Atraktivni prostor zadarske 'Adrie', nekada najuspješnije tvornice za preradu i konzerviranje ribe na Mediteranu, prodan je na desetoj javnoj dražbi za gotovo trostruko manju cijenu od one koja je procijenjena nakon što je tvrtka otišla u stečaj. Bivši 48.352 metara četvornih velik tvornički krug smješten kod trajektne luke Gaženica i uz autocestu prodan je H-ABDUCU d.o.o., tvrtki kćeri Addiko banke za iznos od 28.818.027,05 kuna.
Prvi razlučni vjerovnik H-ABDUCO stavio je svoju tražbinu koju ima kao prvi razlučni vjerovnik u prijeboj s protutražbinom 'Adrie' kao stečajnog dužnika, te ponudio početnu cijenu u iznosu od 28.818.027,05 kuna što je prihvaćeno jer nitku drugi nije pokazao interes. H-ABDUCO je društvo s ograničenom odgovornošću za usluge registrirano za djelatnost Savjetovanja u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem u privatnom vlasništvu.
Temeljni kapital financiran je 100 posto stranim kapitalom. Na Trgovačkom sudu u Zadru utvrđeno je da je H-ABDUCO kao prvi razlučni vjerovnik dao najpovoljniju i jedinu ponudu za kupnju nekretnine.
Još 2015. godine 'Adria' je otišla u stečaj s više od 200 milijuna kuna duga, od kojih se najveći dio odnosio na banke, bivše poslovne partnere i radnike. Samo 263 zaposlenika, od Adrie potražuju 12,5 milijuna kuna. U drugom isplatnom redu su brojni poslovni partneri s ukupno 219 milijuna prijavljenih tražbina.
Najveća potraživanja ima Hrvatska poštanska banka sa 68,2 milijuna kuna.
Početak propasti tvornice koje je nekoć zapošljavala tisuću radnika krenula je nakon što je uprava podignula milijunske kredite, te njima opteretila imovinu. U propasti tvrtke nije pomoglo ni to što je brend Eva prodan Podravci, a ni to što je uprava tvrtku dala u jednogodišnji zakup paškom I zadarskom hotelijeru Nevenu Badurini i Jadranku Lisici.
Prije prodaje stečajni upravitelj Dražen Vidmar istaknuo je u svom izvještaju da je situacija sa imovinom sve složenija, pa time i opasnija, jer „zub vremena“ čini svoje. Naveo je kako krovovi nekadašnjih pogona propadaju, nakon čega ostaju rupe, a tankovi u kojima su nekada bili mazut, jestivo ulje i ostalo, dobrano načeti korozijom počinju predstavljati opasnost od rušenja. Sa betonskih silosa otpadaju komadi betona, pa sol i voda nagrizaju armaturu i preostalu betonsku masu, što otvara mogućnost da se cijela konstrukcija sruši.
Na krovovima se nalaze metalne konstrukcije i same načete korozijom, no zbog naprijed navedenih strukturnih promjena na objektima, postoji opasnost od urušavanja, čime bi u opasnost bili dovedeni ljudi.