Nema grada u Dalmaciji u kojemu domaći ljudi usred turističke sezone ne vrište kako su, „kao nikada dosada”, izloženi nezajažljivoj pohlepi i grabeži, u pojam ih ubijaju cijene kojima se dere turiste, ali ne mimoilaze ni domicilno stanovništvo, harač skuplja tko god stigne. Zadar nije nikakva iznimka: i ovdje se svakog dana po društvenim mrežama pojave novi rekordi o cijeni kakvog artikla, pa se svi zgražaju i pitaju se što li rade razne inspekcije.
Potpuna liberalizacija taksi djelatnosti dalmatinske je gradove pretvorila u „eldorado” za vozače iz cijele zemlje, cvjeta nelojalna konkurencija, cijene vas ili rasplaču ili nasmiju, ali se ne mijenjaju.
-Od grada do Dikla mi je tražio 90 eura! Devedeset eura za četiri-pet kilometara! I na kraju sam morala platiti.
-Od Zračne luke do grada mi je taksist htio naplatiti 150 eura! Kao da sam sletio na splitsku, a ne zadarsku zračnu luku!
-Meni je od grada do Crnog htio uzeti 100, pa je na kraju pristao na 40 eura!
Iz dana u dan takvi se crni rekordi prebrojavaju po zadarskim kafićima. Zašto je baš taksi najčešće spominjana riječ kada je o „deranju klijenata” riječ?
-Zato što je država omogućila legalnu pljačku! Njima se čini da je bolje da ljudi postavljaju pitanja o cijenama taksi usluga nego da počnu postavljati pitanja o tome tko je kome i zašto prodao plin po nekoliko centi. Zato kod nas problem mogu postati bake koje prodaju šparoge, a za to nam vrijeme promiču krupne ribe, u glavu udara Predrag Šimunov, sindikalni predstavnik zadarskih taksista koji već godinama upozorava na neodrživo stanje u taksi djelatnosti.
A onda objašnjava što se „na terenu događa”:
-Država je omogućila taksi poslodavcima legalnu pljačku, oni varaju tu isti državu jer nitko ne plaća zakonski obvezne doprinose, a usput te nesretne vozače iskorištavaju kao roblje. Pa gdje to ima da taksi poslodavci imaju pet različitih cijena, a ja samo dvije: za dnevnu i noćnu vožnju. Pa ti poslodavci svojim vozačima „preporučuju” od Gaženice do Pozdrava Suncu i Foše naplatiti 20 eura, do Supernove 25, do Borika 30, do Kolovara 20 ili sa Zračne luke 40. I oni to rade po taksimetru, jer su im omogućene različite cijene, da ne spominjem one „divlje taksiste” koji oderu ljudi za sto ili više eura. Tih pet cijena se odnose na različitu kilometražu, ali im to otvara vrata za legalnu pljačku, jer, eto, uključuju i oni taksimetar. To je ono što bi država morala objasniti građanima i gostima, nastavlja ogorčeni Šimunov.
I onda primjećuje da je po Zadru sve više umirovljenika koji radeći četiri sata voze taksije.
-Ma kakva četiri sata, voze oni i po osam i po 12, pa i više sati. Kada traže vozače, obećava im se 2.000 eura plaće, ali to ne dobije nitko, jer bi se na taj iznos onda trebali plaćati i doprinosi. A imate poslodavaca koji većinom angažiraju radnike na četiri sata! Eto, tako izgleda stvarnost taksi djelatnosti, ovo je Divlji Zapad kojeg je zakuhala država, a ispaštaju naši građani i turisti i gosti, zaključuje Predrag Šimunov.