Ako je u 21. stoljeću civilizacijski standard nekog naselja spoj na brzi i besplatni internet, energetska samoodrživost, reciklažna dvorišta, električne punionice i video nadzor na javnim površinama, zadarsko naselje Ploča na ulazu u grad iz smjera Zemunika još uvijek muku muči s osnovnim komunalnim potrebama ranog 20. stoljeća kao što su kanalizacija, asfaltirane prometnice, nogostupi, javna rasvjeta i zelene površine. Istini za volju, prije kojeg mjeseca dobili su spoj na internet i širi promjer glavnih vodovodnih cijevi, a pogled s Ploče (ili Ploča, kako kažu starosjedioci) na Zadar i Zadarski kanal uistinu vrijedi milijun dolara. Ali drugi komunalni sadržaji ne prate tempo suvremenih potreba stanovništva, iako stanovnici Ploče, njih nešto više od 1100, uredno plaćaju brojne komunalne doprinose i usluge iz kojih bi se trebalo financirati uređenje njihove četvrti.
Ploča se kao rubno zadarsko naselje formiralo početkom 19. stoljeća kada ga kao potentno poljoprivredno zemljište na obroncima iznad grada naseljavaju stare arbanaške obitelji Stipčević, Perović, Čurković, ali i Bulići, Marnike i drugi "koljenovići". Staro naselje danas predstavlja nekoliko sačuvanih izvornih kuća Stipčevića koje se sve više obnavljaju i pretvaraju u kuće za turističko iznajmljivanje, dok ostatak starosjedilačkih kuća sve više zarasta u korov.
Tijekom Drugog svjetskog rata, kada Zadar trpi strahovita razaranja od strane savezničkih bombardera, mnoge su zadarske obitelji s Poluotoka i Arbanasa privremeno migrirale na Ploču. Nakon rata stvari se polagano normaliziraju, a ozbiljniji razvoj Ploča doživljava tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kada se u u sklopu industrijalizacije u Zadar doseljava nova radna snaga iz zaleđa i Bukovice, među kojima su plemena Katuše, Šarići, Adžići, Kresovići, Mršići i ostali. Ploča je tako stasala i do danas ostala naselje obiteljskih kuća, napola završenih s uređenim fasadama, napola u vječnom stanju nedovršenosti.
Doseljeno stanovništvo razvija naselje nešto udaljenije od starosjedilačkog centra, a danas ih i fizički dijeli Benkovačka cesta, frekventna prometnica koja Zadar povezuje sa Zračnom lukom u Zemuniku. Cesta je izrazito opasna, no na njoj nema uspornika, niti dovoljno pješačkih prijelaza, pogotovo za najmlađe koji je svakodnevno prelaze do osnovne škole.
Centar Ploče predstavlja moderna crkva posvećena svetom Petru. Izgrađena je 1977. godine odmah na ulazu u naselje s Benkovačke ceste. Sve do prije dvije godine naselje nije imalo asfaltirane prometnice i javnu rasvjetu, no dolaskom mladih snaga na čelo Mjesnog odobra u vidu Hrvoja Šarića (HDZ), stvari su se počele kretati nabolje. Ploča danas broji oko 1200 duša, ima nekoliko stotina obiteljskih kuća, ali još uvijek nema vrtić. Prije 11 godina otvorena je zgrada područnog odjela Gradske knjižnice u kojoj se nalaze i prostorije Mjesnog odbora, dok je osnovna škola sa četiri prva razreda (područna škola OŠ Kruna Krstića u Arbanasima) smještena preko ceste, u novom dijelu naselja. Pred zadnje izbore Ploča je dobila novi sloj asfalta na dijelu glavne prometnice. Središnji "trg", zapravo raskrižje putova, obraslo je u draču, a betonskim kockama obložen nogostup je potpuno raskopan. Oko nekih kuća, pogotovo u starom dijelu naselja, još se uvijek drže životinje, uglavnom kokoši, ali smo čuli i magarca...
- Mi smo još uvijek naselje na crnim jamama. Kanalizaciju ćemo dobiti, prema planu, do 2022. godine. Vodu smo dobili u prvoj polovini 80-ih godina, a telefon sredinom 90-ih. Od javnih sadržaja imamo sportsko igralište ispred škole, jedan kafić, područnu knjižnicu i jednu trgovinu te aktivni klub malog nogometa – nabraja nam Hrvoje dok s njim i njegovim zamjenikom Emilom Perovićem pješke obilazimo kvart. Od ulaza u naselje do kraja asfalta prema trgovačkom centru Supernova, pa od groblja do škole i opet natrag do crkve preko puta koje je glavno mjesto društvenog života - jedni kafić. Društvo nam pravi zadarska arhitektica Nina Ninčević koja članovima Mjesnog odbora predlaže raznorazne aktivnosti koje bi Ploču i njene probleme učinili vidljivima te neosporni prostorni kapital naselja što bolje iskoristili za dobrobit lokalne zajednice. Kao što su primjerice bunkeri iz Drugog svjetskog rata.
Ploči su kao mjestu na granici između Italije i NDH talijanske okupacijske snage u amanet ostavili desetak velikih betonski bunkera koji su danas doslovno srasli s mjestom. Tijekom Domovinskog rata korišteni su kao skloništa, no samo su rijetki u novom vremenu dobili i novu funkciju. Nina u njima vidi potencijal koji Ploču izdvaja od ostalih gradskih kvartova ali i priliku za osmišljavanje urbane teme koja bi podigla socijalnu dinamiku cijelog naselja.
- Ploča se neosporno nalazi na jednom od najatraktivnijih gradskih predjela. Izmaknuta iz gradske vreve, s pogledom na Grad i Zadarski kanal, kao mirno i tiho mjesto, u blizini prometnica i trgovačkih središta, stvarno pruža određenu kvalitetu života. Kvaliteta lokacije je očito prepoznata što se vidi i po novim atraktivnim kućama koje se tu grade. S druge strane, Ploča je u procesu urbanizacije, dominira neka mješavina sela i grada. Prostorno je još uvijek sačuvana i nije preizgrađena. Socijalna interakcija je dobra, jer svatko ima dovoljno prostora za odvojen život, ali opet nedostaju neke temeljne stvari kao što je taj dječji vrtić. Potrebno je uvesti komunalni red, urediti malo okoliš, potaknuti ljude da uređuju svoje okućnice i fasade, a to se može jedino zajedničkom akcijom cijelog naselja. Ploča ima velike mogućnosti koje su još uvijek neiskorištene – ističe arhitektica.
Tijekom jutra, kada smo obišli Ploču, u naselju su uglavnom bili stariji mještani. Nisu baš bili raspoloženi za komentiranje života na Ploči. Ne žele se, kažu, nekome zamjeriti, premda klimaju glavom na naše tvrdnje što sve u naselju nedostaje.
- Ploča nije nikad urbanistički promišljana, čak nema ni svoj prostorni plan. Da bi Ploča iz spavaonice prešla u aktivan gradski kvart potrebni su joj društveni sadržaji poput vrtića i male tržnice. Naselje ovako ostaje nedorečeno i nedovršeno, između sela i grada, iako se radi o mjestu koje bi u nekim drugim urbanističkim i društvenim okolnostima moglo biti atraktivna rezidencijalna četvrt Zadra – zaključuje Nina Ninčević.
Mladenko Stipčević (68), umirovljenik
- Meni kao penzioneru život na Ploči odgovara. Bavim se poljoprivrednom i imam nešto domaćih životinja. Problem je što mjesto nema dječji vrtić i kanalizaciju, a telefon, struju i asfalt smo, bogu fala, dobili. Za nikakve pare ne bih htio živjeti u gradu. Ovdje je tiho, nema velikog prometa, ovdje imam svoj mir.
Emil Perović (45), potpredsjednik MO Ploča
- Spadam u starosjedioce i svjestan sam svih prednosti, ali i slabosti Ploče. Vjerujem da ćemo u idućem četverogodišnjem mandatu uspjeti riješiti da asfalt i javna rasvjeta dođu do svake kuće. U fokusu nam je otvaranje dječjeg vrtića i proširenje područne škole za još dva odjeljenja. Prije ljeta su nam stavili šire vodovodne cijevi, a uskoro bi trebali i proširiti groblje. Na Ploči se živi mirno i kvalitetno, ali uvijek ima toga što može biti bolje.
OCJENE
Komunalni red 3
Fasade 2,5
Zelenilo 3
Opći dojam 2,5
Prosječna cijena zemljišta – od 70 eura/m2
