"Plodine" se žalile da im je Grad Zadar nezakonito naplatio reklamiranje, a Ustavni sud RH vratio slučaj na ponovno suđenje...

Trgovačko društvo Plodine d.d., Rijeka podnijelo je ustavnu tužbu na presudu Visokog upravnog suda RH kojom je odbijen njihov zahtjev za ocjenu zakonitosti Odluke o reklamiranju na području Grada Zadra.

U tužbi su naveli kako su tom presudom nezakonito kažnjavani za postavljanje natpisa još prije 10 godina, kada nije bilo niti potrebno tražiti odobrenje nadležnog tijela Grada Zadra za postavljanje natpisa, niti je bila propisana naknada Gradu Zadru za činjenicu postavljanja natpisa s imenom tvrtke na zgradu ili zemljište u vlastitom ili privatnom vlasništvu.

Kako su istaknuli, odluka o reklamiranju na području Grada Zadra donesena je 2010. godine, a reklame su postavljene 2004. godine, pa se Odluka zbog toga ne može primijeniti.

Ustavnoj tužbi priloženo je i sedam rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada Zadra kojima se odobrava postavljanje reklama, te određuje obveza plaćanja naknade u različitim mjesečnim odnosno godišnjim iznosima. Pritom su, kako su naveli, samo dva rješenja donesena prije izdanih obveznih prekršajnih naloga od 12. svibnja 2014. godine, od kojih se jedno odnosi na korištenje reklamnih panoa u vlasništvu Grada Zadra, dok se drugo rješenje odnosi na lokacije koje nisu obuhvaćene obveznim prekršajnim nalozima.

U tužbi su naveli kako im je presudom Visokog povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo vlasništva, načelo jednakosti svih pred zakonom, te poduzetnička i tržišna sloboda.

Dok je Visoki upravni sud RH u svojoj je presudi obrazložio kako u ovom slučaju jedinica lokalne samouprave nije povrijedila zakon, Ustavni sud RH je, međutim, utvrdio kako iz te presude ne proizlazi je li Upravni odjel za komunalne djelatnosti grada Zadra bio ovlašten izdavati obavezne prekršajne naloge za postavljanje reklama bez potrebnog odobrenja nadležnog tijela koje, bez iznimke za nekretnine u privatnom vlasništvu, sadrži i "iznos naknade u kunama po jednom metru četvornom površine istaknute reklamne poruke".

- S obzirom na to da se u pogledu tog dijela zahtjeva podnositelja Visoki upravni sud propustio očitovati, “Plodinama” je na taj način zbog nedostatka obrazloženja odluke Visokog upravnog suda povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Stoga je u tom dijelu ustavna tužba usvojena - naveli su u obrazloženju Ustavnog suda RH koji je zbog toga ukinuo presuda Visokog upravnog suda RH i pedmet vartio na ponovno suđenje.

U odgovoru na tužbu Grad Zadar je obrazložio kako je donošenjem Odluke o reklamiranju 2010. godine konačno uveden ‘red u prostoru‘, odnosno da nitko ne može postavljati reklamne poruke na području Grada Zadra bez odobrenja nadležnog tijela Grada Zadra. Obzirom da je odluka donesena tek 2010. moralo se, kako su naveli, regulirati ‘zatečeno stanje‘.

- Niti jednom korisniku reklamnih poruka nije po stupanju Odluke na snagu, ad hoc pisana prekršajna prijava. Svi su oni pozvani da podnesu zahtjev za ‘legalizaciju‘ već postavljenih reklamnih poruka. (...) Samo protiv onih korisnika reklamnih poruka koji su se ‘oglušili‘ na višekratna upozorenja su se počeli donositi obvezni prekršajni nalozi. Stupanjem na snagu Odluke o izmjeni Odluke o reklamiranju prekršaj nije počinjen danom postavljanja reklamne poruke, već je prekršaj počinjen ‘ne imanjem odobrenja‘ za postavljanje iste, odnosno počinitelj čini prekršaj propustom što nije ishodio odobrenje (bio dužan raditi) ..." - naveli su u obrazloženju.