U petak, 3. ožujka, u 12 sati, u zadarskoj Gradskoj loži otvara se izložba Slobodne Dalmacije "80 godina u objektivu". U arhivu najdugovječnijeg dnevnog lista u Hrvatskoj desetljećima su se nakupljala remek-djela domaćih majstora, a ova izložba, koja je svoju turneju po Hrvatskoj započela prošloga tjedna u Zagrebu, savršen je hommage osam desetljeća dugoj tradicija najjačeg i najpouzdanijeg regionalnog medija.
Slobodna Dalmacija u životu Zadra prisutna je gotovo od samih početaka. Prvi dopisnik iz Zadra bio je Jerolim Čogelja koji je svoje izvještaje objavljivao još 1949. godine. Kroničari bilježe kako je u utorak, 24. lipnja 1985. godine, po prvi put izašla kronika Zadra na cijeloj stranici. Tog dana Slobodna je počela s redovitim praćenjem zbivanja na području Zadra te Biograda, Benkovca i Obrovca na posebnoj stranici.
"Nastojat ćemo da nam ovim prostorima pružimo radnim ljudima i građanima što širu lepezu novinskog izraza, da im prenesemo pravovremenu i točnu informaciju, da na ovim prostorima nađu i ostale oblike novinskog jezika, jednom rječju da novinski medij još smislenije i odgovornije stavimo funkciju koja mu je namijenjena- zapisano je toga dana u novini.
Osamdeset godina Slobodne Dalmacije u puno slika i malo riječi, kako donosi ova izložba, obrnut je proces od dnevnih novina kakve su desetljećima zamišljane i nastajale kod nas i u svijetu. Uvijek je bilo puno više riječi, a puno manje fotografija. Tome je pridonosila i potreba ljudi da više čitaju, a manje gledaju. Ta se klackalica odavno prevrnula i danas je sasvim drukčije: više volimo gledati nego čitati. Na sreću fotografija, koje u doba vizualnih generacija suvereno vladaju svijetom informacija.
Izbor iz golemog arhiva Slobodne Dalmacije ispravlja nepravdu koja se fotoreporterima i njihovoj analognoj djeci i digitalnom pomlatku nanosila dugo vremena: tehničke mogućnosti tiska ograničavale su veličinu i kvalitetu fotografija.
Premda se štampa i fotografija u ranim godinama novinarstva nisu ljubile, u arhivu "Slobodne" nakupljala su se prava remek-djela domaćih majstora.
Tko bi u to vrijeme pomislio kako će prizori "prepečenih" ribara i znojnih radnika, prašnjavih rudara i naboranih pastirica, poštara, škovacina i kupravendi ikad krasiti ugledne galerije?
U svoje vrijeme zabilježeni komunalni radovi i veliki infrastrukturni projekti koji su trebali poslužiti tek kao ilustracija informacija s jednodnevnim rokom trajanja, danas postaju prizori vrijedni divljenja. Portreti mladih umjetnika, skokovi sportaša neizvjesne budućnosti, nezainteresirani političari i svakojaka lica sasvim nevažnih prolaznika snimljenih metodom skrivene kamere, u fermentacijskom procesu u kakvom zaboravljenom registratoru, sada se kače na zidove.
Neizbježni kadrovi rata, u kakvom je uostalom "Slobodnina" iskra i zapaljena, prirodnih nepogoda i katastrofa izazvanih faktorom zvan "čovjek", koje smo u danima nastanka listali s grozom, postaju povijesne bilješke koje se pažljivo čuvaju. Fotografije, poput ovih, pretvaraju se iz dnevnih, potrošnih ilustracija u povijesne kapsule kroz koje virimo očima nekih starih majstora i njihovih nasljednika.
Meštara fotografije koji umiju zabilježiti najumješniju od svih umjetnosti, život onakav kakav jest. Ova je izložba sjajna prilika da se na to podsjetimo.