Trebalo je voziti dobrih kilometar od glavne ceste preko bijelog puta da bi se došlo do ilegalne farme pasa "skrivene" u Smokoviću pokraj Zadra. Na prvu je skroz neprimjetna. Da nije jedan pas zalajao kad je čuo zvuk automobilskog motora, a za njim i drugi, s makadama je ne bismo primijetili.
Farma je to Josipa Živkovića, kod kojega je zadarska policija u srijedu pronašla vrećicu sa 72,2 grama kokaina. Nije mu to bilo prvi put. U rujnu 2019. "pao" je s više od kilogram kokaina, i zbog toga je odslužio godinu dana zatvora. Druga godina bila mu je uvjetna s rokom kušnje na pet godina. Na slobodu je izišao u rujnu prošle godine i sad je prekršio uvjetnu kaznu.
Nakon novog uhićenja policija je pretražila Živkovićevo imanje u Smokoviću, gdje su zatekli desetke pasa. Kad je policija na nekima vidjela tragove ugriza, ožiljke i rane, posumnjali su da je Živković pse uzgajao i koristio za borbe.
Znate li za farmu pasa u Smokoviću?, pitamo gospođu čija se kuća nalazi uz makadamski put tog malog mjesta u općini Zemunik Donji.
– Znam za njih, a i čitala sam na internetu o tome. Al lako za njih. Ima tu iznad moje kuće jedan šta svoje životinje pušta da okolo odaju, a nisu mu ti psi nimalo maleni. Čovik se uplaši...
Lajanje, kaže, nekada zna čuti kad ga vjetar donese, ali to je daleko, gore skroz u brdu...
Ima gospođa pravo. Farma je usred ničega. Uokolo nje nitko ne živi. Na zemljištu su dva manja objekta, jedan na vrhu brda, a drugi u podnožju. U krugu od petsto metara, možda i više, nema nijedne kuće. Samo masiv Velebita ispred nas. Cijelo zemljište ograđeno je žicom nešto višom od metra, a kapije nema. Unutar žice podignuta je mrežasta ograda koja okružuje pseće boksove.
Tu je farma pitbulova, staforda i njihovih mješanaca, a s vrha brda sve nadgleda gazda, šarplaninac, i naš mu posjet nije nimalo sjeo. Propeo se na stražnje noge i krenuo prema naprijed, ali lanac ga je brzo vratio natrag. Uzbunio je ostatak čopora, svi su odmah zauzeli obrambeni stav praćen bijesnim lajanjem.
Na nekim se psima na licu i tijelu vide tragovi borbe, a neki izgledaju sasvim pristojno, zdravo i bez ožiljka.
U četiri staze raspoređene su 23 kućice podignute od cementnih blokova, nijedna nije veća od četvornog metra. Čisto je, ne smrdi. Ispred svake kućice krug je promjera malo većeg od dva metra koji je ili betoniran ili nasut pijeskom. A na njima psi, svezani debelim lancem kraćim od dva metra. Nemaju puno prostora, a ni mogućnosti za kretanje. Mogu "komunicirati" sa psećom braćom lijevo i desno od sebe. I to je sve. S drugog kraja imanja čuju se i kokoši...
Živi li tu netko? – pitamo starijeg čovjeka u prolazu.
– Znam čije je to, ali ne žive oni tu. Oni su u gradu. Vidim ih s vremena na vrijeme kada šetam ovim putem. Zašto ste tu zalutali?
Mi smo novinari...
– Aaa, čitao sam o tome.... Svi u selu znaju da on ima pse, ali malo tko je znao da se bavi drogom... – kaže pa se sjeti:
– Nekidan je tu bila policija i inspekcija. Ima tu nešto domaćih životinja, ali te pase drže već neko vrime. On je to ziđa, nije to od jučer tu. Ima ih je i prije nego su ga prvi put uhvatili – govori nam.
Ne želi otkriti ime da ga netko kasnije proziva zbog toga.
– To su radni psi. On ih uzgaja pa prodaje. Bit će ima još koje leglo. Dođe tu pa ih hrani. Brine se o njima. Ne znam što mu je to trebalo – kaže očito misleći na kokain.
– Njegova familija normalno žive. Nije da nemaju, nije ni da imaju previše, nego ono, normalno. Nisu u oskudici. Nije mu se tribalo u to petljat. Pa prošle godine je iz zatvora izaša – sliježe ramenima i gleda nas u čudu.
– Ko zna kome se on zamjerio, jer ako si u tom "poslu", moraš se nekome zamjeriti, svi su oni konkurencija. Teško se iz toga izvuć, teško i nikako. Bolje bi mu bilo da je u zatvoru cilo vrime, od tamo barem ništa ne može napravit – govori pa zastane.
U toj pauzi, usred ničega, nastupi tišina. Odjednom nestade svaki lavež. Samo tišina i cvrkut ptica. Valjda su se navikli na nas, vidjeli su da smo bezopasni i da im ne želimo nikakvo zlo.
– Vi tim dilerima ne možete ništa reć, jer ako im kažete da se ostave toga, oni će reć da bi se netko drugi bavio s tim kad oni ne bi. Pa je onda bolje da su oni u tome nego netko drugi. To je loše. Ne valja se tim bavit – upozorava nas na odlasku, put Murvice Gornje, naš prosijedi sugovornik.
Ilegalno uzgajanje pasa u nadležnosti je Veterinarske inspekcije, koja je obišla Živkovićevu farmu u suradnji s pripadnicima MUP-a, PU zadarske i sa sudskim vještakom.
– Utvrđeno je da većina zatečenih pasa nije označena propisanom identifikacijskom oznakom te niti jedan zatečeni pas nije u propisanom roku cijepljen protiv bjesnoće, na temelju čega je protiv vlasnika pasa podnesen optužni prijedlog Prekršajnom odjelu Općinskog suda u Zadru – istaknuli su državni inspektori, dodajući kako su pojedini psi u trenutku nadzora zatečeni u vidljivo zanemarenom stanju.
– Očekujemo nalaz i izvješće ovlaštenog sudskog vještaka na temelju kojeg će Veterinarska inspekcija Državnog inspektorata odlučiti o daljnjem tijeku vođenja postupka protiv vlasnika pasa – dodali su.
Gdje će završiti dvadesetak pasa? Hoće li biti oduzeti vlasniku ili će ostati na posjedu, znat će se nakon završetka istražnih radnji. Moguće je da će biti smješteni u najbliži azil, jer u zadarskom navodno nema mjesta, a moguće je i da budu udomljeni.
Samo da ne završe u borbi...
