Prošlo je 13 godina od stravičnog zločina u kojemu je Luka Pezelj iz Donjeg Doca ubio 21-ogodišnju triljsku studenticu Kristinu Šušnjara. Taj zločin ostao je usječen u kolektivnu memoriju Triljana kao da se dogodio jučer.
Svake godine 5. siječnja, na dan kada je Kristina posljednji put viđena živa, u organizaciji Župnog ureda Sv. Mihovila obnavlja se sjećanje na mučeničku smrt ove djevojke. Na grob koji je posljednje počivalište njenih posmrtnih ostataka polaže se cvijeće i zapale svijeće te se moli za Kristinu, ali i sve žrtve nasilja.
Svih ovih godina, od sahrane Kristininih posmrtnih ostataka do danas, molitvu za Kristinu i svetu misu zadušnicu u triljskoj župnoj crkvi predvodi don Stipe Ljubas, župnik i dekan Cetinskog dekanata. Na isti je način, unatoč pandemiji koronavirusa, obilježena i 13. obljetnica Kristinine smrti.
- Za nas je Kristina mučenica. Ona je primjer čistoće i žrtve za djevojačko dostojanstvo i kao takvu uvijek ćemo je častiti uvjereni da i kod nebeskog Oca ima istaknuto mjesto – kaže don Stipe Ljubas.
Kristina Šušnjara treća je žrtva u stravičnom nizu monstruoznih ubojstava četiriju djevojaka na području srednje Dalmacije. Taj niz počeo je 21. siječnja 2002. godine ubojstvom Mirjane Jerković, 24-ogodišnje tajnice u agenciji za promet nekretnina M-Kontakt trade u Splitu, kojoj je još uvijek javnosti nepoznati zločinac ili više njih život oduzeo na njenom radnom mjestu.
Nepunih mjesec i po dana poslije, u noći na 3. ožujka 2002. godine, dok se pješice vraćala s koncerta kući, nestala je 16-ogodišnja Anđela Bešlić, učenica sinjske srednje škole.
Poslije potrage duže od mjesec dana, kroz koju se policija iskazala u potpunoj aljkavosti i gdje su pokazali nakanu ušutkati osobu koja je posljednja vidjela Anđelu prije nestanka, posmrtne ostatke ove djevojke, za koju je utvrđeno da je ubijena, otkrio je slučajni prolaznik iz Suhača dok je šetao svoje pse na lokalitetu zvanom Vidovo, koje je u predhodnoj policijskoj pretrazi bilo pročešljano.
Za koji dan u policiju se s priznanjem da je ubio Anđelu Bešlić predao Ivan Bulj iz Suhača, u to vrijeme direktor Radio Sinja. Bulj je na izdržavanju zatvorske kazne od 22 godine.
Niz je završen smrću 18-ogodišnje Drnišanke Antonije Bilić. Ta srednjoškolka koja se iz obiteljske kuće uputila u Split posljednji put viđena je na čikolskom mostu 7. lipnja 2011. godine gdje stopira. Zla kob je htjela da sjedne u kamion Dragana Paravinje, već osuđivanog kriminalca, koji je poslije duge policijske potrage i pronalaska Antonijinih posmrtnih ostataka priznao da ju je ubio jer je odbila seks.
Paravinji je sud u dva navrata presudio po 40 godina zatvora, ali mu je Vrhovni sud kaznu prepolovio. Toga 5. siječnja 2008. godine u kasnim poslijepodnevnim satima Kristina Šušnjara krenula je iz Trilja na dogovoreni susret s prijateljicom u Sinju. U alkarski grad nikada nije stigla.
Dok je prelazila most preko rijeke Cetine nestala je kao da je u zemlju propala. Sutradan ujutro zabrinuti roditelji, otac Ivan i majka Ankica, prijavili su Kristinin nestanak. Odmah je pokrenuta široka potraga u kojoj su sudjelovali vatrogasci, HGSS i veliki broj mještana, ali bez rezultata.
Potraga je prekinuta poslije tri dana, nakon poziva jednog umirovljenika koji je, gotovo istovjetno kao pri pronalasku posmrtnih ostataka Anđele Bešlić, šetajući svoga psa u Donjem Docu kod zaseoka Smaijići pronašao tijelo nepoznate djevojke. Nalaznik je u prvi mah, kada je vidio tijelo, pomislio da se radi o lutki. Uzeo je kamenčić i pogodio njime u djevojčino bedro. Kako nije čuo zvuk udarca, što bi se u slučaju da je bila plastična lutka sigurno dogodilo, umirovljenik je zaključio da se ne radi o lutki.
Ubrzo poslije njegova poziva na lice mjesta stigli su istražitelji koji zbog težine ozljeda na posmrtnim ostacima nisu mogli ustvrditi da se radi o tijelu Kristine Šušnjara. Tek je poslije obavljene obdukcije patolog potvrdio da je pronađeno nago tijelo nestala djevojka.
Obitelj stradale djevojke i cijeli triljski i cetinski kraj ostao je zatečen i obavijen tugom. Sve se učestalije spominjao automobil zelene boje s posebnim felgama. Dok su se pokušavale sakupiti korisne informacije dan poslije pronalaska mrtvog tijela u policiju je u pratnji brata došao Luka Pezelj s tvrdnjom da je smrt Kristine Šušnjara koju je povezao svojim automobilom bila nesretni slučaj.
Iskusni inspektori odmah su zaključili da je ta njegova tvrnja lažna, a što su im svjedočile ozljede na tijelu djevojke. Pritisnut dokazima ubojica je na kraju priznao što se stvarno dogodilo. Pošto je primio u automobil autostoperku Kristinu umjesto prema Sinju Pezelj je krenuo prema Bisku govoreći joj da na trenutak treba do kuće, a onda u Sinj.
Nakon što je djevojka maknula njegovu ruku sa svoga koljena Pezelj je nasrnuo na žrtvu koja se pred naletom zvijeri u ljudskom obliku pokušala obraniti. Na to je Pezelj iz pretinca izvadio francusku ključ i njime izudarao Kristinu po glavi da bi je, kako je rekao, smirio. Kada je vidio da ju je ubio s djevojke je skinuo odjeću, koju je kasnije spalio, a njeno tijelo odložio u provaliju pored ceste prekrivajući ga s nekoliko otkidanih grančica.
Za ovaj zločin Luka Pezelj osuđen je na 31 godinu zatvora.
Anđela Bešlić, Kristina Šušnjara i Antonija Bilić slučajne su žrtve koje su se u zao čas našle na putu kojim su prolazile dvonožne zvijeri koje također nazivaju ljudima. Njihovi ubojice Ivan Bulj, Luka Pezelj i Dragan Paravinja "gule" ukupno 73 godine zatvora.
Za razliku od Anđele, Kristine i Antonije, prva žrtva iz ovog jezovitog niza, Marijana Jerković, nikako nije bila slučajna. Forenzičari su utvrdili da je nesretna djevojka na svom radnom mjestu najprije onesviještena, a zatim joj je prerezan vrat.
Kakav je bio motiv za Marijaninu smrt? Njen ubojica ili više njih nikada nije otkriven. Živi li među nama i ako jest radi li se, možda, o ugledniku? I da li bi se ono zvijersko u njemu moglo ponovno probuditi? Toni Paštar