"Zadar bez mosta je danas nezamisliv. Iako ne pleše kao onaj pontonski, i na ovom mostu su osjetne vibracije, pa i on iznenadi nenavikle posjetitelje kada zastanu na njemu kao i onaj poslijeratni. Zadrane uz most vežu brojne uspomene i on je važna pješačka komunikacija starog grada s obalom. Zadar je, zapravo, s mostom tajno sljubljen."
Kaže to doc. dr. sc. Antonija Mlikota sa Sveučilišta u Zadru, autorica knjige "Zadar - obnova i izgradnja nakon razaranja u 2. svjetskom ratu', s kojom smo razgovarali o povijesti zadarskih mostova u uvali Jazine. Naime, na današnji dan prije točno 60 godina (12. svibnja 1962.) svečano je otvoren današnji gradski most.
Kada sežu prva spominjanja premošćivanja zadarske luke i zašto je postojala potreba povezivanja dva kopna?
- Zamisao o potrebi izgradnje mosta na tom mjestu razradio je već početkom dvadesetog stoljeće Enea Nicolich. No prvi će zadarski most biti izgrađen tek 1928. godine za vrijeme talijanske vlasti u Zadru. Most je izgrađen ponajprije zbog planirane izgradnje kružne tramvajske linije koja bi povezala sva tadašnja prigradska naselja koja su težila prema gradu. Za izgradnju tramvajske linije bili su nužni određeni infrastrukturni zahvati, poput izgradnje mosta koji bi povezao grad s obalom, probijanja novih gradskih vrata u osi mosta i uređenja široke ulice koja bi povezala Narodni trg s novim mostom. Opsežni radovi započeli su krajem dvadesetih godina i potrajali su sve do 1937. godine.
Kako je izgledao prvi zadarski most?
- Novi široki zadarski betonski most bio je ukrašen raskošnom rasvjetom i željeznom ogradom s kamenim nosačima, bio je opremljen i suvremenim mehanizmom za otvaranje mosta – kako bi se u uvalu Jazine mogli propustiti brodovi. Zbog izgradnje mosta planiralo se i otvaranje novih gradskih vrata u bedemima, u osi ulice koja je od zidina vodila na glavni gradski trg.
Most je izgrađen 1928. godine, a radovi na probijanju novih gradskih vrata i uređenju ulice koja je vodila do njih započeli su 1930. i trajali sve do 1937. godine. Postojeća je ulica znatno proširena, u tim je zahvatima porušen velik dio okolnih kuća, a stvorena je nova arhitektura na sjeveroistočnom dijelu. Izgrađene su nove stube koje vode na zidine i vrlo skladna i lijepo uklopljena zgrada Prirodoslovnog muzeja. Nasuprot zgrade muzeja i novih monumentalnih stuba, na suprotnoj strani nove ulice koja je vodila na most, na prostoru stare bolnice presloženi su postojeći arhitektonski elementi u novom ambijentu – kako bi pristajali u novu uličnu vizuru koju su dodatno naglašavala nova gradska vrata na jednom kraju te monumentalna općinska zgrada na drugom kraju. Stvorena je svojevrsna arhitektonska kulisa koja je odgovarala novoj estetici i organizaciji prostora nove, reprezentativne ulice.
Koliko je na ovom mjestu, u uvali Jazine, kroz povijest bilo mostova?
- Bila su zapravo tri zadarska mosta. Novi prijeratni most nije preživio razorna bombardiranja Drugog svjetskog rata, pa je tako zbog snažne eksplozije broda s eksplozivom za bombardiranja posve uništen. O snazi razarujeće moći eksplozije u kojoj je stradao most govori i podatak kako je tada piramidalni završetak zvonika crkve sv. Marije oštetila velika šina koja je doletjela iz pravca mosta.
Nakon toga na njegovim ostacima gradi se privremeni pontonski most?
- Nakon Drugog svjetskog rata povijesna je jezgra, usprkos velikom stupnju razrušenosti i oštećenja gradskog tkiva, i dalje bila centar gradskog područja. Kako bi skratili dugo putovanje pješaka, jedna je mogućnost bila neka vrsta prijevoza uz rub duboke uvale Jazine, a druga cesta uz današnju Elektru.
Kako bi građanima olakšali svakidašnji odlazak u grad, vojnici JNA, predvođeni Miloradom Ignjatovićem, odlučili su 1949. godine sagraditi privremeni most i darovati ga Zadranima za Dan Jugoslavenske Armije koji se obilježavao 22. prosinca. Kako je konstrukcija prijeratnog mosta ostala sačuvana na obje strane u dužini od nekoliko metara, Ignjatović je odlučio iskoristiti te „batrljke” te je na njih nadogradio novi drveni most koji je plutao na konstrukciji od željeznih bačava. Budući da su ostatci prijeratnog mosta bili znatno viši od razine mora na kojoj je počivao novi pontonski most, Ignjatović i njegovi suradnici tu su visinsku razliku premostili konstrukcijom rampe s rukohvatom kojom se pristupalo s ostataka čvrste betonske konstrukcije starog mosta na novi niži i nestabilniji plutajući most.
Taj "most na bačvama" Zadrani su brzo zavoljeli. Ali prijeći ga pri jakom vjetru i valovima bio je pravi izazov?
- Bio je to jedinstven drveni plutajući most, konstruiran na bačvama. Mlađi su mu Zadrani prilazili sa strahom kao i brojni turisti, ali i stanovništvo iz okolnih mjesta i otoka koje je svakog dana dolazilo u grad. Godinu dana poslije lokalne novine „Glas Zadra” izvještavaju kako su vojnici, ponovno obilježavajući Dan JNA, zbog velike istrošenosti obnovili gornji sloj dasaka i na most nanijeli bitumenski sloj – kako bi pojačali njegovu trajnost. Prvo osvjetljenje na mostu bilo je montirano direktno na ogradu, pa se stoga često kvarilo. Kako bi poboljašali rasvjetu mosta i sigurnost građana u noćnim satima, montirane su dvije visoke svjetiljke na oba kraja mosta, a most je dobio i čvršću ogradu i rukohvate zbog sigurnijeg prelaska s jedne obale na drugu. Prigodom desetogodišnjice postojanja most je prvi put i asfaltiran, a M. Ignjatović je naglasio da je to svojevrstan pokus jer je to bio prvi put da se takva konstrukcija asfaltira. I to pokusno rješenje Milorada Ignjatovića se pokazalo kao dobro.
Pontonski most izdržao deset je godina bez ozbiljne rekostrukcije?
- Održavanje je značilo samo zamjenu dotrajalih dasaka i pokoje bačve. Brojili su od 10. do 25. listopada i došli do broja od prosječno 26.000 prelazaka dnevno te zaključili da je most u deset godina postojanja prijeđen gotovo devedeset i pet milijuna puta. Računica je dojmljiva, ali zasigurno netočna jer je broj stanovnika, posjetitelja i turista bio promjenjiv, pa se od prvog brojenja ta dnevna brojka razlikuje u više od deset tisuća prijelaza. Svakako, broj prelazaka se sigurno broji u desecima milijuna puta, a čudesni je most sve to izdržao na čuđenje Zadrana, ali i njegova tvorca Milorada Ignjatovića. On je istaknuo da je most nastao uz angažman oko tisuću i pol pripadnika JNA i njihova zapovjednika potpukovnika Mirka Matkovića, ali i njegovih glavnih suradnika Ivana Fabeca, Petra Kotlara i Kazimira Perinčića. Istaknuo je i Dragu Labara, predsjednika GNO-a Zadar te tvrtke Elektru, Obnovitelj, Marasku i Brodogradilište koji su pomogli u izvedbi i opremanju mosta.
Tko je autor mosta kojeg danas svakodnevno prelazimo i jesu li postojala i druga rješenja?
- Uz kozmetičke zahvate, most je ostao u uporabi sve do izgradnje novog mosta 1962. godine, prema projektu Vojislava Draganića. U odbačenom arhivu Projektnog poduzeća Donata postojala su tri idejna rješenja koja je Vojislav Draganić ponudio gradskoj upravi u Zadru na odabir. Nakon odabira najboljeg rješenja, a u doba izgradnje tog novog mosta, pontonski je most izmješten nešto istočnije, pa je ostao u uporabi do završetka izgradnje zadarskog novog mosta, pa je su u to vrijeme u zadarskoj luci bila dva mosta, pontonski na bačvama i novi u izgradnji.
Ideja je bila da se otvara za prolaz brodova, ali to se dogodilo samo jednom, onog dana kad je svečano pušten u promet? Zašto?
- U doba izgradnje novog gradskog mosta ponovno je aktualizirana tema izgradnje dvaju mostova te se razmatrala ideja gradnje mosta prema Brodarici, otprilike na mjestu na kojem prometuje barkajol. Novi je most svečano pušten u uporabu 12. svibnja 1962. godine i tom je prigodom taj most prvi i jedini put otvoren za prolaz brodova.
Sustav za otvaranje nikad više nije proradio, a u ono se doba to opravdavalo nedostatkom dijelova i njihovim narudžbama koje nikad nisu stigle te se most sve do danas nije mogao otvarati za prolaz brodova u uvalu Jazine. Zbog trajno zaključanog mosta čak i manji brodovi, kad je plima, imaju poteškoća s prolaskom ispod njega. Most je ostao i u mraku zbog nedostatka primjerene rasvjete koju će dobiti tek u novije vrijeme. Prema projektu Branka Silađina i Nikole Bašića, rasvjeta je ugrađena u nove široke rukohvate na ogradi mosta.
