Dva paradoksa u jednoj rečenici: dok prijeti veliki rat na istoku Europe, Europa ne čini gotovo ništa. Ne zna čovjek što je bizarnije: to što Europi prijeti rat, ili to što Europa na tu temu ništa ne poduzima. A i ono malo što poduzima, bilo bi bolje da ne poduzima.
Pasivnost Europe pred mogućim ratom na svom istoku ogleda se već u činjenici da Rusija o svojim sigurnosnim zahtjevima – da Ukrajina nikad ne uđe u NATO i da NATO povuče ljudstvo i oružje iz istočne Europe – pregovara prvenstveno s Amerikom, dok je Europa u tim pregovorima potpuno sporedna. Iako se eventualni rat, u slučaju da ti pregovori ne uspiju, ne bi odvijao ni na tlu SAD-a, ni na tlu Rusije, već na tlu (izvanruske) Europe.
U tu pasivnu poziciju Europa je dospjela ruskom odlukom da je u pregovorima...