Kroz protekla dva i pol desetljeća iz prašnjavih ormara Nogometnog kluba Zadar neprekidno ispadaju nekakvi kosturi među kojima svoje mjesto imaju i potpuno nelogični i nikada sudski razriješeni "imovinsko pravni" skandali koji će kad-tad doći na naplatu. Rodno mjesto svih tih nejasnoća su famozne "devedesete godine" kao vrijeme brutalne "prvobitne akumulacije kapitala", a sada se ispostavlja da jedan od takvih kostura već dugo neotkriven i javnosti nepoznat postoji i u Javnoj ustanovi "Zadarski sport".
Sve se počelo razmotavati kada smo od ravnatelja "Zadarskog sporta" Jurice Dilbera pokušali saznati koliko poslovnih prostora pod upravljanjem ima Javna ustanova, kako ih i kome iznajmljuje i koliko time zarađuje. Nakon četiri dana, iz "Zadarskog sporta" je stigao odgovor u kojemu stoji:
-Javna ustanova "Zadarski sport" ima dva poslovna prostora, oba su dana u zakup putem javnog natječaja, a zakup im istječe 31. prosinca 2018. godine. Od tih poslovnih prostora Javna ustanova ima prihod od oko 45.000 kuna godišnje, naveo je ravnatelj Jurica Dilber.
Zadarskoj javnosti, pogotovo onoj sportskoj, poznato je da u sklopu dvorana "Mocire" i "Ravnice" rade dva kafića, pa je ovakav odgovor ravnatelja Dilbera skrenuo pažnju na poslovni prostor u suterenu dvorane "Mocire" kojega godinama koristi "Polaris fitness". Znači li Dilberov odgovor da Javna ustanova uopće ne upravlja tim ogromnim prostorom?!
Zato smo zatražili pojašnjenje o okolnostima koje su do toga dovele, jer bi po Zakonu o sportu vlasnik svih sportskih objekata izgrađenih na njegovom području i obuhvaćenih nekadašnjim "društvenim vlasništvom", morao biti Grad Zadar. Pogotovo zato što je cijeli objekt na Mocirama, s dvoranom, kuglanom i streljanom, izgrađen krajem 80-ih godina i to sredstvima samodoprinosa što su ga plaćali svi građani Zadra!
-Od cijelog sportskog kompleksa na Mocirama, naša Javna ustanova upravlja samo s dvoranom. U trenutku kada sam došao u "Zadarski sport" prostor "Polaris fitnessa" je bio u vlasništvu gospodina Radoslava Šarića. Od kada, kako i pod kojim okolnostima, ja to ne znam, izjavio nam je ravnatelj Dilber.
S obzirom da dvorana i privatni prostor u njenom suterenu imaju zajedničke instalacije za vodu i grijanje, računajući na velike uštede energije Javna ustanova je svojedobno za sredstva iz EU fondova kandidirala projekt postavljanja solara na krov dvorane, ali je taj projekt propao jer Grad Zadar nije jedini vlasnik cjelokupnog prostora, a ravnatelj Dilber kaže da privatni vlasnik u tome nije vidio svoj interes, pa je odbio dati svoj potpis.
Jurica Dilber je u "Zadarskom sportu" od polovine 2006. godine, što znači da je Grad Zadar ostao bez vlasništva nad suterenom dvorane prije toga. Kada se to točno dogodilo, ne zna ni resorni gradski pročelnik Radovan Dunatov koji je u gradskoj upravi od sredine 90-ih.
-Otkako sam ja u gradskoj upravi taj prostor nikada nije bio u vlasništvu Grada Zadra niti u Upravnom odjelu za kulturu i sport postoji bilo kakav dokument o tome. Još kada sam došao u Grad, rečeno mi je da je to privatno vlasništvo. Znam da su neki klubovi od nekadašnje Skupštine općine dobivali "pravo upravljanja i korištenja" za neke sportske objekte što su neki sudovi pretvarali u vlasništvo, ma koliko to bilo neodrživo. Mi smo naknadno, po donošenju Zakona o sportu, sve objekte precizno popisali i upisali Grad kao vlasnika. Istina neki su se klubovi prethodno bili upisali kao vlasnici. Primjerice, Biciklistički klub "Zadar" se bio upisao kao vlasnik "Velodroma", ali su to veliko zemljište kod Kožina kasnije vratili Gradu. Neki drugi klubovi su postupili drugačije, na primjer Šahovski klub "Zadar" se mogao upisati kao vlasnik prostora kojeg i danas koristi, ali su se obratili Gradu koji je onda i taj prostor upisao u svoje vlasništvo, kaže pročelnik Radovan Dunatov upućujući nas na arhiv Hrvatskog fonda za privatizaciju posredstvom kojega je dio dvorane izgrađene samodoprinosom završio kao privatno vlasništvo.
Pokušali smo kontaktirati i vlasnika prostora Radoslava Šarića koji nam je preko kontakt osobe navedene na Facebook profilu "Polaris fitnessa" kratko poručio:
-To je vrlo zanimljiva tema. Trenutno ne, ali u dogledno vrijeme ću biti spreman o tome govoriti, poručio je Radoslav Šarić.
Kako je NK "Zadar" postao beskućnik?
NK "Zadar" praktično nije vlasnik ničega na Stanovima uključujući klupske svlačionice i sve poslovne prostore izgrađene za potrebe Mediteranskih igara 1979. godine. Ali, u tom se skandalu točno zna datum od kojega je sve počelo: 28. lipnja 1990. nekadašnji ministar, a tadašnji predsjednik Komisije za imovinsko-pravne poslove Skupštine općine Zadar Joso Škara potpisao je rješenje kojim se privatnom poduzeću "Zadarkomerc" odobrava "uknjižba prava korištenja" na spornu česticu zemljišta, ali se navodi i to da je privatna tvrtka postala - "pravni sljednik NK Zadra"!?
Sve dalje je bila "rutina 90-tih godina": tvrtka je uzela kredit za koji je klupska nekretnina poslužila kao pokriće, a nakon što kredit nije vraćen, u zemljišne se knjige kao vlasnik upisuje Croatia osiguranje i kasnije ga prebacuje u vlasništvo tvrtke "Adriatica.net"!
U seriji sudskih sporova, klupski odvjetnici su, uvjereni da su rješenje i upis u zemljišne knjige bili nezakoniti, tvrdili da se radi o zgradi i zemljištu koje je "sastavni dio nogometnog stadiona na Stanovima" s prostorijama neophodnim za njegovo funkcioniranje, te su isticali da je riječ o "neraskidivoj cjelini" sportske građevine kojoj po Zakonu o sportu vlasnik može biti samo Grad Zadar.
Među različitim presudama s različitih sudova, tu je i ona iz prošle godine kada je Trgovački sud presudio da NK "Zadar" mora spornu nekretninu "oslobođenu stvari i osoba" predati "Adriatica.netu". Klub se žalio Visokom trgovačkom sudu, a zanimljivo je da su iz Grada Zadra, u jednom od sudskih postupaka oko sporne nekretnine, podneskom od 27. prosinca 2013. upoznali sud da Grad "nema pravni interes" stupiti parnicu na strani NK "Zadra".
Dakle, Grad ni 90-ih ni godinama kasnije nije pokazivao interes za nekretninu iako su klupski odvjetnici tvrdili da njen vlasnik može biti samo Grad Zadar.