Svetko Perković bio je velik čovjek. Znaju to svi koji su ga poznavali, s njime surađivali ili od njega imali čast učiti. Istovremeno jednostavan i neposredan, a opet veliki autoritet, Svetko je kao pedagog odgojio generacije budućih pomoraca i od njih napravio ne samo stručnjake, već i vrijedne i poštene ljude. Bio je Mediteranac s velikim M, stari roker čiji su vedar duh i zarazni optimizam do zadnjeg dana prkosili bolesti koja ga je prerano odnijela. U 62. godini.
Zato za Svetkom, osim njegove obitelji, danas tuguju mnogi. Učenici, kolege, prijatelji, ali i cijeli grad. Jer Zadar je izgubio jednog od onih koji će faliti na poseban način. Julian je jedan od Svetkovih učenika. Kad je saznao da je otišao ravnatelj škole koja je promijenila njegov život, kaže, nije mogao zaspati bez da se od njega oprosti. Barem riječima.
- Pomorska je više od škole, to je način života koji je u svima nama ostavio svoj trag. Otkako sam krenuo u tu školu, moj se život promijenio jer sam postao dio nečega, stekao osjećaj da pripadam i vrijedim. Naš ravnatelj Svetko u školi je sagradio obiteljsku atmosferu punu podrške i razumijevanja, bez obzira na sve gluposti i nedaće koje smo često priređivali. Pomorska nas je očvrsnula, naučila poštovanju prema pravim vrijednostima kao što su osjećaj zajedništva, sloge i sila dobre volje - kaže pa nastavlja:
- Sjećam se dana kada bih došao u školu s glavom punom pubertetskih problema, ali upravo zbog toga što sam vidio da nisam jedini, međusobnog dijeljenja "problema" s učenicima i profesorima, osjećao sam se ispunjeno i shvaćeno. Eto, točno taj osjećaj u nama je izgradila Pomorska škola, napravila od nas ovo što smo danas, a svega toga ne bi bilo bez našeg ravnatelja, autoriteta i vođe Svetka Perkovića! Premalo je ovo riječi za tako velikog čovika, fala na svemu kapetane naš - emotivno će bivši učenik Pomorske, danas student treće godine Nautike i tehnologije na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru.
Tihomir Tomčić, ravnatelj Strukovne škole Vice Vlatković u Zadru, sa Svetkom je bio suradnik i prijatelj punih 26 godina. Kaže, bio je rođeni vođa, ravnatelj koji je živio za svoju školu, veliko dijete u najpozitivnijem smislu te riječi.
- Svetko je bio ljudina u svakom pogledu, jednostavno fenomenalan tip. Stvorio je veliku strukovnu školu, s kompetencijama za tržište rada, ali i nastavak školovanja. Uvijek je pratio trendove, bio korak ispred i to implementirao u svoju školu. A taj odnos je posebna priča. Svu dobrotu koju je imao, a bio je izrazito dobar čovjek, prenio je na svoj kolektiv. A oni na učenike. Tu djecu uvijek je doživljavao kao svoju, odnos s njima bio je krajnje neformalan, on je bio ravnatelj čija su vrata uvijek bila otvorena. U prilici i neprilici. Zato je ovo nenadoknadiv gubitak - kaže Tomčić. Njemu osobno najviše je faliti Svetkov osmjeh, njegov zaštitni znak, ali i jedna rijetka ljudska osobina.
- To vam je tip koji u sebi nije imao ni zrnca ljubomore. Sjećam se kad smo imali prvi električni automobil ispred škole, Svetko ga je među prvima provozao, ponosan kao da je njegov. Eto, malo je takvih i zato je bio poseban. Falit će nam - završava Tomčić.