Irena Hrstić nova je ministrica zdravstva u Vladi Republike Hrvatske. Da je mogla birati trenutak u kojemu će preuzeti ovu dužnost, to zasigurno ne bi bio ovaj: resor potresa jedna od najsramnijih korupcijskih afera u povijesti hrvatskog zdravstva, ali i politike uopće, u kojoj je jedan od glavnih aktera Vili Beroš, bivši ministar i čovjek kojemu je do jučer bila desna ruka.
I bez tog tereta, tajmnig je u najmanju ruku izazovan. Njezin prethodnik lani je krenuo u veliku reformu sustava na razinama, od primarnog do bolničkog, ali i u obračun s curenjem novca iz zdravstvenog proračuna u koji se svaki godine upumpava ogromna količina novaca, a dugovi svejedno rastu.
Za to je dobio rekordan proračun, otvorene ruke i dovoljno političke podrške kako bi neke kronične bolesti, poput dugovanja veledrogerijama ili sustava javne nabave, konačno doveo do točke transparenosti i donekle normalnog poslovanja. Koliko je priča o zaustavljanju rasipanja javnog novca u zdravstvu uspješno završila, najbolje svjedoči slika Vilija Beroša ispred Remetinca, s lisicama na rukama koje je sakrio ispod jakne.
Kako god se okrene, u koji god dio sustava da uprete prstom, jedno je sigurno: zdravstvo nam je puno raznih bolesti. Pitanje je samo može li Irena Hrstić za njih naći lijeka.
1. PRIMARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA
Iako s razlogom nosi naziv primarna, na prste jedne ruke dali bi se nabrojiti ministri zdravstva kojima nije bila zadnja rupa na svirali. U svakoj normalnoj zemlji primarna zdravstena zaštita trebala bi biti temelj zdravstvenog sustava koji obuhvaća najveći broj pružatelja zdravstvene zaštite, najveći broj djelatnosti i najveći broj zdravstvenih usluga.
Ili, ako hoćete jednostavnije rečeno, liječnici obiteljske medicine, ginekolozi, pedijatri i stomatolozi svakom su pacijentu prva crta bojišnice zdravstvenog sustava.
Umjesto toga, u Hrvatskoj imamo kadrovski potpuno devastiran sustav, logičan slijed zdravstvene politike koja namjerno nije ulagala u ljudske potencijale.
U sustavu obiteljske medicine u Hrvatskoj trenutačno nedostaje 270 liječnika.
U razdoblju od idućih pet godina ostat ćemo bez čak 40 posto liječnika obiteljske medicine.
Oni koji su ostali u sustavu ne mogu koristiti zakonsku mogućnost godišnjeg odmora, ne mogu ići na bolovanje niti se usavršavati poput svih drugih djelatnika jer ih nema tko zamijeniti.
Ukratko, došli smo do točke u kojoj su se problemi liječnika pretvorili u probleme pacijenata, ali dobra je vijest da rješenja postoje i da znamo koja su:
1. povećajte im plaće za usluge koje obavljaju,
2. smanjite normative i besmisleni adminitrativni posao kojim su zatrpani.
Jednom kad se netko ozbiljno i sustavno udostoji pozabaviti reformom primarne zdrastvene zaštite, i druga vječna boljka sustava, liste čekanja, bit će puno lakše rješiva nego sada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....