Mogu li vam sve to napisati - upitala je. Nemojte, ispričajte mi - rekla sam joj. Uslijedio je dubok uzdah. Ženi koja nam se obratila danas su 42 godine, fakultetski je obrazovana i zaposlena. Živi u obiteljskoj kući s roditeljima na području Zadra, u zasebnom stanu, piše Jutarnji list.
- Čitam sve te članke u kojima žrtve progovaraju o traumama spolnog uznemiravanja i zlostavljanja i želim se osvrnuti na svoju tragediju. U studenom 2010. godine pretrpjela sam silovanje. Muškarac je bio iz drugog grada. Nismo bili u vezi, bilo je to tek kratko poznanstvo. Te nedjelje bio je na proputovanju kroz Zadar i dogovorili smo se da ga pričekam u svom naselju, a potom smo se njegovim automobilom trebali odvesti do benzinske pumpe na kojoj je bio kafić i popiti kavu. Kad je pored pumpe prošao bez zaustavljanja, počeo me hvatati strah. Odvezao nas je nekoliko kilometara dalje na osamu i silovao me u automobilu. Pet tjedna kasnije ustanovila sam da sam trudna. Rođena sam u obitelji vjernika i sama sam praktična vjernica. Odlučila sam to dijete roditi.
- Muškarac koji me silovao, tijekom cijele trudnoće tražio je da pobacim, a kad je shvatio da to neću učiniti, nastavio me psihički maltretirati i zastrašivati. Govorio mi je da će od djeteta napraviti uličara, davati mu alkohol, da će uništiti i njega i mene. Dva mjeseca prije djetetova rođenja banuo je bez najave u našu obiteljsku kuću, vikao i udario glavom o zid, što me uplašilo pa sam izjurila van. Sustigao me na stepenicama i uhvatio za ramena. Pala sam niz stepenice i prokrvarila. Posjetio me i u rodilištu i rekao da ga se nikada neću riješiti. Bila sam u silnom strahu da će nešto napraviti djetetu i meni. Nakon djetetova rođenja znao je nenajavljeno banuti u našu kuću, jednom i u pratnji svojih roditelja. Jednom prilikom istrgnuo mi je dijete iz naručja i tresao ga tako da je dijete od plača pocrvenjelo pa poplavjelo. Tada smo ga prijavili policiji i više nije dolazio u našu kuću - priča nam žena koju ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Ena. Njezin stvarni identitet dužni smo zaštititi radi interesa djeteta.
Prema sudskoj dokumentaciji kojom raspolažemo, pet mjeseci nakon djetetova rođenja otac je od Općinskog suda u Zadru zatražio da mu se omogući viđanje djeteta. Bio je to početak mučnog sudskog spora oko skrbništva nad djetetom koji će uz niz dramatičnih obrata i proturječnih psihološko-psihijatrijskih nalaza i mišljenja potrajati šest godina. Ena će nadležne institucije u tome sporu uporno uvjeravati da dijete loše podnosi susrete s ocem, povraća, mokri i nakon susreta s njim ima druge psihosomatske tegobe. Podastrijet će sudu i liječničku dokumentaciju o tome, a dječji psihijatar napisat će nalaz i mišljenje da susreti s ocem na dječaka djeluju traumatizirajuće i da su rizični za njegov daljnji razvoj. Druga će ustanova, naprotiv, utvrditi da majka manipulira djetetom, okreće ga protiv oca i da je majci potreban psihijatrijski tretman. Zaposlenice zadarskog Centra za socijalnu skrb ignorirat će Enine uporne tvrdnje da je dijete začeto silovanjem. U toj mučnoj sudskoj bitci za dijete, s mnoštvom kontradiktornih stručnih mišljenja i nalaza, brojna psihološko-psihijatrijska vještačenja, međutim, nije prolazio otac, već ona - majka, koja je tvrdila da je začela silovanjem, da ih djetetov otac psihički zlostavlja i da radi djetetove dobrobiti ono treba živjeti s njom.
Postupak o skrbništvu nad djetetom okončan je u jesen 2017. presudom zadarskog Županijskog suda koja je šokirala Enu, ali i dijete. Dječak je nakon šest godina zajedničkog života s majkom, bakom, djedom i ujakom presudom dodijeljen ocu, a njoj je ostavljen rok od 15 dana da mu ga preda. Kada to nije učinila u predviđenom roku, u veljači 2018. policija joj je prisilno oduzela dijete i predala ga ocu, u drugu, nepoznatu obitelj, u nepoznat grad. Majci je određeno pravo da ga vid jednom tjedno na dva sata, i to uz nadzor Centra za socijalnu skrb. Vrhovni je sud odbio njezin zahtjev za revizijom presude, a Ustavni joj je sud odbio tužbu.
Nade još polaže u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pred kojim je zbog oduzimanja djeteta tužila državu.
Ovdje ćemo se, međutim, pozabaviti ishodom jednog drugog sudskog postupka vođenim protiv Ene koji je nedavno, što je zanimljivo, okončan u njezinu korist.
- Od straha i košmara u kojem sam živjela nisam silovanje prijavila odmah - ispričala nam je Ena.
- Učinila sam to tek nakon više od dvije godine. Ne bih ga vjerojatno prijavila ni tada da me nisu ohrabrili stručnjaci iz Obiteljskog centra u Zadru, kojem sam se obratila kad sam se uvjerila da je zadarski Centar za socijalnu skrb pristran i kad su me socijalni radnici uvjeravali da ne spominjem da je dijete začeto silovanjem jer ću si samo otežati situaciju. Kad su me psiholog i pravnik iz Obiteljskog centra saslušali i vidjeli u kakvom sam stanju, pravnik me doslovno uzeo za ruku i odveo na policiju da prijavim zlostavljanje koje sam pretrpjela od djetetova oca, a onda sam pred policijskom službenicom prvi put progovorila i o silovanju. Policija na to nije reagirala, pa sam novu kaznenu prijavu za silovanje podnijela u lipnju 2013. - ispričala nam je Ena.
Međutim, u listopadu 2013. zadarsko je Županijsko državno odvjetništvo njezinu prijavu za silovanje odbacilo. Nakon toga Ena je kao supsidijarna tužiteljica preuzela privatni kazneni progon i sama podnijela tužbu za silovanje. Na temelju njezine privatne tužbe sudac istrage zadarskog Županijskog suda u rujnu 2014. donio je rješenje o pokretanju istrage i na desetak stranica obrazložio da postoji osnovana sumnja u silovanje. Međutim, muškarac kojeg je Ena tužila žalio se na rješenje o istrazi i u siječnju 2015. sudsko vijeće zadarskog Županijskog suda istragu za silovanje je obustavilo, a njezinu privatnu tužbu odbacilo.
Međutim, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je na temelju kaznene prijave oca njezina djeteta u listopadu 2013. podnijelo optužnicu protiv Ene, i to - zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja silovanja. I dok je kazneni progon koji je ona pokrenula zbog silovanja obustavljen, Općinski sud u Zadru je sedam godina sudio njoj zbog lažnog prijavljivanja. Nakon sedam godina suđenja, novog psihološkog i psihijatrijskog vještačenja kojima je bila podvrgnuta, niza svjedoka stručnjaka koji su u tome postupku ispitani, Općinski sud u Zadru je 28. rujna prošle godine presudio da - nije kriva za lažno prijavljivanje silovanja, da iz provedenih dokaza i vještačenja proizlazi da je preživjela traumu i da se ne može isključiti da je žrtva silovanja!
Sutkinja zadarskog Općinskog suda Maja Ivković u oslobađajućoj je presudi navela kako iz iskaza niza stručnjaka koji su s Enom od početka 2012. kontaktirali proizlazi "da se okrivljena od početka komunikacije žalila da je izložena nasilju od strane oštećenika, navodila da je dijete začeto nasilnim putem, a nekima od njih spominjala i silovanje. Iz iskaza svjedoka sudu se nameće zaključak", navodi se u presudi, "da je okrivljenica zasigurno bila izložena traumatičnom iskustvu". Iz rezultata psihološkopsihijatrijskog vještačenja koje su proveli psihijatar dr. Denis Sabljar i psiholog Gordan Bošković proizlazi da Ena nema nikakve elemente sumanutog ili psihotičnog poremećaja, da je iznadprosječne inteligencije te da ima psihološku reakciju na stresove koje je proživjela. "Stoga iz svih provedenih dokaza i vještačenja proizlazi da je okrivljenica zasigurno doživjela traumu i sud ne može temeljem provedenih dokaza isključiti da bi se radilo upravo o silovanju", zaključila je u presudi sutkinja Općinskog suda u Zadru Maja Ivković. Presuda još nije pravomoćna jer se otac djeteta na nju žalio.
Međutim, na 18 stanica presude sutkinje Ivković vidljivo je da je ta zadarska općinska sutkinja u postupku iz kojeg je bila isključena javnost prikupila vještačenja i ispitala brojne svjedoke za koje je vjerovala da joj mogu pomoći u odgovoru na pitanje je li Ena kriva za lažno prijavljivanje silovanja ili je ipak žrtva silovanja.
Liječnik, ginekolog koji je vodio njezinu trudnoću, u tome je postupku svjedočio da je od početka do kraja trudnoće Ena bila zabrinuta i depresivna te da mu se nakon nekoliko pregleda povjerila da je otac djeteta psihički i fizički zlostavlja. Njezino se depresivno stanje, svjedočio je ginekolog, nastavilo i nakon djetetova rođenja i izgledala mu je "kao da će svaki čas zaplakati". Čak su se i socijalne radnice iz Centra za socijalnu skrb Zadar, na čiji se rad Ena žalila, svjedočeći u ovom kaznenom postupku prisjetile kako im je ona još u prvim kontaktima tvrdila da je dijete začeto silovanjem. Nisu, međutim, objasnile zašto su preko te njezine tvrdnje tako olako prelazile.
Psiholog i pravnik iz Obiteljskog centra Zadar na sudu su svjedočili kako im je Ena pričala o prijetnjama koje trpi od djetetova oca, a kad su joj oni rekli da su po službenoj dužnosti obavezni prijaviti policiji slučajeve nasilja, dobila je panični napadaj. Žalila se, svjedočio je na sudu psiholog iz Obiteljskog centra, kako se boji da će djetetov otac uništiti i nju i dijete i kad smo joj rekli da to sve moramo prijaviti, praktički se od straha nije mogla dignuti sa stolice. Pravnik iz Obiteljskog centra na sudu je ispričao kako je Enu doslovno za ruku odvukao u policijsku postaju da prijavi zlostavljanje kako bi zaštitila sebe i dijete. Ustvrdio je svjedočeći pred sutkinjom Majom Ivković da je Ena u ponašanju "manifestirala tri bitne komponente koje ukazuju na obiteljsko nasilje, i to zabrinutost, strah i nesigurnost, što je uobičajen oblik ponašanja žrtava obiteljskog nasilja". Kazao je kako je iz njezina ponašanja već i sam zaključio da bi se tu moglo raditi i o začeću djeteta silovanjem. "Da je nismo odvukli na policiju, siguran sam da ona sama nikada ne bi prijavila nasilje", izjavio je na sudu pravnik iz zadarskog Obiteljskog centra.
Djetetov otac sud je nastojao uvjeriti kako su on i Ena i prije i nakon začeća djeteta bili u ljubavnoj vezi pa je kao dokaz priložio navodnu elektroničku prepisku između njih dvoje i fotografije za koje je tvrdio da mu ih je ona poslala e-mailom. Međutim, sudski vještak, inženjer Ratimir Komarica, pred sudom je izjavio da ocu s njezine e-mail adrese nisu poslane nikakve fotografije, a nije mogao potvrditi ni da su poruke koje je otac djeteta priložio sudu vjerodostojne.
- Upala sam u ralje sustava koji me osudio i prije dovršetka parničnog postupka o skrbništvu. Centar za socijalni rad u Zadru tretirao me kao sumanutu osobu koja konfabulira da je silovana, kojoj treba oduzeti dijete. Tvrdili su da mi je on partner ili suprug, iako sam ih uporno molila da ne koriste te izraze jer me to vrijeđa. Sedam godina su mi sudili, slali me na brojna vještačenja, a u veljači 2018. oduzeli su mi dijete i uništili i njega i mene. A onda je 28. rujna prošle godine Općinski sud u Zadru donio ovu oslobađajuću presudu u kojoj stoji da nema osnove za optužbu da sam lažno prijavila silovanje. Da je ova oslobađajuća presuda donesena ranije, da se suđenje za lažno prijavljivanje nije razvlačilo sedam godina, sigurna sam da se ne bi dogodilo da u veljači 2018. izgubim svoje dijete - kazala nam je Ena. Kaže da su oduzimanjem djeteta oboje - i ona i dijete - doživjeli strašan šok. - Dok je sin bio sa mnom, bio je živahno i svestrano dijete. Odlazio je u vrtić, na plivanje, šah, atletiku... Samo ga je trebalo slijediti. Sad kad ga vidim na susretima jednom tjedno, srce mi se slama. Ne mogu ga prepoznati, djeluje kao zombi, uspavano, posumnjala sam da mu nešto daju, tražila sam od Centra za socijalnu skrb da mu obave pretrage mokraće i krvi, ali nisu reagirali. Ovaj tjedan nisam ga uspjela vidjeti ni ta dva sata jer se centri za socijalnu skrb nisu uspjeli dogovoriti. I nikom ništa. Bespomoćna sam - kazala nam je Ena.