StoryEditorOCM
4 kantunaHRVATSKA TO NEMA

Psihijatar Urlić o pravima osoba s teškoćama mentalnog zdravlja i pismu pravobraniteljice koja je upozorila na uvjete u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan

Piše Ivica Marković/PSD
12. prosinca 2020. - 22:06

U povodu napisa u medijima koji su svratili pozornost javnosti na teške uvjete u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, svojim pismom medijima želi upozoriti na kršenje prava ove kategorije osoba s invaliditetom do kojeg je došlo njihovim isključivanjem iz zajednice i smještanjem u ustanovu.

Stoga je uputila pismo medijima, koje prenosimo u cijelosti:

"Osobe s teškoćama mentalnog zdravlja zaštićene su Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i na njih se odnose prava koja ta Konvencija traži za sve kategorije osoba s invaliditetom, a to je u prvom redu pravo na neovisan život u zajednici uz podršku. Činjenica da su osobe s psihičkim teškoćama po završetku svog liječenja, umjesto podrške za povratak u svoje obitelji i na radna mjesta, ostavljene u ustanovi predstavlja povredu njihovih prava prema Konvenciji.

'Godinama upozoravamo na teške uvjete'

Pravobraniteljica već niz godina upozorava na težak položaj ove kategorije osoba s invaliditetom zbog nepostojanja sustava izvanbolničkog liječenja i rehabilitacije. Zbog izostanka takvog sustava podrške to¸je kategorija osoba s invaliditetom najbrojnija po smještaju u ustanove, odnosno segregiranju. Njihovo liječenje nije rezultiralo oporavkom njihovih društvenih i radnih uloga, već samo premještanjem u susjednu zgradu. Kad su jednom smješteni u ustanove, isključeni su, između ostalog, iz svih programa rehabilitacije i prekvalifikacije koji su namijenjeni osobama s invaliditetom, niti se na njih odnose druge mjere kojima država nastoji poboljšati položaj osoba s invaliditetom. Zbog takvog izostanka adekvatne podrške države, koja ih je lišila mogućnosti da kao i ostali građani ove zemlje svojim radom namiruju svoje potrebe, te su osobe pretvorene u predmet milosrđa, a od njihovih se radnih i ljudskih potencijala odustalo, kao što to pokazuje i ovaj slučaj. Prema saznanjima pravobraniteljice, osim na razini projektnih aktivnosti, nisu poduzete sveobuhvatne mjere s ciljem transformacije sustava i razvoja novog pristupa liječenju i rehabilitaciji osoba s psihosocijalnim teškoćama koji bi se zasnivali na zaštiti mentalnog zdravlja u zajednici."

Što bi se u Hrvatskoj trebalo promijeniti da se ne bi kršila prava ove kategorije osoba s invaliditetom, upitali smo prof. dr. sc. Ivana Urlića, poznatog splitskog neuropsihijatra.

– U zapadnoj Europi, točnije od Trsta prema sjeveru, postoje centri, odnosno koncept psihijatrije u zajednicama, kojima je prvenstveni zadatak da se očuva mentalno zdravlje svake pojedine kategorije stanovništva. Ti centri brinu se da prihvate osobe koje su zbog duševnih problema bile smještene u bolničku ustanovu na liječenje. Onog trenutka kad takve osobe iziđu s bolničkog liječenja, prihvate ih ti centri, u koje oni mogu doći kako bi im se, recimo, izmijenila terapija, kako bi se obavila kontrola njihova zdravstvenog stanja, ili kako bi netko jednostavno s njima porazgovarao – rekao nam je dr. Urlić.

Dnevne bolnice

Na taj način pokušava im se olakšati povratak u zajednicu, iz koje su bili isključeni zbog svojeg psihičkog stanja.

– U tim dnevnim centrima za "osnaživanje" takvih osoba postoje medicinske sestre ili tehničari, socijalni radnici, psiholozi, psihijatri, koji tamo dolaze jednom tjedno ili po potrebi, odnosno po pozivu. Nažalost, nešto takvo nemamo u Hrvatskoj i liječenje i briga o ovakvim osobama svedena je na psihijatrijske bolnice ili na odjele unutar nekih bolnica – veli dr. Urlić.

Zanimalo nas je dovodi li do problema u resocijalizaciji duševnih bolesnika i nebriga obitelji, koje bi se nakon njihova izlaska iz bolnice trebale nastaviti brinuti o njima.

– Prvo je pitanje imaju li uopće obitelj, odnosno koliko je dugo duševni bolesnik bio u nekoj ustanovi i ima li koga da se brine o njemu nakon izlaska iz ustanove. Takve osobe, koje se otpuštaju iz psihijatrijske ustanove, trebalo bi pripremiti za povratak u društvo, ali svakako i razgovarati s članovima obitelji, ako još postoji obitelj u koju bi se taj bolesnik trebao vratiti. Stoga bi bilo vrlo važno da ovakvi centri, kao u zapadnoj Europi, postoje i u Hrvatskoj – mišljenja je dr. Urlić.

U Hrvatskoj pacijenti mogu dolaziti u dnevne bolnice, gdje mogu dobiti terapiju.

– Istina, samo je taj dolazak ograničen, na svakih 14 ili mjesec dana, i on tu boravi samo nekoliko sati u ambulantnim uvjetima. Takve bi osobe trebale imati mogućnost da češće potraže pomoć ili savjet ako im je to potrebno – zaključuje prof. dr. sc. Ivan Urlić.

27. studeni 2024 03:37