Ustavni sud RH pod predsjedanjem v.r. Ingrid Antičević Marinović ukinuo je presudu Županijskog suda u Zadru i vratio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje slučaj bivšeg šefa HRT-a Siniše Kovačića koji je tužio tjednik ‘Novosti‘ zbog autorskog članka novinara Igora Lasića ‘Tako to čine štetočine‘.
Kovačić je 2021. godine podnio ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u Zadru kojom je odbijena njegova tužba za isplatom naknade zbog povrede prava osobnosti objavom članka u tjedniku ‘Novosti‘ nakladnika Srpskog narodnog vijeća, što je ranije odlučio Općinski građanski sud u Zagrebu.
U tužbi je naveo kako mu je tim presudama povrijeđeno ustavno pravo prema kojem se jamči pravo na ispravak svakom kome je javnom viješću povrijeđeno ustavom i zakonom utvrđeno pravo. Osim toga naveo je u tužbi kako je time povrijeđena i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života.
Riječ je o autorskom članku novinara Igora Lasića ‘Tako to čine štetočine‘ objavljenom 28. listopada 2016. u tiskanom izdanju tjednika Novosti, te 31. listopada 2016. na mrežnom portalu Novosti. U članku se govori o radu Hrvatske radiotelevizije, te sadrži tvrdnje: da se poslovanje provodi traljavo i mimo zakona; da povlašteni vanjski suradnici bilježe neviđenu ekstra zaradu; da je Siniša Kovačić lijepo i jasno rekao, kad je bio preuzeo dužnost, da će raditi što god hoće. I evo radi, i evo kako to izgleda.
Navodi se raspad na svim nivoima; da je grupa vanjskih proizvođača programa dobila goleme ugovore; da se spominje sada i 50 milijuna kuna za vanjske pa ispada kako su te dvije paralelne operacije o kojima se govori prilično logične; njima je politički opravdano, a novca koliko je srcu drago; da je utvrđeno da su svi ugovori - za približno 200 milijuna kuna - sklopljeni prije završetka roka koji se navodi u javnom pozivu, drugim riječima, da su dogovoreni ranije, a natječaj je bio kulisa; da nisu bili potpisani ugovori za neke vanjske suradnje koje su već otišle u program, navodno zbog puke organizacijske aljkavosti; da je posrijedi kazneno djelo jer tu nema legalnog načina da se isplati dotični suradnik; da, ne samo da potroše strahovit javni novac radi privatnih razloga, nego još prouzroče i kataklizmičko urušavanje medijskih znanja u toj kući.
Oba suda, i zagrebački i zadarski, u postupku su utvrdili kako su sporni sadržaji iznijeti u zakonom dopuštenom cilju. Kako je jedan od tih ciljeva ‘postojanje opravdanog zanimanja javnosti‘, naveli su kako je ‘bjelodano postojalo zanimanje gotovo cijele javnosti o tome na što i kako se troši javni novac prikupljen od RTV pristojbe‘.
Naveli su kako je riječ o javno objavljenim informacijama (izvješće interne revizije HRT-a) koje su i prije sporne objave iznesene u medijima, a koje autor članka ne prenosi nego iznova problematizira kroz razgovor sa svojim izvorima te na temelju svega utvrđenog iznosi i svoj sud.
O sadržaju izvještaja interne revizije detaljno je iskazivao svjedok Miroslav Grgić koji je naveo da je upravo Nadzorni odbor dao nalog internoj reviziji, koja je tijelo HRT-a, da prikupi sve sklopljene ugovore s neovisnim proizvođačima jer su htjeli provjeriti napise o tome da se ugovori sklapaju prije isteka roka, a to je razdoblje obuhvatilo i vrijeme Gorana Radmana i Siniše Kovačića.
Svoje je izvješće, na temelju izvještaja interne revizije Nadzorni odbor sastavio je u svibnju 2017. Iste je godine Nadzorni odbor smijenjen, a izvještaj nije prihvaćen od strane Sabora sa obrazloženjem da se radi o izvještaju smijenjenog Nadzornog odbora.
Obrazloženo je kako je istraživački novinar Igor Lasić svakako postupao u dobroj vjeri polazeći od vlastitih iskustava, odnosno spoznaja kao vanjski suradnik radeći na Drugom programu Hrvatskog radija i vodeći emisiju o medijima 2012. i 2013. imajući saznanja sa načinom funkcioniranja i sa situacijom HRT-a koristeći i insajdere, ali i podatke interne revizije te akte Nadzornog odbora. O tome je vjerno iskazivao svjedok Miroslav Grgić koji je u svom iskazu opisao rad Nadzornog odbora HRT-a čiji je bio član 2016. goodine. Naveo je da je Nadzorni odbor državnom odvjetniku dostavio izvješće o provedbi nadzora zakonitosti rada i poslovanja za 2016. jer su izvješća interne revizije ukazivala na stvari koje bi mogle biti od interesa za državnog odvjetnika i procijeni treba li postupati li ne.
Interna revizija se odnosila na izvješća o nabavi audiovizualnih djela od neovisnih proizvođača te sklapanja izvansudskih nagodbi sa zaposlenicima HRT-a, poslovnim partnerima, dok je državna revizija sastavila izvješće o učinkovitosti javne nabave na HRT-u.
Igor Lasić, novinar i autor spornog članka u svom iskazu je istaknuo da je pisao o HRT-u jer je HRT najjača TV, najutjecajniji i najmoćniji medij i ima najviše programa. Kao vanjski suradnik HRT-a radeći na Drugom programu Hrvatskog radija i vodeći emisiju o medijima 2012. i 2013. godine imao je saznanja i upoznat je sa načinom funkcioniranja i sa situacijom HRT-
Kovačić ja na sudu iskazao da je bio v.d. ravnatelja HRT-a 4. 3. 2016. do 30. 9. 2016. nakon čega je ostao raditi na HRT-a do 31.1.2017. kada je radni odnos prestao sporazumno. Od 1.2.2017. godine zaposlen je kao glavni urednik Hrvatske katoličke mreže. Za članak je saznao 28.10.2016. kad je objavljen u tiskanom izdanju i to sa više strana. Najprije ga je o članku obavijestila supruga, a potom djelatnici HRT-a. Pitali su ga je li stvarno štetočina, upućivali mu neke sumnjičave poglede. Kada je pročitao članak ostao je zaprepašten količinom klevete i uvrede. Smatra da je isključiva namjera sadržaja teksta bila da ga se povrijedi. Najviše ga je povrijedilo što nema ozbiljnog službenog izvora informacije, što potvrđuje namjeru da ga se tekstom htjelo diskreditirati.
Po ocjeni Županijskog suda u Zadru u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka. Navodi se kako je sud prvog stupnja cijenio iskaze svih svjedoka pa i Sanje Ivančin, v.d. ravnateljice produkcije HRT-a od ožujka 2016. do listopada 2016. i Nele Gudelj tada v.d. rukovoditeljice ljudskih potencijala HRT-a koje su tvrdile, svaka za svoj sektor, da nikakvih nepravilnosti u radu HRT-a nije bilo za vrijeme mandata tužitelja, pored činjenice postojanja negativnog izvještaja interne revizije te izražene sumnje na korupciju. S tim je izvješćem bio upoznat i Kovačić, kao i autor spornog članka koji izričito izjavljuje da je na uvidu imao javno dostupne dijelove izvještaja interne revizije.
Navodi se kako je moguće je da je tuženik u naslovu i pretjerao upotrijebivši izraz ‘štetočine‘, no obrazlaže se kako se u slobodnim javnim raspravama o radu službi u javnom interesu uvijek se mogu potkrasti i pretjerivanja, posebno u naslovu radi privlačenja pozornosti čitatelja. U konkretnom se slučaju htjelo ukazati na neprihvatljivo vođenje javnog nacionalnog medijskog mastodonta, što nije potrebno sankcionirati odštetnom odgovornošću jer bi to svakako ograničavalo javnu raspravu u smislu konvencijskog prava još od Rezolucije Savjeta Europe.