Jasenka Vežić, ugledna i poznata zadarska gimnazijska profesorica u mirovini, objavila je na svom Facebook profilu u subotu navečer status kojeg su mnogi pročitali i komentirali.
Na prvi pogled jednostavan, opis profesorice Vežić bolje od ijedne "velike priče" oslikava odumiranje Poluotoka i tugu koju zbog toga stanovnici stare gradske jezgre osjećaju.
Status prof. Vežić, uz njezino odobrenje, prenosimo u cijelosti, kao i fotografije koje je snimila:
"Prošlo je već više tjedana kada smo u našoj ulici u izlogu papirnice Hari pročitali 30% akcija.Nije slutilo na dobro jer Hari trade nije imao nikada nikakve akcije na svoje proizvode. Ušli smo u dućan i doznali da se zatvara nakon mnogih godina postojanja gdje je bio sastavni dio naše ulice i Grada. Na ponuđenoj akciji kupili smo mali kožnati novčanik za euro sitniš.
Hari je nudio sve papirnato, bilježnice, blokove, obrasce, razglednice, čestitke, ukrasni papir, vrećice, različite torbe, pisaći i školski pribor. Uživala sam stati pred taj privlačni šareni izlog i otkrivati koji novi predmet. I naravno pozdraviti prodavače i izmijeniti pokoju riječ.
Malo dalje na 4 kantuna urar Hofman već je zatvoren mjesecima a spuštena željezna vrata djeluju tužno i odbojno!
Njegovu radnju zvali smo Bazar jer je nudila svakovrsni tisak, igračke, osvježavajuće piće, čokolade i štošta drugo a prije svega široki osmijeh svojih prodavačica. A gazda je još uvijek znao popraviti kakvu staru uru. Bila je to i mala špica gdje se popušila cigareta i provela ćakula o svemu pomalo.
Mali kvartovski dućan "Kod tete Mare" nije se doduše zatvorio ali se nedavno pretvorio u Gift shop ili nešto slično naravno na usluzi turistima.
Na ulazu u Stomoricu ostao je još jedan mali Studenac pred kojim na zidiću ostataka srednjovjekovne crkvice domaći svit ispija pivu, komentira dnevnu politiku i čuva taj komadić grada za sebe i svoje male gušte.
Malo dalje njiše se tiramola sa opranim vešom i poručuje da tu još uvijek stanuju građani.
Dalje niz Stomoricu redaju se ušminkani restorani koji su davno prestali biti pristupačne i jeftine konobe gdje smo jeli finu paštašutu, rižoto i frigane girice uz pjesmu i smijeh..."