- Hoću ovo dati u novine! – utrčao nam je u redakciju gospodin Mile Milak iz Zadra. Svoj imperativni ton odmah je potkrijepio dokazima, izvadivši iz džepa snop kuverti. Obavijesti banaka, privatna korespondencija, račun za HEP, račun za teleoperatera, pismo iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje... Sve u svemu ravno osam pisama.
- Dobro da ste tu, jer više ne znam što da radim. Prešao sad sedamdesetu, i to dobrano prešao, ali u životu se nisam ovako jadno osjećao. U životu nisam nikome zakasnio platiti račun, a sad, na pragu osamdesetih, zbog Hrvatske pošte, moram plaćati kamate! Zamislite! - uzdahne teško, pokušavajući nam objasniti što se zapravo dogodilo.
A dogodilo se sljedeće: Hrvatska pošta kasni s isporukom pisama. I to debelo. Ne dan, tjedan ili petnaest dana, nego više od mjesec i pol dana. Za dostavu pisma u istom gradu. S jedne adrese na drugu adresu, u Ulici Asje Petričić 14, gdje gospodin Mile već desetljećima živi.
- Ovo sam sve danas našao u sandučiću. Svih osam pisama. Dobro da me nije strefilo! A svaki dan ga provjeravamo jer čekam račune, obavijesti, neka pisma... Evo, pogledajte, kada je najstarije pismo poslano?
Trećeg studenog?
- A koji je danas?
- Dvadeset i neki...
I, koliko je to dana? Pa šta ti ljudi rade!? Sad ja moram plaćati kamate na račune! Bože moj, šta se ovo događa...
I nije to jedini problematični datum. Dva pisma na adresu Asje Petričić 14 bila su poslana 23. studenoga, a ostala 3., 5., 6., 8. i 14. prosinca.
Prema standardima Hrvatske pošte, objavljenim na njihovim službenim stranicama, sva ova pisma su prije ohoho vremena trebala doći do gospodina Mile. Ali nisu. Zašto nisu, čekamo odgovor iz Hrvatske pošte.
Zadnjih mjeseci često smo u medijima mogli pročitati slične slučajeve, ne samo na području Zadarske županije, poglavito s otoka. Hrvatskoj pošti nedostaje pismonoša, nedostaje poštara, ako ih i ima, onda se dogodi neki drugi propust u dostavi. Uglavnom, ljudi više od mjesec dana čekaju na pisma, račune ili obavijesti koje su prije dobivali u roku 24 ili 48 sati, da ne ulazimo u dostavu posebnih pošiljki ili paketa, i to iz inozemstva. Pismo poslano u njihovom gradu ili općini s druge adrese putuje i po 45 dana.
- Ako to nije sramota, ne znam što je! I tko će meni sada platiti te troškove? Tko će mi platiti kamatu? Mene, penzionera, dovode u situaciju da se moram tresti što nisam platio račun. Ma neka idu svi u onu stvar! – zaključio je gospodin Mile, nimalo u božićnom duhu.
A tko bi mu i zamjerio.
