Nakon masovnog iranskog napada balističkim projektilima na Izrael, izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao je odmazdu i poručio da je Iran napravio “veliku grešku” koju će platiti.
Nakon toga je američka novinska stranica Axios izvijestila da se Izrael sprema za veliku odmazdu u roku nekoliko dana, a meta napada mogla bi biti postrojenja za proizvodnju nafte u Iranu.
No, postoji opasnost da bi velika zraelska odmazda podrazumijevala napad na iranska nuklearna postrojenja. Tako smatra i Malcolm Davis, viši analitičar za obrambenu strategiju pri Australskom institutu za stratešku politiku.
“Izrael bi mogao ciljati iranska nuklearna postrojenja tradicionalnim vojnim napadom ili kibernetičkim napadom sličnijim onome što je koristio u slučaju Hezbolahovih pagera i voki-tokija”, rekao je Davis za CNN, prenosi N1.
Bulletin of the Atomic Scientists objavio je veliku analizu o tome kakve bi posljedice izazvao napad na iranske nuklearne lokacije.
Prema trenutnim procjenama, Iran ne posjeduje nuklearno oružje, ali održava vrlo napredan nuklearni program, koji joj omogućuje relativno brz razvoj sposobnosti nuklearnog oružja, ako to odluči učiniti.
Iranski nuklearni program primamljiva je meta za napad koji bi mogao imati potencijalno destabilizirajuće razgranavanje: program je dovoljno napredan da predstavlja vjerodostojan rizik od brzog naoružavanja i u fazi kada bi još uvijek mogao biti značajno degradiran, iako uz iznimno visoku cijenu.
Iran na svoj nuklearni program gleda kao na sredstvo odvraćanja od izravnih američkih napada ili invazije na njegov teritorij. Kako navodi Bulletin of the Atomic Scientists, u slučaju invazije, Iran bi mogao brzo proizvesti nuklearno oružje.
Upravo ta sposobnost omogućuje iranskom vodstvu da se uključi u destabilizirajuće aktivnosti u regiji s graničenom vjerojatnošću odmazde protiv vlastitog teritorija. Izrael vidi iranski nuklearni program kao egzistencijalnu prijetnju pa stoga izvješća o tome da bi Izrael mogao gađati iranska nuklearna postrojenja nisu iznenađenje.
U analizi se navodi i da je Izrael još u travnju izveo napad duboko unutar iranskog teritorija, blizu grada Isfahana. Izraelski napad izveden je na iransku vojnu lokaciju koja se nalazi u neposrednoj blizini Centra za nuklearnu tehnologiju u Isfahanu, u kojem se nalaze nuklearni istraživački reaktori, postrojenje za pretvorbu urana i postrojenje za proizvodnju goriva, prenosi N1.
Nakon jučerašnjeg iranskog napada i najavljene izraelske odmazde, Bulletin of the Atomic Scientists navodi da će iranske nuklearne lokacije i dalje predstavljati primamljivu metu za Izrael u svakoj daljnjoj eskalaciji sukoba iznmeđu ove dvije zemlje.
Izrael je dosad ciljao na iranski nuklearni program kroz relativno ograničene sabotaže u obliku kibernetičkih napada, ubojstava znanstvenika i bombi postavljenih na iranska nuklearna postrojenja. Ova strategija je omogućila Izraelu da opetovano pomiče kazaljke na satu unatrag u pogledu iranskog nuklearnog napretka, istovremeno izbjegavajući daljnju vojnu eskalaciju, ostajući unutar granica koje su uspostavili Izrael i Iran u vođenju svog rata u sjeni.
Sada, kada obje zemlje otvoreno napadaju teritorije jedna druge, Izrael bi mogao izravno gađati iranska nuklearna postrojenja.
Bulletin of the Atomic Scientists dalje piše da bi izraelski napad na nuklearna postrojenja mogao dovesti do ozbiljne eskalacije i šireg vojnog sukoba u regiji.
Dodatna opasnost leži u tome da, ako Iran predvidi da se Izrael sprema napasti nuklearna postrojenja, mogao bi požuriti s proizvodnjom nuklearnog oružja.
Iranski nuklearni kompleks previše je raspršen, ključni objekti previše ojačani, a nuklearna ekspertiza previše konsolidirana da bi se eliminirala ograničenim vojnim udarima. Iranska postrojenja za obogaćivanje urana u Natanzu i Fordowu, gdje Iran proizvodi fisijski materijal potreban za proizvodnju nuklearnog oružja, potpuno su ili djelomično pod zemljom i dobro su branjena.
Prijelaz s posredničkog sukoba između Irana i Izraela na izravni angažman samo će povećati vrijednost koju Iran pridaje svom nuklearnom programu kao sredstvu odvraćanja od daljnjih izravnih napada na svoj teritorij i potencijalne američke vojne intervencije.
Ako Iran procijeni da su njegovi regionalni opunomoćenici i njegovi projektili i dronovi bili nedovoljni da odvrate Izrael od izvođenja izravnih napada na njegov nuklearni program, Teheran bi mogao vidjeti stvarno naoružavanje svog nuklearnog programa kao jedinu preostalu opciju koja može jamčiti sigurnost iranskog režima.
U nekom trenutku bi se Iran mogao povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja što znači da međunarodna zajednica više ne bi imala uvid u razvoj iranskog nuklearnog programa. Takva neizvjesnost dodatno bi mogla destabilizirati regiju, osbito jer treba imati na umu da je i Saudijska Arabija prethodno zaprijetila da će nabaviti nuklearno oružje ako Iran to učini.
Kontraproduktivni učinak ograničenog udara na iranski nuklearni program mogao bi navesti Izrael da razmotri vojnu operaciju velikih razmjera kako bi iranski program što više unazadio.
Takva bi opcija gotovo sigurno rezultirala sveobuhvatnim, vrlo destruktivnim ratom između Irana i Izraela, a u sukob bi se vjerojatno uključile i druge regionalne frakcije, ali i SAD, a možda i druge zemlje.
Da bi se smisleno zaustavio iranski nuklearni program vojnom operacijom, udari bi morali biti izvedeni na objekte raširene diljem iranskog teritorija i zahtijevali bi potiskivanje iranske – a možda i sirijske – protuzračne obrane. Istovremeno bi se moralo napasti i drugi vojni objekti, a napadi na podzemne objekte u Fordowu i Natanzu zahtijevali bi upotrebu oružja koje može probiti nekoliko desetaka metara stijene i armiranog betona.
Jedino konvencionalno oružje koje bi to vjerojatno moglo postići je američki GBU-57A/B Massive Ordnance Penetrator, koji mogu nositi samo veliki američki bombarderi poput B-2 Spirita. Dakle, za ovakve operacije bila bi potrebna opsežna potpora SAD-a, a čak ni to ne bi jamčilo potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa.
Internetska stranica posvećena iranskoj nuklearnoj sposobnosti, Iran Watch, ranije ove godine objavila je više detalja o iranskim nuklearnim postrojenjima.
Iran Watch je objavio popis neprijavljenih postrojenja za koja se sumnja da su povezana s naporima nuklearnog naoružanja. Na popisu je trenutno osam lokacija, a Iran Watch navodi da imaju različite namjene, pa tako neke služe za skladištenje nuklearnog materijala i opreme, neke za ispitivanje konvencionalnih eksploziva, a neke za testiranje i razvoj podkomponenti nuklearnog oružja. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) neke od njih nikada nije posjetila, zaključuje N1.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....