabolizam svih životinja pa tako i parazita, prijenosnika bolesti. Neki misle da bi trebalo pustiti prirodi da odradi svoje, ali mislim da uz današnju tehnologiju možemo pomoći da vrsta opstane. Ključni je problem što mi biolozi nemamo dovoljno spoznaja o životu, hranjenju i razmnožavanju periski. Malo je dosad bazičnih istraživanja provedeno i sve što se radi u cilju njihova spasa je velika improvizacija. Radi se stihijski kako bi se nekako spriječio najgori scenarij. Mi ne znamo ništa o životnom ciklusu plemenite periske, niti znamo kako osigurati mrijest i razmnožavanje u uvjetima akvarija. Zato apeliram na odgovorne institucije na važnost fundamentalnih istraživanja u biologiji jer bez njih nemamo modus operandi za djelovanje u ovakvim situacijama. Hrvatska je zadnja postaja na Mediteranu gdje periski još nešto ima i gdje još uvijek nešto možemo učiniti – poručuje biolog Neven Iveša.

image
Goran Sebelic/Cropix
Uzgajaju hranu za periske

KOLEKTORI NA BRIJUNIMA

Plemenite periske se uzgajaju u plastičnim bazenima, opremljenima UV sterilizatorima, ozonatorom, cirkulacijskim sustavom te posebnim plastičnim rešetkama koje periske drže u pijesku, tako da vrh školjke ne dodiruje dno. Voda kroz sustav konstantno cirkulira i periske tako dobivaju hranu. U početku su im davali mikroalge, koje su sami uzgajali u akvariju, ali su ubrzo shvatili da im one nisu dovoljne za razvoj, pa su im počeli davati i alge kremenjače koje su energetski puno vrjednije. Zbog toga su morali izgraditi cijeli novi pogon za njihov uzgoj. Gotovo 95 posto hranjivih tvari periske u prirodnim uvjetima dobivaju filtriranjem vode i mulja iz svog okoliša. Takvu smjesu je teško postići u akvariju, ali kombinacija dviju algi za sada se pokazuje dovoljnom za njihov razvoj. Što se tiče razmnožavanja, u akvariju su postavili kolektore za prikupljanje larvi, ali do mriješćenja još nije došlo. Kolektori su postavljeni i na području Brijuna, a jesu li oni ulovili neki mrijest, znat će sredinom listopada, kad ih dolaze provjeriti znanstvenici iz Zagreba.

21. studeni 2024 06:11