Na sjeveru Europe mladi ročnici obrijanih glava tvore ‘antiruski sjeverni zid‘, a NATO baza niče nadomak ruske granice

Samo 32 kilometra šume dijeli bazu laponske granične straže u finskom gradu Ivalo od Rusije. Riječ je o gradiću unutar Arktičkog kruga, iz kojega graničari nadziru aktivnosti susjedne Rusije.

Nakon što je prošle godine Finska pristupila NATO-u, a Helsinki i Washington odlučili dodatno ojačati svoju suradnju potpisivanjem sporazuma o obrambenoj suradnji sredinom prosinca, Sjedinjene Države imaju službeno ovlaštenje pozicionirati svoje trupe i opremu u bazu.

SAD imaju slične sporazume koji olakšavaju vojnu suradnju s drugim članicama NATO-a koje imaju kopnenu granicu s Rusijom: Norveškom, Estonijom i Latvijom.

Ovi sporazumi također određuju koje baze mogu koristiti snage SAD-a.

Ivalo je nakon potpisanog sporazuma Amerikancima najbliža baza kopnenoj Rusiji.

- Preuranjeno je procjenjivati što će se eventualno uložiti u Ivalo, a kriteriji nisu javno dostupni, rekao je Ville Ahtiainen, zamjenik zapovjednika Laponske granične straže. Ističe da će ukupni rezultati biti dobri te da će suradnja između dviju zemalja biti produbljena.

Ivalo i Sodankyla označene su kao ključne finske baze.

Nova NATO-ova granica dužine 1335 kilometara u Finskoj privlači pozornost saveza puno više prema sjeveru, rekla je Kristine Berzina, direktorica programa Geostrategy North pri think tanku Zaklade German Marshall. Spomenuto područje u prošlosti nije privlačilo puno pažnje, osobito u domeni kopnenih snaga, piše Foreign Policy.

I to unatoč jakim ruskim snagama u blizini, koje uključuju moćnu Sjevernu flotu i nuklearne podmornice, koje su u ruskoj luci Murmansk. Strateška luka toliko je blizu da prometni znakovi na ulicama zaleđenog Ivala usmjeravaju prema Murmansku.

Dok Finska predstavlja protutežu nadmoći Moskve na dalekom sjeveru, pojačana vojna prisutnost također pojačava izloženost ruskim prijetnjama.

Nakon potpisivanja prosinačkog sporazuma, Moskva je poručila da će poduzeti potrebne mjere za suprotstavljanje agresivnim odlukama Finske i njezinih NATO-saveznika, a na raspolaganju ima više alata.

Bilo da se radi o migraciji naoružanja, tajnim operacijama protiv infrastrukture ili kršenju zračnog prostora, ti hibridni napadi sada nisu samo problemi Finske, već i NATO-a.

Ulaskom u NATO, Finska je napustila politiku vojne neutralnosti koju je imala od 1948. godine. Unatoč tome što je NATO partner od 1994. godine, ova nordijska zemlja nikada nije mogla računati na zaštitu saveznika. Posljedično, desetljećima se brinula o vlastitoj obrani, razvijajući impresivne vojne sposobnosti i društvo osposobljeno za borbu.

Prema vojnim stručnjacima i sigurnosnim dužnosnicima, prisutnost Finske u NATO-u donosi savezu neku vrstu arktičke Sparte, s visoko obučenim snagama koje će pomaknuti središte gravitacije saveza na sjever. Cigla koja nedostaje u antiruskom sjevernom zidu je Švedska, za koju se očekuje da će se uskoro pridružiti savezu, nakon što Mađarska da zeleno svjetlo.

Najveće bogatstvo je koncept cjelovite obrane koji smo razvili svih ovih godina, kaže Ville Sipilainen, posebni savjetnik finskog ministra obrane, koji je pomno pratio pregovore o sporazumu o suradnji.

"Kao mala država morali smo upogoniti cijelo društvo za obranu, Imamo vrlo razvijeno pješaštvo, topništvo i naravno, stručnost u ratovanju na Arktiku".

U nedjelju su Finci su izabrali novog predsjednika - Alexandera Stubba, proeuropsko orijentiranog političara, oštrog kritičara Putinova režima. Bez obzira na izbor, ne očekuju se veće promjene u vanjskoj politici Finske.

U Ivalu su deseci mladih ročnika (između 19 i 21 godinu), piše Foreign Policy. Upravo su stigli i obrijanih glava iščekuju početak služenja vojnog roka. Može ih se vidjeti kako marširaju oko baze i prvih dana uče osnovne pojmove discipline. Finska je jedna od rijetkih zemalja EU-a u kojoj je vojni rok obvezan, a s 285.000 vojnika spremnih da se odazovu, ima možda najveće pješaštvo u NATO-u. Oko 900.000 ljudi od 5,5 milijuna stanovnika Finske prošlo je vojnu obuku

Graničar u Ivalu obučava ročnike s posebnim naglaskom na izviđanje duž granice, gdje je u posljednje vrijeme vladala napeta atmosfera. Prošle jeseni oko 1300 tražitelja azila iz zemalja poput Somalije, Sirije, Jemena, Kenije, Maroka i Pakistana počelo se pojavljivati na finskim graničnim prijelazima, uključujući onaj blizu Ivala. Helsinki je optužio Moskvu da prevozi migrante do granice i sili ih da potraže utočište na drugoj strani, što predstavlja ‘ozbiljnu prijetnju finskoj nacionalnoj sigurnosti i javnom redu‘.

Krajem studenoga vlada je zatvorila cijelu granicu, koja će ostati zatvorena najmanje do 14. travnja. Također prošle godine, Helsinki je započeo s izgradnjom 200 kilometara dugačke ograde duž istočne granice.

To nije jedini hibridni napad za koji je Moskva nedavno optužena. U listopadu je naftovod koji povezuje Finsku i Estoniju teško oštećen, a finski istražitelji tvrde da su oštećenja nastala od sidra kineskog teretnog broda.

Glasine o ruskoj umiješanosti rasplamsale su raspravu u medijima. Zadnjih tjedana Finska i baltička regija imaju problema sa GPS signalom, a mnogi Finci sumnjaju da iza toga stoji Rusija.

Tijekom migrantske krize, granična straža je dobila potporu jedne od najvještijih arktičkih formacija na svijetu - Finske Jaeger brigade. Smještena o Sodankyli, oko160 kilometara od Ivala, svoje ime duguje postrojbi finskih nacionalista stvorenih u Njemačkoj tijekom Prvog svjetskog rata, kada je veliko vojvodstvo Finske još uvijek bilo dio Ruskog carstva.

Za finske saveznike u NATO-u, Jaegers i zimski borbeni tečaj koji oni organiziraju postali su uzor za arktičko ratovanje, a zapadne zemlje - uključujući Sjedinjene Države - već godinama šalju svoje vojnike tamo na obuku. Od pristupanja Finske NATO-u ti su se zahtjevi povećali.

Vođa arktičke sekcije brigade, bojnik Mikael Aikio (39), bio je instruktor na zimskom borbenom tečaju otkako je osnovan prije 10 godina. Njegovi preci vuku između ostalog porijeklo iz autohtonog naroda Sámi — koji živi na sjeveru Norveške, Švedske, Finske i sjeverozapadne Rusije. Nedavno je pomogao dizajnirati skije za skijaško trčanje koje koristi finska vojska.

Ove godine podučava 14 Finaca i 15 stranih vojnika iz Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Estonije, Francuske i Belgije. "Jedna od prednosti finske vojske je da postoji puno inicijative čak i na niskim razinama", kaže on u svom uredu u arktičkom dijelu baze. “Odredi i vodovi mogu sami donositi odluke i raditi stvari neovisno. To je kultura.”

Ipak, da biste autonomno donosili dobre odluke, potrebne su vam vještine. Dok se priprema za dan sa svojim učenicima, stavlja novine u svoje čizme da upiju vlagu. "Tajna je u detaljima", kaže Aikio prisjećajući se dana treninga provedenog na temperaturama koje su dosezale 39 Celzijevih stupnjeva ispod ništice.

Vojarne brigade su raštrkane po snijegom prekrivenoj finskoj tajgi. Sredinom siječnja, dnevno svjetlo je kraće od tri sata, ali 29 polaznika zimskog borbenog tečaja mogu iskoristiti prednosti dugih noći na visokim geografskim širinama.

Jedan od njih je stožerni narednik Cameron Daniels (29), koji je stigao u Sodankylu početkom siječnja iz Fort Druma u državi New York.

Finski su ga opremili s više slojeva odjeće ispod iznenađujuće tanke jakne, tri različite vrste rukavica i gumenih čizama koje je izradila tvrtka koja je nastala od Nokije, sa sredstvom za pričvršćivanje skija.

"Imaju izvrsnu opremu i vještine koje ću ponijeti kući. Kamuflaža im je sjajna".

Danielsova divizija osnovana je tijekom Drugog svjetskog rata, nakon što je američka vojska, impresionirano, promatrala podvige Finaca protiv Sovjetskog Saveza.

Nakon potpisivanja pakta o nenapadanju s Njemačkom 1939. godine Sovjetski Savez je pokrenuo ofenzivu protiv Finske kako bi povećao tampon zonu oko Lenjingrada u slučaju eventualnog napada iz Berlina.

Tada je, kao i u današnjoj Ukrajini, Moskva opravdavala invaziju na staru carsku provinciju pretvarajući se da stiže u pomoć manjini na finskom teritoriju. Tada, kao ni danas, operacija nije prošla kako se očekivalo. Crvena armija je pretrpjela ogromne gubitke protiv finskih trupa, koje su bile puno spremnije za borbu u surovim zimskim uvjetima.

Finci su bili posebno učinkoviti u malim jedinicama, a u svojim su redovima imali i nekoliko dobrih snajperista. Najpoznatiji od njih, Simo Hayha, zaradio je nadimak "Bijela smrt" nakon što je potvrđeno da je ubio najmanje 505 osoba, zbog čega se smatra najubojitijim strijelcem ikada.

“Nakon raspada Sovjetskog Saveza, postojale su nade da će se Rusija približiti Europi”, rekao je Henrik Meinander, profesor povijesti na Sveučilištu u Helsinkiju.

“Štoviše, Finska je ušla u EU 1995. i očekivalo se da će se stvoriti zajednička europska obrana. Nitko nije osjetio hitnost članstva u NATO-u.”

Nekoliko koraka od kampusa, kip cara Aleksandra II dominira glavnim trgom glavnog grada. Ruski turisti, najbrojniji u Finskoj prije invazije na Ukrajinu, gotovo su nestali.

“Da Rusija nije napala Ukrajinu, Finska se ne bi pridružila NATO-u”, kaže Meinander.

Finska nije u NATO donijela samo golemu pješadiju i skijaške trupe. Može se pohvaliti artiljerijom jačom od bilo koje druge u zapadnoj Europi, s oko 1500 komada oružja i značajnom proizvodnjom teškog streljiva. U prosincu je Ministarstvo obrane objavilo da će više nego udvostručiti proizvodnju kako bi izgradilo vlastite sposobnosti i nastavilo opskrbljivati ukrajinske snage.

Helsinki je nedavno kupio visinski protuzračni obrambeni sustav Davidova praćka od Izraela i 64 zrakoplova F-35 od SAD-a. Kupnja F-35 dovela je izdvajanja zemlje za obranu u 2023. godini iznad 2 posto BDP-a, što je teoretski minimum potreban za zemlje NATO-a, ali ga slijedi samo trećina članica.

Za razliku od Estonije ili Latvije, Finska će se moći sama brinuti o svom zračnom prostoru bez potpore NATO saveznika. Prema Sipilainenu, savjetniku Ministarstva obrane, povrede zračnog prostora iz Rusije bile su prilično uobičajene prije nego što se Finska pridružila NATO-u, ali od tada ih nije bilo: "Jasno je da postoji poštovanje prema zračnom prostoru NATO-a."

S druge strane granice, finski stari neprijatelj bori se da zadrži čvrstu konvencionalnu kopnenu silu. Ruski pandan brigade Jaeger, 80. motorizirana streljačka brigada i 200. motorizirana streljačka brigada, pretrpjele su velike gubitke u Ukrajini.

"Nije puno ostalo", kaže pukovnik Kimmo Kinnunen, zapovjednik brigade Jaeger. "Ali oni imaju puno drugih mogućnosti", ukazujući na zračne i pomorske snage, kao i nuklearne podmornice bazirane u blizini Murmanska.

U Ivalu je sada zatvoren prolaz prema Murmansku. Uz granicu je situacija mirna, ali granična straža je škrta na riječima kada je u pitanju sukob s Rusijom.

“Ne znamo što će se dogoditi, ali nadam se da će se sve vratiti u normalu”, kaže vojni obveznik. Njegov nadređeni je u prostoriji i oni razmjenjuju poglede kako bi bili sigurni da koristi odgovarajuće riječi.

Kapetan Topi Kinnunen, u svojim ranim 20-tma, upravo je završio svojih prvih obaveznih šest mjeseci službe i sada je odlučio započeti još šest mjeseci kako bi trenirao i vodio pridošlice.

“Odlučio sam doći ovamo jer su teški uvjeti, ali je isplativo”, izgovara dok se novaci hvataju u koštac s puškama RK 62 finske proizvodnje, dizajniranima po uzoru na sovjetske kalašnjikove.

Tijekom proteklih desetljeća, Finska je proizvela dovoljno za naoružavanje cijele rezerve. Uskoro bi oružarnica u Ivalu mogla otvoriti vrata i oružju iz Pentagona.