Prolazio je i treći dan otkako se Zrmanja izlila i potopila Obrovac, a nebesa nisu pokazivala nikakav znak milosti. U Zadru je i dalje padala dosadna kiša, sa zapada su se valjali tamni oblaci kao sigurna najava da vrijeme ne planira ići na ruku potopljenom gradu na Zrmanji.
-U srijedu ujutro smo imali „ispad” u visokoj zoni Zadra, negdje je očigledno pukla cijev, jer smo registrirali veliki „pik”. Ekipe su na terenu, traže uzrok i danas će i to biti riješeno, pa bi u Zadru vodoopskrba konačno trebala biti normalizirana, uvodi nas u priču Tomislav Matek, direktor „Vodovoda” s kojim smo krenuli u Muškovce, na vodocrpilište ”Dolac” odakle voda stiže do Zadra i većine mjesta u Zadarskoj županiji.
Od 1971. godine kada je „Dolac” izgrađen, nikada se nije dogodilo da glavno crpilište bude potopljeno i isključeno. Ovo je bio povijesni potop.
-U nedjelju oko 22 sata navečer voda je prodrla u crpilište, pumpe su bile pod vodom. Mada smo još crpili vodu, bilo je jasno da ćemo ih, ako vodostaj nastavi rasti, morati isključiti zbog kratkih spojeva i mogućih strujnih udara ili kvarova na instalacijama. Prizemlje zgrade trafostanice bilo je potopljeno, što je dovodilo u opasnost i naše ljude i cijelo postrojenje. Na kraju je, nešto kasnije, Ivo Bernić isključio struju i „Dolac” je po prvi put u povijesti stao, nastavlja Matek.
-Je li crpilište moglo biti obranjeno?
-Ne. Mogli smo mi postaviti metrima visok nasip s vrećama pijeska, ali ni to ne bi pomoglo. Kad voda prodire u dvorište s rijeke, branimo se nasipima, ali sada je dolazila i iz tla, kroz šahtove, nije bilo načina da se to zaustavi. Cijelo smo vrijeme bili u kontaktu s ljudima iz HEP-a, oni su razinu vode u obližnjem akumulacijskom jezeru držali na jako, jako visokoj razini, bili su skoro na maksimumu, pokušavajući zadržati svu tu silnu vodu koja je nadirala. Nije se moglo, objašnjava direktor „Vodovoda” dok se polako približavamo Muškovcima.
Na „Dolcu” je uobičajeno da su tamo dva radnika „Vodovoda”, ali od ponedjeljka ekipa broji desetak ljudi. Zatekli smo ih kako čiste i suše elektronsku opremu, strojeve i još uvijek pumpama izbacuju vodu pomažući se starim dobrim metlama.
-Još godinu dana. Toliko mi je ostalo do pune mirovine. U ovih 39 godina otkad sam u „Vodovodu”, ovo nikada nisam doživio. Bio sam u smjeni do nedjelje ujutro, stanje je bilo normalno. Ono što se kasnije dogodilo, nije normalno, to nitko nikad nije vidio. Ali, evo sada ide prema bonaci, od četiri pumpe rade jedna velika i jedna mala i to je zasada dovoljno, jer se sve četiri uključuju samo preko ljeta kada raste potrošnja vode. Bit će to u redu, kaže Milivoj Šimičić neuspješno pokušavajući izbjeći fotografiranje.
Njegov kolega Šime Stevanja je svoju smjenu počeo odrađivati prošle nedjelje...
-Bio sam u smjeni s kolegom Marinom Bakovićem i već oko 15 sati smo znali što bi se moglo dogoditi. Voda je toliko naglo dolazila da nismo imali šanse, nisu nam mogli pomoći ni ljudi iz HEP-a, brana nije bila u stanju zadržati toliku vodu, priča Stevanja u prostoriji u kojoj uređaji s ekranima pokazuju da se nalazimo u „upravljačkom srcu” crpilišta „Dolac”.
Instrumenti pokazuju da se stanje normaliziralo, a radnici „Vodovoda” posebno motre na vodospremu „Milanci” koja im je najbitnija jer „odatle dolazi voda koja ide prema Zadru i svim drugim županijskim gradovima i općinama”.
-Evo, u vodospremi „Zemunik” sada ima 90 centimetara vode, a bila je potpuno prazna, sustav se sada puni i brzo će sve biti kao prije ovog „potopa”, uvjereni su radnici „Vodovoda”.
-Je li već sada moguće procijeniti štete?
-U cijelosti ne, ali neke detalje već znamo. Dva su nam kompresora potpuno potopljena i nismo sigurni hoće li uopće biti moguće osposobiti ih. Po trenutnim procjenama moglo bi se raditi o ukupnoj šteti od preko 100.000 eura, kaže direktor Matek.
-Jesu li te četiri pumpe oštećene?
-Ma ne, neki su mediji objavili da su u kvaru i da zbog toga Zadar nema vode, ali to nije bilo točno. Sve pumpe su ispravne, ali smo ih morali isključiti, a jedini „kvar” je ovo, kaže Tomislav Matek upirući prstom prema Zrmanji i ogromnoj količini vode što je potopila dvorište crpilišta „Dolac”.
Za razliku od njegovog prsta, oči su svima bile uperene prema nebu s kojeg je i dalje stizala nova voda. Kako će izgledati sljedećih nekoliko dana, nitko ne želi prognozirati, barem dok meteorolozi ne kažu što slijedi. Jedino je sigurno da će potrošači i narednih dana imati zamućeniju vodu s više klora nego što je uobičajeno.