„Kao ravnatelj odgovoran sam za sve što se događa u školi, ali škola u ovom slučaju nije pogriješila” tvrdi Joško Brtan, ravnatelj Osnovne škole Biograd na Moru koja se od prošlog četvrtka nalazi u fokusu javnosti zbog nasilja nad 11-godišnjim učenikom petog razreda. Njega je, prema tvrdnjama njegove majke, skupina starijih učenika pretukla u školskom zahodu za vrijeme malog odmora.
Nakon brojnih poziva i poruka, ravnatelj Brtan nas je nazvao u petak poslijepodne, neposredno nakon završetka sjednice Školskog odbora na kojoj nije bilo razgovora o napadu na dječaka. O tome se razgovaralo dan ranije, u četvrtak, na sjednici razrednog vijeća koje je donijelo odluku o kažnjavanju pet učenika.
- Događaj je utvrđen, barem što se škole tiče i o tome mogu odgovoriti. Po školskom pravilniku odluke u ovakvim slučajevima donosi razredno vijeće, odnosno nastavnici koji predaju učenicima. Razredno vijeće je na temelju prikupljenih saznanja i školskog pravilnika donijelo pedagoške mjere. Ne mogu vam točno reći koje prije nego što o tome izvijestimo roditelje, ali mogu reći da su mjere donesene prema članku pravilnika koji govori o težim i neprihvatljivom ponašanju. Osim same pedagoške mjere, mjera uključuje i edukaciju sve djece, ne samo one koja su bili sudionici ovog događaja – kaže Brtan na početku ekskluzivnog razgovora za Zadarski.hr.
Koliko je djece bilo nazočno događaju u školskom WC-u, a koliko ih je sudjelovalo u njemu?
- Pedagoške mjere su poduzete prema pet učenika, to je sve što vam mogu reći.
Roditelji vam zamjeraju da niste primjereno reagirali, odnosno da nakon incidenta niste nazvali roditelje napadnutog dječaka i da o napadu na dječaka niste obavijestili policiju i druge službe?
- Kad se radi o ovako osjetljivim stvarima, činjenice i saznanja moraju biti vrlo precizna. Mi smo radili po saznanju. Znači nismo imali informacije koje su upućivale da je učenik ozlijeđen. Da jesmo, reagirali bi, ali ih u četvrtak, prvi dan, nismo imali. O tome postoje zapisnici. Poznato je svima, i policiji koja je ispitivala, znaju se informacije. Nismo imali saznanja da postoje teže ili bilo kakve ozljede kod učenika. Ne opravdavam nikoga nego je to činjenica.
Kad je profesorica engleskog ušla u WC je li zatekla 11-godišnjak na podu, kako ga tuku stariji učenici?
- Ona nije imala takva saznanja. Radi se o vrlo iskusnoj, odgovornoj i ozbiljnoj kolegici koja nikada ne bi dala izjavu koja nije temeljena na činjenicama. To je vrlo važno napomenuti.
Nakon što ih je zatekla, je li profesorica odvela napadnutog dječaka kod vas?
- Ne, to je kriva informacija. Školski pedagog je izdvojio svu djecu, saznao im je identitete i poslao ih je njihovoj razrednici.
Jesu li djeca rekla da su se tukla?
- Ne, takvu informaciju nismo imali. Oni nikad nisu tvrdili da su se tukli u WC-u. Bilo je neprimjerenog ponašanja koje je moglo izazvati ozljedu, to je ono što je bitno.
Što znači „neprimjereno ponašanje koje može izazvati ozljedu”?
- To znači međusobno naguravanje uz glasan smijeh, ciku i ostale aktivnosti, ono što je profesorica opisala kad ih je zatekla.
Koliko je učenika sudjelovalo u takvim aktivnostima?
- Ukupno pet učenika, a ostali koji se navode samo su bili u WC-u, ali su također ispitani.
Radi se o starijim učenicima?
- Ne svi su otprilike iste dobi, većina njih su 11 i 12 godina, nema učenika starijih razreda.
Majka djeteta kaže da joj se sin nakon dolaska i škole kući požalio na bolove. Odveli su ga u bolnicu gdje su utvrdili da ima lakše tjelesne ozlijede. Kako to komentirate?
- Komentiram tako da su zbog naguravanja i poduzete pedagoške mjere. U pravilniku piše udaranje, sudjelovanje u tučnjavi i druga ponašanja koja mogu ugroziti život samog učenika i druge osobe, ali bez težih posljedica. Za tu mjeru je točno predviđeno ono što su oni napravili i zbog čega su kažnjeni. Ni više ni manje. Temeljeno na činjenicama i izjavama svih koji su tamo bili i kolega koji su to vidjeli.
To se dogodilo u prijepodnevnim satima, jeste li tada razgovarali s dječakom?
- Ja sam za slučaj saznao kad je dječakova mama tražila razgovor. Zna se to po zapisnicima. Razgovor s dječakom napravili su razrednici, pedagog i kolegica iz engleskog koja ga je zatekla.
Vi s njim u četvrtak niste razgovarali?
- Ne, ne.
S njim znači niste izravno komunicirali, niti ste ga taj četvrtak vidjeli?
- Ne. Za prvi dana referiram se isključivo prema nalazima svojih službi.
Kada ste doznali za događaj, odnosno za ono što se dogodilo dječaku?
- Mi smo u četvrtak već zvali dio roditelja zbog situacije i neprimjerenog ponašanja na školskim WC-ima. Ističem da su školski WC-i poseban problem. Nas je u školi puno, skoro 500 u jednoj smjeni, a imamo četiri sanitarna čvora koja su uvijek u gužvi. Već dulje vrijeme učenike upozoravamo da se ponašaju kako treba u WC jer taj prostor nemamo pod tehničkim mjerama, ni video nadzora niti smijemo ulaziti djeci u WC.
Što se događa u školskim WC-ima?
- Ono što nama najviše smeta je to što djeca u WC prostore nose i koriste mobilne uređaje. Oni kod nas još nisu zabranjeni. Najčešće se otamo javljaj ili šalju poruke, umjesto da WC koriste zbog onoga za što se treba koristiti. To je uobičajeno dječje ponašanje i mi mu moramo stati na kraj.
Postoji li snimka događaja?
- Nikakvih saznanja o tome nemam. Čuo sam te priče kasnije iz javnosti, ali tko god je zatekao tu djecu na licu mjesta, kaže da nitko nije držao mobitel u ruci, tako da ne vjerujem u tu priču. Možda bi se ta snimka već i vidjela da postoji.
Majka je izjavila da su njeno dijete tukli dok je bio na podu, da su mu nogom gnječili lice, je li to izvidima potvrđeno?
- Ne. Da je bilo potvrđeno mi sad o tome ne bi razgovarali jer bi sve to bilo na policiji i gdje već treba biti. Mi obavještavamo policiju, a oni rade izvide. Oni bi bili prioritet u izvidim, a ovdje smo izvide mi radili.
Tvrdite da je u WC-u bilo obično naguravanje, da nije bilo nasilja kako ga je opisala dječakova majka?
- Ja ne mogu prejudicirati, tu je i DORH, ali stvarno, po svim izjavama i činjenica koje ja kao ravnatelj imam, a pedagog sam ovdje bio 26 godina, imamo nultu toleranciju na ozljeđivanje učenika u bilo kojem obliku. Ne radi se samo o fizičkom nasilju. Imate i drugu stranu, koja je još gora, to je emocionalno nasilje preko društvenih mreža. Zato i zabranjujemo mobilne uređaje. To je nama sada najveći problem i to treba istaknuti. Jer ne znate što se oni dogovaraju, što snimaju, što rade. Tome jednostavno treba stati na kraj. I zlobnim komentarima. Ima djevojčica koje kasnije u srednjoj školi počine suicid i svakakve stvari zbog tog ”nevidljivog” nasilja kojeg je teško detektirati. Moramo javnost malo uozbiljiti i oko toga.
Kad ste dakle saznali u četvrtak za događaj. Tko vas je o tome obavijestio?
- Obavijestio me pedagog, mislim oko 13.30 sati. Majka se požalila da je dječak imao zdravstvenih teškoća kad je došao kući i da joj se požalio kako je bio izložen nasilju u školskom prostoru.
Što ste nakon toga poduzeli?
- Nakon toga je pedagog uzeo sebi u zadatak da kontaktira roditelje i sutra ujutro dogovori sastanak sa svima jer mi tada nismo imali informaciju da je dječak ozlijeđen, jer nismo to ni vidjeli, a mi, ponavljam, radimo po saznanju.
Je li sastanak sutradan održan?
- Sutradan su odrađeni svi izvidi koju su planirani, utvrdile su se sve činjenice i praktički se već počelo raditi na odrađivanju mjera koje će se provesti. To je sve već u petak bilo poznato.
Ako je to bilo tako, zašto već u petak niste to komunicirali. Ovako je ispalo da bježite od javnosti.
- Vidite da ne bježim, da sam vas nazvao.
Zašto ste danas odlučili govoriti, što se primijenilo? Je li bila inspekcija ministarstva obrazovanja?
- Ne mogu komentirati rad drugih tijela, njih možete zvati.
Ne tražim vaš komentar, nego vas pitam što se danas dogodilo da ste odlučili komunicirati s medijima?
- Gledajte, slučaj je prijavljen policiji.
Prijavili su ga roditelji, a ne škola?
- Točno, oni su ga prijavili prvi jer, kažem, mi radimo po saznanjima. Kad imamo saznanja da je počinjen teži čin nasilja koji se odmah protokolira, morate za to imati saznanja i vremena. Da smo primijetili bilo kakvu ozljedu učenika, bilo tko, a to su sve ozbiljne kolege, odmah bi se išlo liječniku i ostalim službama koje se time bave. Dogodi da se djeca poguraju i neko se ozlijedi, odmah se reagira u pravcu liječnika i kasnije izvidi što je bilo. Sve kolege koje su dale izjave u zapisnik su odgovorne i mi po njima određujemo mjere i postupanja i komunikaciju.
Jeste li na razrednom vijeću dobili podršku kolega?
- Kolege su dale podršku ovim mjerama.
Kolege su podržale i vaše postupanje u ovom događaju?
- Jesu.
Nitko od njih nije tražio vašu smjenu ili ostavku?
- Ne.
Osjećate li se odgovornim za cijelu situaciju?
- Kao ravnatelj sam odgovoran za sve što se događa u školi.
Hoćete li dati ostavku?
- Ne mogu vam o tome govoriti. Prosvjetna inspekcija će svoje odraditi.
Je li inspekcija već bila u školi?
- Ponavljam, ne mogu davati izjave o drugim tijelima. Inspekcija je ozbiljno tijelo koje reagira brzo. Sad sam vam sve rekao.
Pretpostavljam da to znači da su već bili?
- Vi pretpostavite, ja vas nisam demantirao.
Držite da ste radili sve kako je trebalo, da niste napravili nikakav propust?
- Rekao sam to već na televiziji i ta izjava još uvijek stoji. Smatram da škola u ovom slučaju nije pogriješila u postupanju.
Pritom mislite na sebe, pedagoga, stručne službe...?
- Gledajte, ravnatelj ovisi o izvidima koje dobije. Ja ih ne provodim, jer sam ravnatelj. I po izvidima reagiram i vjerujem svojim suradnicima.
Jesu li vaše kolege na razrednom vijeću imali uvid u policijsku dokumentaciju? Na temelju čega su odlučivali o pedagoškim mjerama?
- Ne, imali su uvid u saznanja koje smo prikupili mi u školi. Mi smo u tome nezavisni. Utvrđivali su svi zajedno, i razrednici, i pedagog te kasnije, tijekom izvida, i ja.
Jeste li razgovarali s roditeljima dječaka?
- Pokušavamo, imamo komunikacijski kanal prema njima.
Oni ustraju na vašoj ostavci...
- Ne mogu to komentirati niti znam. Ovdje se više ne radi o meni, poziciji ravnatelja, nadležna tijela će utvrđivati je li bilo propusta ili nije. Ono što je meni najvažnije, i što želim posebno naglasiti, jest da se dječak što prije vrati u školu. Mi smo već pokrenuli procedure i razgovore da se pripremi njegov dolazak, da on se ovo što manje osjeti kao stresnu situaciju. Da krene dalje normalno u život i rad. A ove druge pravne stvari, koja vode nadležna tijela, nisu predmet zanimanja tog dječaka. On se u školi mora osjećati sigurno i nastavu pratiti normalno.
