Srijeda je ujutro. Živa na termometru pokazuje -4 stupnja, a stvarni osjećaj je još u debljem minusu. Ljudi se žale na hladnoću i pola su ormara stavili na sebe kako bi se zaštitili. Kad je nama tako hladno, uz grijanje, kape, šalove i rukavice, kako je onima koji nemaju ništa od toga. Ni kuće, ni hrane.
Put nas je tako odveo u zadarski azil na Žmirićima gdje su jutarnje temeprature još niže nego u samom gradu. A tamo se nalazi nekoliko stotina napuštenih životinja o kojima brine samo dobra ljudska ruka.
Ulazimo kroz šumom zatvoren puteljak, a radostan lavež pasa dopire sa svih strana. Mali i veliki, bijeli i crni. Svi se vesele našem dolasku. Možda zato i što su namirisiali vreću hrane koju smo im donijeli. Odmah na ulazu vrijedni volonteri nas upozoravaju da pazimo gdje hodamo jer je led prekrio cijeli azil...
- Evo, od sedam sati čekićima lomimo led po putu. Trenutno nas je samo troje pa to sporije ide. Voda u psećim zdjelicama se smrznula tako da nam je prvi zadatak razbiti ga kako bi im mogli uliti svježu vodu. Od ponedjeljka se svako jutro borimo s ledom, govori nam Marijana Mustać, voditeljica azila, i sama do glave zabundana u toplu zimsku odjeću.
Unatoč niskim temperaturama, hladnoći, ranojutarnjem satu, atmosfera u azilu je vesela. Psi su uglavnom u kavezima, međusobno se "svađaju" ili igraju, samo su rijetki na lancu. Oni koji imaju više godina "staža", upozorava nas Marijana. Kad se približimo kavezu, guraju njuškice nadajući se da će dobiti malo ljudske pažnje. Objektiv fotoaparata svima je zanimljiv. Zabavno im je kad ih netko tako snima...
- U azilu se trenutno nalazi oko 300-tinjak napuštenih pasa. Nikad nije lako, a najgore je bilo nakon poplave prošlog rujna. Tada je u azilu bilo najviše pasa. Veliki nam je problem što se voda u tankovima po ovim temperaturama ledi pa smo ih morali isprazniti i zaštititi krpama – govori Marijana dok ulijeva vodu i hranu u pseće posude. No je li to dovoljno da se spase ove napuštene životinje?
- Zadrani su stvarno pokazali da imaju veliko srce. Svaki dan nam donose stare deke, jakete i pokrivače. Sve što smo mogli napravili smo kako bi pse zaštitili od hladnoće. Sada nam je najpotrebnija hrana koja brzo nestane. Ipak 300 pasa je velika brojka... kaže voditeljica azila, dodajući kako volonteri na ovim niskim temperaturama imaju uhodanu rutinu obilaska pasa. Prvo se razbija led u zdjelicama i kavezima. Nakon toga na red stiže voda i hrana, a onda čišćenje kaveza od izmeta.
Obilazeći azil, teško je ne primijetiti bijelog starijeg mješanca koji sa zadrškom, pomalo sumnjičavo, ide za nama. Sramežljivo promatra i njuši oko nas...
- To je naš Fantom – kaže voditeljica Mustać.
- Zašto je on jedini izvan kaveza?
- On je član naše male zajednice od 2006. godine i najduže je od svih ovdje. Svako jutro nam pravi društvo, obilazi cijeli azil i javlja se svima, a zbog najdužeg staža ima male privilegije, kroz smijeh priznaje Mustać dodajući kako je najstariji stanovnik azila Rambo, 14-godišnji njemački ovčar.
Svi psi u azilu su sterilizirani i kastrirani, ističe Mustać dodajući kako se situacija oko udomljavanja u zadnjih 14 godina otkako postoje značajno promijenila.
- Primjetili smo kako sve veći broj ljudi dolazi kod nas i udomljava pse što je jako pozitivno. Nažalost, broj pasa u azilu se ne smanjuje, jer ih još uvijek više dolazi nego što odlaze na udomljavanje. Kažemo da imamo sreće ako se u azilu brojka pasa spusti na 270, govori Mustać.
Rea, Luna, Dona, Rambo, samo su neka od imena četveronožnih ljubimaca, a Mustać priznaje kako su znali i na internetu tražiti nova pseća imena jer su inspiraciju davno izgubili.
Za pse u azilu se trenutno brinu četri volonterke, a nedavno im se pridužio još jedan član.
- Nezaposlen sam i trenutno imam puno slobodnog vremena. Želio sam negdje volontirati, kako ne bih svaki dan spavao do 10 sati, a kada sam čuo za azil, dvojbe nije bilo. Svako jutro sam ovdje u 7 i radim do 13 sati, bez obzira na vremenske uvjete, a kada vidim sve njih na okupu ništa mi nije teško, priznaje nam mladić koji je htio ostati anoniman.
Volonteri zadarskog azila se nadaju da ovakve hladnoće neće još dugo potrajati te da će napokon dočekati toplija jutra.
- Nažalost nam je najveći broj pasa na otvorenom, ali se trudimo svim silama kako bi što manje osjetili ovaj minus. Samo oni najmanji i najslabiji nalaze se u posebnoj kućici koja se grije jer oni jednostavno vanka ovo ne bi preživjeli. Nedostaje nam hrane jer je ipak to brojka od 300-tinjak pasa koje treba nahraniti, a pri kraju smo i s plinskim bocama koje koristimo za grijanje. Svaka donacija u ovim hladnim vremenima nam puno znači, kaže voditeljica Mustać koja se zajedno sa svojim timom o psima brine 24 sata dnevno, 365 dana u godini.
Fantom, koji nas je ispratio do izlaska, to najbolje zna.
Hoće li napuštene životinje napokon dobiti humanije uvjete?
Grad Zadar je u više navrata pokretao inicijative za preseljenjem azila sa Žmirića. Čak su bili izrađeni i neki projekti, pripremale su se parcele na Bokanjcu, spominjali su se i privatni investitori, ali od toga na kraju nije ispalo ništa. Zadarski azil je i dalje u jako lošem stanju, a životinje ovise isključivo o dobroj volji nekolicine volontera i donacijama građana. Hoće li nova gradska uprava s gradonačelnikom Dukićem smoći volje i znanja da konačno riješi ovaj veliki komunalni problem u skladu s vrijednostima društva 21. stoljeća?
Evo kako pomoći azilu za pse..
Svi koji žele ovih hladnih dana pomoći zadarskom azilo mogu to napraviti na sljedeći način: Nedostaje im hrane, vode u plastičnim bocama, deka i pokrivača, plinske boce za grijanje prostora za najmlađe životinje. Volonteri su u azilu svakog dana od 7 do 17 sati, najaviti se možete preko facebook stranice azila ili na broj 091/574 9910 (voditeljica Marijana Mustać)